PUNITOVCI (TU) – U župnoj crkvi sv. Ladislava, kralja u Punitovcima, na Nedjelju bračnih jubileja 11. studenoga, župljani Marija (1951.) i Stjepan Kanisek (1946.), iz filijale Josipovac Punitovački, okruženi svojom djecom i unučadi, rodbinom i prijateljima te župnom zajednicom, obnovili su bračne zavjete i proslavili zlatni jubilej – 50 godina bračnog zajedništva. Svečanost slavljenika bila je tim veća jer su jubileje obilježila još 4 bračna para, među kojima i njihov sin Branko i njegova supruga Marijana, koji su obilježili 20 godina braka.
„Raduje me da su među pet bračnih parova Marija i Stjepan, slavljenici zlatnog jubileja, koji su došli zahvaliti Bogu za svoje zajedništvo. Rijetko je vidjeti u slavlju jubileja roditelje i djecu, dvostruko slavlje jedne obitelji koje su hodile putem koji im je pokazao Sin Božji. Posebno Marija i Stjepan znaju koliko je Gospodin bio uz njih svih 50 godina zajedništva i nije ih napustio. Molimo danas za Mariju i Stjepana, kako bi u zdravlju i miru proveli zajedničke godine starosti koje su još pred njima. Radost je vidjeti Mariju i Stjepana unatoč starosti i zdravstvenim poteškoćama redovito dolaze na misna slavlja“, rekao je župnik blagoslivljajući slavljenike te im uručujući čestitku nadbiskupa Đure Hranića.
Marija i Stjepan žive u Josipovcu Punitovačkom u obiteljskoj kući sa sinom i snahom. Vjenčao ih je u Punitovcima 9. studenoga prije 50 godina župnik Petar Markovac. Imaju troje djece i sedmero unučadi. Marija je domaćica, a Stjepan je kao radnik nakon 22 godine rada u građevnom poduzeću u Đakovu i 13 godina kao pomoćni rednik u josipovačkoj osnovnoj školi umirovljen 2005. godine. I danas je aktivan lovac, a u mnogome je svojim radom bio sudionik brojnih aktivnosti sela.
„Sve prolazi, tako prolazi i naše vrijeme lijepih uspomena, našeg zajedništva, vrijeme u kojemu je bilo i dobroga i manje dobroga. Život nosi i ljubav i brige, radost i tugu, ali dobro se pamti, loše zaboravlja. Sretni smo sa svojim potomstvom, slažemo se, a najveća nam je radost što se naša djeca slažu, a tako odgajaju i svoju djecu. Svi smo redoviti na misnim slavljima, a to mene i Stjepana čini radosnima. Neka nas i njih Bog poživi u dobrom zdravlju i zajedništvu“, rekla je Marija.
„Davno je to bilo, Marija i ja igrali smo se zajedno još kao djeca, a odrastali smo uz poslove u kući i polju. Nakon jednog posla zastali smo na ulici pod starim dudom, malo popričali… I tako, nakon osam mjeseci eto svatova. A bili su veliki svatovi, došlo je cijelo selo. Uvijek smo moja Marija i ja dogovorom i uz Božju pomoć sve rješavali, sve sa svojih deset prstiju stekli, a najveće blago i radost nam je zajedništvo s našom djecom i unučadi“, rekao je Stjepan kod slavlja u obiteljskoj kući.
U domu obitelji Kanisek dugo se slavilo, a okupila se brojna obitelj, rodbina, prijatelji, njih tridesetak i više. „Nije mala stvar proslaviti 50 godina s mojom Marijom“, kazao je Stjepan nazdravljajući s obitelji. Mirko Knežević
