TORDINCI (TU) – U crkvi Presvetog Trojstva u Tordincima, 1958. godine proglašenoj proštenišnom crkvom Majke Božje Fatimske, u petak 13. listopada 2017. u 19 sati započelo je završno zahvalno misno slavlje povodom 100. obljetnice ukazanja u Fatimi.
Umjesto tradicionalnog zavjetnog hodočašća u Dragotin, na ovom misnom slavlju sudjelovala je cijela bogoslovna zajednica iz Đakova na čelu sa svojim poglavarima. Euharistisko slavlje predvodio je nadbiskup đakovačko-osječki mons. Đuro Hranić. Prije mise molila se krunica te marijanske litanije koje su pjevali bogoslovi pod ravnanjem mo Ivana Andrića, a zatim su svojom pjesmom animirali i misno slavlje.
Kipić Fatimske Gospe hodočastio po obiteljima
Na početku misnog slavlja župnik vlč. Dejan Bubalo pozdravio je nadbiskupa Hranića, rektora sjemeništa Andrića te profesore i poglavare – mons. dr. Karla Višatickog, duhovnika Bogoslovnog sjemeništa i preč. dr. Antuna Japundžića, vicerektora Bogoslovnog sjemeništa. Zatim dekana Vinkovačkog dekanata Stjepana Krekmana, braću svećenike, bogoslove i vjernike hodočasnike. Svima je zahvalio što su došli na ovo zavjetno slavlje u čas Majke Božje Fatimske. Pročitao je izvadak iz Dekreta biskupa Bäuerleina kojim je župna crkva u Tordincima proglašena proštenišnom crkvom Majke Božje Fatimske: Župna crkva neka odsada bude uz Aljmaš, Tekije, Ilaču i druga naša proštenišna mjesta drago svetište gdje će se okupljati dobra djeca Marijina da po zagovoru Fatimske Gospe izmole mnoge milosti koje su im u životu potrebne i ujedno joj zahvale za bezbrojna dobročinstva primljena po zagovoru naše nebeske Majke.
Župnik je naglasio kako se mnogi danas uvelike začude, pa i iznenade nad činjenicom da je župna crkva Presvetoga Trojstva u Tordincima ujedno i svetište Majke Božje Fatimske i to od 1958. godine, za što je posebno zaslužan tadašnji tordinački župnik, a sada pokojni vlč. Marko Majstorović. „Budući da je u župi Tordinci ova godina sva u znaku Fatime htjeli smo to na više načina obilježiti. Tako smo 13. svibnja ove godine svečano proslavili blagdan Gospe Fatimske kada je svečano euharistijsko slavlje predvodio mons. dr. Marin Srakić, nadbiskup u miru. Tada je mons. Srakić blagoslovio jedan manji kip Fatimske Gospe koji je od tada do jučer hodočastio po obiteljima ove župne zajednice. Obitelji su se oko njega okupljale i sabirale na molitvu kao i apostoli koji poslije Uzašašća bijahu okupljeni u dvorani posljednje večere oko Isusove majke. A Marija im je svojim dolaskom pod krov nosila Isusa -Boga kao što Ga je u pohode nosila svojoj rođakinji Elizabeti. No draga Gospa ne samo da nosi Isusa, ona nas također vodi k Isusu. To je učinila i večeras u Tordincima čemu smo svjedoci“, rekao je vlč. Dejan. Također je istaknuo da je ovaj dan za župu ne samo svečan nego i povijesni dan jer je po prvi puta ovdje cijela bogoslovna zajednica iz Đakova na čelu sa svojim poglavarima. Došli su kao hodočasnici da izvrše zavjet dan Majci Božjoj. „I ova će župa večeras učiniti svojevrstan zavjet jer će nakon procesije nadbiskup Đuro župu Tordinci posvetiti Bezgrešnom Srcu Marijinu“, istaknuo je župnik. Pozvao je okupljene vjernike da se u Duhu, molitvom i pjesmom, povežu s desecima tisuća hodočasnika u Fatimi i budu Fatima u malom.
