ĐAKOVO (TU) – Posljednji, treći dan Teološko-pastoralnog seminara koji se održao na KBF-u u Đakovu, obilježila su tri izlaganja pod zajedničkom temom „Duhom ispunjeni evangelizatori“. Prvo izlaganje pod naslovom „Kerygmatska i mistagoška kateheza“ iznio je dr. Stanislav Šota koji je na samom početku ukazao na tri evangelizacijska pristupa. Prvi je konzumističko-tradicionalnalistički, gdje mnogi pastorlani djelatnici ostaju u sakristijama ne prepoznavajući konkretno stanje, mogućnosti i perspektive.
Kao drugi navodi progresivističko-pukoaktivicizirani kojega karakterizira jurnjava i žurba bez nekakvog pastorAlnog programa te rezignirano-dezertersko-svojevoljno-personificirani pristup za kojega je karakteristično prešutno napuštanje katehetskog pastoralnog rada bez dopuštenja hijerarhije i prepuštanje katehetskog rada nestručnjacima. Naglasio je kako je evangelizacija u temelju Objave te da kateheza treba biti u srcu crkvenog poslanja i pretpostavlja kerygmatski trenutak navještaja Radosne vijesti. Oslanjajući se na govor pape Franje u pobudnici Evangelii Gaudium ističe kako Papa kerygmu shvaća kao događaj između Krista i onoga koji očekuje obraćenje. Zahtjeva djelovanje i angažman u svakoj katehezi koja mora biti u službi rasta u vjeri i trenutak osobnog susreta s Bogom. U katehezi temeljnu ulogu ima upravo prvi navještaj kojega karakterizira i specificira sadržaj: doživljena Božja ljubav, govor, odgovor, osobno iskustvo vjere, obraćenje i dr. Dr. Šota naglašava kako je središnje mjesto kerygme upravo ljubav a govoreći u dimenzijama kerygme istaknuo je kako postoje tri i to: radosno-evanđeoska, moralna i dijaloško-misijska.
Govoreći o kvalitetama katehete istaknuo je kako on mora posjedovati moralno-etične, osobno-vjerničke i eklezijalno-svjedočke kvalitete; mora biti osoba bliskosti, otvorenosti za druge, strpljiva u naviještanju u odnosu na promatranje i doživljavanje vlastitih (ne)uspjeha, duhovne, evanđeoske i Kristove srdačnosti i dr. Pedagoške kvalitete bi bile iskustvo praćenja, sposobnost shvaćanja i prihvaćanja različitosti, umijeće čekanja, mudrost, poučljivost Duha Svetoga, umijeće slušanja i dr. Govoreći o negativnim značajkama današnjeg evangelizatora kazao je kako je to osoba koja je stručnjak za apokaliptična predviđanja, namrgođeni sudac koji mazohistički nastupa te stručnjak za kritiku. Pojasnio je i ulogu mistagogije koja se oslanja na kerygmu no ako nje nema ona je u sebi nejasna i u praksi nepostojeća. Istaknuo je kako svaki mistagoški susret mora biti susret navještaja Božje riječi, susret u kojem se na moderan način posuvremenjuju simboli; uključuje sve dimenzije osobe u širi proces rasta i integracije u zajedničkom hodu slušanja i odgovora na Radosnu vijest. Na koncu svoga izlaganja dr. Šota je iznio statističke podatke za đakovačko-osječku nadbiskupiju koji pokazuju po njemu ne baš lijepu sliku i stanje što se tiče angažiranosti kateheta po župama te provođenju smjernica Biskupijske sinode.
