ĐAKOVO (TU) – Na svetkovinu Posvete samostanske crkve Presvetoga Srca Isusova, 22. lipnja 2019. u Đakovu svoj zlatni jubilej vjernosti Gospodinu tijekom 50 godina življenja redovničkih zavjeta proslavilo je dvanaest redovnica Družbe Milosrdnih sestara Sv. Križa: s. M. Svjetlana Paljušević (Dolje, Crna Gora), s. M. Valentina Andrašević (Podravska Moslavina), s. Maja Mikić (Vidovice, BiH), s. Mirabilis Rittgasser (Marijanci), s. Benedikta Tumpa (Zagreb), s. Mileva Jaman (Banovci, Vrbica) koja radi bolesti nije mogla biti nazočna ali je pratila obred na bolesničkom odjelu, zatim s. M. Ignacija Ribinski (Derventa, BiH), s. M. Jacinta Mandura (Matina, BiH, Velika Kopanica), s. Margarita Mišković (Vidovice, BiH), s. Arimateja Oršolić (Oštra Luka, BiH), s. M. Ivanka Jukić (Runovići), s. M. Blaženka Perković (Slobodnica, Slavonski Brod).
Slavlje je predvodio mons. Marin Srakić, nadbiskup u miru, u koncelebraciji mons. Đure Hranića, nadbiskupa i metropolite, pomoćnoga biskupa mons. Ivana Ćurića i u zajedništvu s brojnim svećenicima. Ovom velikom slavlju bila je nazočna brojna rodbina i prijatelji slavljenica. Među rodbinom bila je i stogodišnjakinja, majka s. M. Blaženke. U sadržaje slavlja u crkvi uvodio je rektor samostanske crkve vlč. Zdenko Ilić.
U svečanoj homiliji predsjedatelj slavlja mons. Marin Srakić naglasio je između ostaloga da su sestre jubilarke izborom tekstova Svetog pisma za ovo liturgijsko slavlje (Poslanica Kološanima – o izabranju bez naših zasluga i Evanđelje po Mateju – o ispitu ljubavi apostola Petra), željele razmotriti svoj život i baciti pogled unatrag, svjesne da Bog izabire i poziva.
Zatim je progovorio o višestrukom pozivu: najprije pozivu na život preko roditelja, zatim drugom pozivu po krštenju kojim smo podignuti na život djeteta Božjega i o pozivu upućenom svakome vjerniku – pozivu na suradnju u Njegovu stvarateljskom i otkupiteljskom djelu.
Nadbiskup je zatim ukazao na više vrsta odgovora na taj poziv: ushićeni odgovor u žaru mladenaštva, zreli odgovor u potpunom predanju te u starosti odgovor kroz pokoravanje „više Bogu nego ljudima“. Podsjetio je na težinu Božje riječi, ne samo u času izbora nego i u životu. Istaknuo je da se i sada očekuje odgovor – jasan, hrabar, iako može biti i drhtav u isto vrijeme.
Kao što za Petra nije bilo dovoljno odgovoriti jednom, tako su i naše jubilarke trebale tijekom 50 godina izabirati putove koji Božjoj ljubavi daju šansu da bude izabrana, rekao je nadbiskup i posvijestio da u čvrstoći ljubavi prema Kristu leži posvećenje. Pozvao je jubilarke da njihova svjetlost i nadalje svijetli u svijetu, da svijetli u ljubavi prema Bogu, poučava, uvjerava, evangelizira, oplođuje, oduševljava i hrabri.
Osvrnuo se i na današnjicu u kojoj se mnogo raspravlja o redovničkom i svećeničkom životu kao nečemu što se izdiže iznad svijeta te ustvrdio da je zapravo bit toga života u odgovoru Kristu: „Da, Gospodine, ti znaš da te volim, a ti prati naše korake, da ispunimo ono na što si računao kad si nas stvorio, kad si nas otkupio, posvetio i pozvao u samostan.“
Euharistijsko slavlje uveličao je Mješoviti katedralni zbor pod ravnanjem mo Ivana Andrića, zamjenika rektora samostanske crkve. Nakon svečanosti u crkvi, slavlje je nastavljeno za obiteljskim stolom na ljetnoj terasi Centra Amadea. s. Nada Martinković