Duhovna povezanost po posveti Bezgrešnom Srcu Marijinu
Nadbiskup Hranić na početku misnog slavlja podsjetio je kako se 13. listopada 1917. BDM ukazala djeci Luciji, Franji i Jacinti šesti i posljednji put. Četrdeset godina kasnije u vrijeme vladavine tada još uvijek okrutnoga komunizma u našim krajevima naš je pokojni biskup Stjepan Bäuerlein 19. travnja 1958. godine napisao župniku pok. Marku Majstoroviću kako s velikim veseljem i zadovoljstvom prima njegovu vijest da mu je uspjelo za župnu crkvu iz Fatime nabaviti kip Fatimske Gospe. Biskup Bäuerlein tada javlja da će se rado odazvati na poziv da osobno blagoslovi taj kip na dan 4. svibnja 1958. godine i Dekretom proglašava župnu crkvu u Tordincima proštenišnom crkvom Majke Božje Fatimske za Vinkovački dekanat. Tu vijest su sa jednakim oduševljenjem prihvatili kako svećenici tako i vjernici. „Godinu dana kasnije, u Bogoslovno sjemenište u Đakovu, 5. listopada 1959. ujutro oko 6.30 sati, nekoliko minuta prije početka jutarnje mise, ušao je u kapelicu u Bogoslovnom sjemeništu duhovnik tada vlč. Ćiril Kos i rekao da su u Sjemenište došli Organi unutrašnjih poslova da obave pretres i zamolio ih da sačuvaju mir. Pretres je trajao od jutra do ponoći kad je načinjen zapisnik. Za to cijelo vrijeme bogoslovi su bili u blagovaonici osim nekoliko njih koji su morali biti kao svjedoci pretresa. Policija je tada uhitila trojicu profesora svećenika, a među njima i kasnijega biskupa mons. Ćirila Kosa te trojicu bogoslova koji su na montiranom sudskom procesu bili osuđeni na kazne zatvora od 2-7 godina. Toga dana u čitavu se Biskupiju uvukla sumnja i strah da je sve to usmjereno na zatvaranje našeg Bogoslovnog sjemeništa kao što su već bila zatvorena sva druga sjemeništa osim zagrebačkoga. Sjemenišna zajednica je tada zaufano molila da Sjemenište ne bude zatvoreno te je učinila zavjet da će svake godine dva puta godišnje, 13. listopada i 13. svibnja, pješice hodočastiti u marijansko svetište u Dragotin. Tako naše Sjemenište svake godine već 58 godina zaredom, dva puta godišnje hodočasti u Dragotin. Danas smo draga braćo i sestre učinili iznimku. Umjesto da smo iz Đakova pješice išli u Dragotin, naša je čitava bogoslovna zajednica na čelu sa poglavarima došla vama u Tordince“ – rekao je nadbiskup.
„Na poziv vašega župnika došli smo ovamo u ovo svetište da bismo s vama obilježili 100 godina od završetka ukazanja u Fatimi, da bismo obilježili 60 obljetnicu svetišta Gospe Fatimske u Tordincima i da bismo vas pozvali da se vaša župa jednom u sljedeće dvije godine, ususret šezdesetoj obljetnici kako Bogoslovno sjemenište hodočasti u Dragotin, pridruži i nama na našem hodočašću Gospi Dragotinskoj te da vas potaknemo da se pridružite mreži molitelja za svećenička i redovnička zvanja u našoj biskupiji. Naša je sjemenišna zajednica posvećena Bezgrešnom Srcu Marijinu, svake prve subote obnavljamo svoju posvetu i radujemo se što večeras naša sjemenišna zajednica sudjeluje u slavlju posvete vaše župe Bezgrešnom Srcu Marijinu. Volio bih da se stvori jedna duhovna povezanost“, istaknuo je mons. Hranić.
Marija – prostor slobode i susreta Boga i čovjeka
U svojoj homiliji nadbiskup Đuro govorio je o Marijinu hvalospjevu „Veliča“ rekavši da je on odraz Marijine duše, njezine osobnosti i vjernog predanja Bogu. Možemo reći da je taj himan Marijina slika u kojoj nju susrećemo onakvu kakva je uistinu bila. „Riječju Veliča duša moja Gospodina Marija naviješta Božju veličinu i izriče svoju želju da Bog bude velik u njenom životu, zauzme središnje mjesto u životu ljudi, bude prisutan u nama, u našoj svijesti, u svakom području našega života. Kad je Bog velik u našim životima onda smo veliki i mi ljudi. U evanđeoskom tekstu Marija na riječ anđela Gabrijela odgovara Neka mi bude po tvojoj riječi i ta njena riječ anđelu promijenila je tijek čitave ljudske povijesti. Njezin izbor, njezin „da“ Bogu nama otvara mogućnost izbora. Umjesto ropstva, umjesto smrti možemo birati slobodu, zajedništvo s Bogom i vječnu radost. Marija je postala prostorom slobode i susreta Boga i čovjeka. Nasuprot Mariji, žena danas zna kazati kada se govori o trudnoći, o abortusu čest argument: „Moje tijelo, moj izbor“. To je slogan kojim moderno društvo ženi želi dati mogućnost izbora prilikom trudnoće na način ukoliko joj se trudnoća učini teretom, može prekinuti život koji nosi pod svojim srcem. Vrlo je jednostavno, žena je ta koja drži ključeve života. Takav pristup majku srozava na ubojicu, gura je u samoizolaciju, nudi joj zlo i poziva ju da ugrozi život kojega nosi pod svojim srcem. Majka je suradnica Boga Stvoritelja zajedno sa svojim mužem. Da je Marija razmišljala „Moje tijelo, moj izbor“, na taj način bi se stavila ne samo protiv Boga, nego i protiv povijesti spasenja. Marija je svojom spremnošću da kaže „da“ Bogu postala suradnica u spasenju ljudskoga roda“, istaknuo je mons. Hranić i nastavio: „Mi smo se danas okupili da bismo molili. Da bismo čuli Marijin poziv na molitvu, večeras ćemo obaviti posvetu vaše župe Bezgrešnom Srcu Marijinu kako bi naša srca kucala za Krista Gospodina kao što je kucalo njezino srce.“
Poslije pričesti uslijedila je procesija uz upaljene svijeće i pjesme Gospi. Kip Gospe Fatimske su oko crkve nosili bogoslovi, a pratili ih svi nazočni vjernici. Nakon procesije nadbiskup Đuro je župu Tordinci posvetio Bezgrešnom Srcu Marijinom, a nakon blagoslova vjernici su ostali u molitvi oko Gospina kipa. Tatjana Adžić/foto: Ante Lučić