Drugo po redu predavanje održao je mr. sc. fra Žarko Relota, župnik i policijski kapelan u Splitu, pod naslovom „Priprema za homiliju te pitanje motivacije za novi misionarski polet“. Vrlo dinamičnim i zanimljivom pristupom ovoj temi predavač je iznio nekoliko ključnih pitanja koja se tiču pripreme homilije. Na samom počeku istaknuo je kako bi sam priprava trebala biti motivacija svima svećenicima a onda i vjernicima laicima da čine isto. Pozivajući se na papu Franju istaknuo je kako vjernici veliku važnost daju homiliji te da oni često puno trpe zbog propovijedanja svećenika pa tako raste nezadovoljstvo prema propovijedima i propovjednicima. Vrlo je važno znati kome se propovijeda i kako. Ističe kako je propovijed: „Verbalni instrument kojim Bog preko svojih ministara prenosi narodu poruku spasenja“. Propovijed je komunikacija između Boga i čovjeka gdje mu Bog progovara svoju Radosnu vijest. Istaknuo je kako propovijed ne smije biti predavanje, birački zbor, skupština ili miting. „Homilija ne smije biti panegirik, prijetnja, ne utjelovljena te dodvoravanje“. Potreban je razmjer u propovijedanju te jednostavno i umjesno tumačenje. „Najprihvatljiviji model je onaj koji je Isus rabio u sinagogi.“. Propovijed je potrebno vjerno prenijeti, treba aplicirati Božju riječ ovdje i sada. Ključ toga je inkulturacija. Propovijed treba poticati na obraćenje i svjedočenje te treba biti pozitivna tj. potrebno je pružati nadu.
Treći predavač bio je izv. prof. dr. sc. Vladimir Dugalić, profesor moralne teologije na KBF-u u Đakovu koji se osvrnuo na temu siromaštva tj. obradio je i izložio temu pod naslovom „Odnos Crkve prema siromaštvu“. Zadržao se najviše na odnosu Crkve prema materijalnom siromaštvu pozivajući se na papu Franju koji želi siromašnu Crkvu za siromašne. „Materijalno siromaštvo nije kršćanski ideal“, istaknuo je. Citirajući Kompendij socijalnog nauka Crkve, koji u br. 113. naglašava kako društvena nejednakost prouzročena nepravdom postoji od početka ljudskog roda i iluzija je da je neće biti. „Moramo poduzeti napore da se suzbije siromaštvo. Ono nije dobro jer je plod ljudskog grijeha i nesposobnosti pojedinih ljudi.“ Ističe kako već Aristotel za gospodarstvo uzima pojam koinonia i tvrdi da postoji stjecanje vlasništva prema naravi (unutar obitelji) i stjecanje vlasništva prema umijeću. Leon XIII. u svojoj enciklici Rerum Novarum u br. 14 govori da je nemoguće iz ljudskog društva ukloniti društvenu nejednakost, te dalje ista enciklika govori o prednostima siromaštva. Isti papa kaže: „Ako ste siromašni budite sretni jer ste bliže Bogu“, no taj se stav u mnogome danas promijenio.
Ističući veliku povezanost aktualnog pape s papom Pavlom VI., naglašava kako se papa Franjo često poziva na Pavla VI. i na njegovu encikliku Quadragesimo Anno i mnogi će reći daje pontifikat pape Franje sličan pontifikatu Pavla VI. Papa Franjo ističe kako je evangelizacija uprisutnjivanje Božjeg kraljevstva u svijetu te kerygma posjeduje neizbježan socijalni sadržaj. Prof. Dugalić kazao je kako Kristovo otkupljenje ima socijalno značenje i da evangelizacija mora uništavati nutarnje strukture društva. „Papa socijalni nauk Crkve promatra isključivo teološki – u središte stavlja teologiju dara“. Polazište u tom smislu za papu Franju je da me Bog ljubi i da je drugi u središtu moga života. Evangelizacija mora ići za uspostavu Kraljevstva Božjega i vjera ne smije biti u privatnoj sferi ali ni apstraktna. „Trebamo li mi biti siromašni?“ – upitao je prof. Dugalić i odmah dao odgovor – „načelno ne!“ Na koncu je zaključio kako ljubav prema bližnjemu treba biti granica moga djelovanja i uzroci siromaštva se trebaju suzbijati na globalnoj razini.
Na kraju trećega dana TPS-a bio je posvećen govoru o nadbiskupijskoj web stranici koja je u završnoj fazi redizajniranja. Gospodin Domagoj Zušćak govorio je o novim mogućnostima i prednostima web-stranice te zajedno s prof. dr. Dugalićem predstavio redizajniranu web stranicu Nadbiskupije koja će uskoro biti predstavljena javnosti. Na samom kraju nazočnima se obratio nadbiskup mons. dr. Đuro Hranić, zahvalivši Povjerenstvu za TPS i svim predavačima, kao i svim svećenicima koji su se odazvali na susret. Dario Hrga
