OSIJEK (TU) – Jedini ovogodišnji zlatomisnik u Osijeku, fra Svetislav Stjepan Krnjak, OFM, proslavio je 7. srpnja u franjevačkoj Crkvi sv. Križa u Tvrđi svoj zlatni svećenički jubilej te petu godišnjicu djelovanja u Franjevačkom samostanu u službi vikara i ekonoma samostana. Uvodeći u svečanost zahvalničke zlatne mise, gvardijan franjevačkog samostana u Tvrđi, fra Ante Perković, OFM, pročitao je čestitku đakovačko-osječkog nadbiskupa mons. Đure Hranića, nadbiskupa u miru mons. Marina Srakića i pomoćnoga biskupa mons. Ivana Ćurića upućenu zlatomisniku. Uz darovan prigodni jubilejski medaljon s likom Dobrog Pastira na Veliki četvrtak (18. travnja) u Đakovu, u kojoj stoji:
“Radujemo se s Vama u prigodi Vašeg zlatnog svećeničkog jubileja. Vjerujemo da Vam spomen jubilarne, zlatomisničke godine, s pouzdanjem u blizini Krista, Dobrog Pastira, sada s posebnom radošću doziva u pamet vrijeme priprave i doživljaj svećeničkoga ređenja u zagrebačkoj katedrali 29. lipnja 1969. godine te mladomisničko slavlje u župnoj crkvi sv. Nikole u Čakovcu. Toliko je toga do sada ostvario Vaš redovnički hod i pedesetogodišnja služba: od kapelanske službe u Hrvatskoj katoličkoj misiji u Grazu, te u Osijeku, Beču i Bjelovaru, a potom i službe gvardijana i župnika u Bjelovaru, pa sve do kapelanske službe u samostanu u Hrvatskoj Kostajnici i Osijeku. Uz to ste vršili službu magistra studenata bogoslovije u Zagrebu, predavali vjeronauk u gimnaziji i osnovnoj školi, vodili brigu o Franjevačkom svjetovnom redu te neumorno proučavali povijest i pisali o povijesnim temama…“
Podsjećajući na životopis hrvatskog katoličkog svećenika, franjevca i povjesničara Svetislava Stjepana Krnjaka, rođenog 1940. u Dekanovcu u Međimurju (deseto od dvanaestero djece Stjepana i Marije, rođ. Andrašec), Perković je nizao zlatomisnikova ostvarenja, počevši od 1959. kada je ušao u novicijat u Cerniku dobivši ime Svetislav, preko ređenja ’69. u zagrebačkoj katedrali kada ga je zaredio kardinal Franjo Kuharić do danas.
Među njegovim ostvarenjima su: gradnje crkava (sv. Josipa u Čurlovcu i sv. Jurja u Kupinovcu), tornja uz crkvu sv. Leopolda B. Mandića u Trojstvenom Markovcu, pisanje knjiga o rodoslovlju i porijeklu obitelji Krnjak i Andrašec te životopisa franjevaca, objavljivanje 24 knjige u sklopu zbornika „Krnjak“ i knjige „Hrvatski zavjetni križ”, a sve to uz zauzeto poslanje ispovjednika, misnika, duhovnog asistenta trećoredaca i molitelja. I danas, pored zaduženja u samostanu i krhkoga zdravlja, fra Svetislav neumorni je pohoditelj bolesnih, starih i nemoćnih u Osijeku.
U zlatomisničkom euharistijskom zajedništvu sudjelovali su redovnici franjevačkog samostana s gvardijanom Perkovićem koji je propovijedao, Zoltán Dukai te fra Josip Vukoja, OFM (župni vikar Župe Svete Obitelji). Slavlje je pratio zbor crkve sv. Križa uz orguljsku pratnju Ivke Kaurinović.
„
Danas je lakše postati svećenik nego ostati svećenik. Zašto? Zbog brzog načina života, mladi daju prednost zaradi i materijalnom. Prije nisu sva djeca imala uvjete za školovanje, a izići iz apostolata bilo je skandalozno, dok danas imaju preduvjete, lakše se školuje i završava teologija, ali nedostaje poslušnosti prema roditeljima i učiteljima. Velika je ovisnost mladih o materijalnim dobrima i teško je prihvatiti odricanje svećeničkog života pod teškim kušnjama, izazovima, i u celibatu. Odustaje se od svećeničkog poziva kada u srcu ima više materijalnoga, a manje molitve. Zato se zbog ostvarenja plodnog svećeničkog života – ostati vjeran do kraja Bogu, ispuniti život Bogom i služiti braći i ljudima – treba radovati i zahvaljivati Bogu na tom daru! Propovjednik je navjestitelj kraljevstva Božjeg gdje je Bog najvažniji i ispunjava ljudsko srce, on je posvetitelj i upravitelj. Danas je svećenička služba itekako važna i poželjna, no nije ju lako ispuniti u svijetu u kojemu što god učinio uvijek će biti nezadovoljnih (ako je neki svećenik odlučan, pripisuje mu se da je tiranin; ako je neodlučan, onda je slabić itd.)“, kazao je propovjednik Perković.
U kontekstu evanđeoskog čitanja nadalje je razložio kako zauzeto biti svjedok kraljevstva Božjeg u vremenu kada je „velika žetva, a radnika malo“, zaključujući: „Po snazi i količini molitve urodit će duhovna zvanja i sigurno se u rodu Krnjak molilo i ta je molitva urodila plodom i pozivom. U djetinjstvu je znao naš zlatomisnik o stradanju, ubijanju svećenika, a život je imao ispunjen svjedočenjima, no bio je spreman svjedočiti za Krista znajući kako su stvarne riječi kardinala Stepinca onovremeno izrečene ređenicima ‘Šaljem vas u krvavu kupelj’. I kao mladomisnik bio je nositelj Kristovog mira i mirnoćom, staloženošću, strpljivo unosi Kristov mir u srca i duše tijekom svoga života. Svećenik može i treba živjeti od svog svećeničkog rada i od oltara, no zlatomisnik se odricao i onoga što je mogao tražiti. Svoj poziv ostvarivao je u spašavanju mnogih duša. Brate, Svetislave, Gospodin te zavolio, pozvao i poslao, posvetio – opravdao, On neka te i proslavi!“
Naposljetku je slavljenik Krnjak zapjevao pjesmu „Tebe Boga hvalimo“ te zahvalio Trojedinomu Bogu, subraći franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda – suslaviteljima, zboru, čitačima, suradnicima, vjernicima i svima koji su ga pratili i prate molitvama. Na gvardijanov poziv zajedništvo je nastavljeno u samostanskoj dvorani gdje je potekla pjesma čestitara uz trpezu, a slavljenik je pokazao tiskano 24. dopunjeno izdanje knjige Hrvatski zavjetni križ, objavljene u prigodi 50. obljetnice svećeništva u nakladi katoličkog publicista i književnika Mladena Lojkića te sunakladnika Matice Hrvatske – ogranak Bjelovar. Krnjak je ušao u Hrvatski biografski leksikon (Zagreb, Leksikografski zavod Miroslav Krleža) te u Leksikon Podunavskih Hrvata – Bunjavac i Šokaca (Subotica, Hrvatsko akademsko društvo). Nevenka Špoljarić
