OSIJEK (TU) – Savjetnica u Uredu Zagrebačke nadbiskupije za vjeronauk u školi, univ. spec. act. soc. Ivanka Petrović već niz godina vodi superviziju s manjom grupom vjeroučitelja. Po prvi put supervizijski susreti održali su se u Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji u Nadbiskupskom vikarijata u Osijeku. Sudjelovalo je deset vjeroučitelja. U uvodnom susretu za supervizante voditeljica je opisala supervizijski rad koji se održavao po dogovoru, od prilike jednom mjesečno tijekom školske godine 2022./2023.
Kroz deset susreta supervizanti imali su priliku vlastito profesionalno iskustvo reflektirati s ciljem samoosvješćivanja i samouvida te jačanja i prihvaćanja sebe, svojih profesionalnih uloga i određene profesionalne situacije. Usavršavali su sposobnosti prilagodbe novim okolnostima i pronalazili mehanizme kako se nositi s različitim profesionalnim izazovima.
Zahvaljujući stručnom vođenju i uzajamnom sustručnjačkom osnaživanju, supervizijskim susretima dobili su stručnu pomoć i podršku u profesionalnom radu te priliku za osobnu izgradnju. Nakon završene supervizije vjeroučiteljice su izrekle svoje dojmove. Marina Vidaković
Vjeroučiteljice o superviziji
Koliko je važna i dragocjena supervizijska podrška i trajno profesionalno praćenje svima koji su uključeni u dinamičan život današnje škole svjedoče same vjeroučiteljice.
Silvija Mašaberg: „Supervizija mi je pomogla da realnije samovrednujem vlastito profesionalno ponašanje, te da jasno postavim profesionalne granice sebi i kolegama u kolektivu.“
Sanja Kotal: „U superviziju sam krenula očekujući podršku u gotovo svakodnevnim stresnim situacijama u školi, a obogatila me stoičkim stavom, zauzimanjem za sebe i djelovanjem kako se osjećam ja, a ne kako drugi očekuju od mene. Rasti kroz superviziju je super rasti radeći na sebi.“
Ružica Papić: U superviziji sam osvijestila da se u svakom čovjeku nalazi splet životnih okolnosti, stoga ga trebam gledati kroz njegove “cipele”, ali trebam dati do znanja drugima kako je i meni u mojim “cipelama”. Usvojila sam stavove da trebam biti svjesna svog položaja na poslu i u svijetu te da se za to trebam boriti. Supervizija mi je dala veću sigurnost u sebe i načine na koje ću hrabro postupati u određenim situacijama.
Silvija Doboš: „Supervizija mi je pružila veće samopouzdanje i naučila me novim alatima u komunikaciji i prevladavanju poteškoća. Omogućila mi je uvid u objektivnije samovrednovanje, razloge zbog kojih dolazi do nesporazuma i poteškoća u razumijevanju i komunikaciji u profesionalnom radu. Susreti na superviziji su mi pomogli da riješim određene poteškoće i osvijestim koliko je važno jasno izreći svoj stav i potrebe, s dubljim razumijevanjem sugovornika. U kolegijalnosti i suradnji prepoznajemo zajedničke ciljeve i načine kako ih možemo realizirati. U otvorenosti i iskrenosti sudionika supervizije naučila sam kako bolje komunicirati i biti konciznija u svom izlaganju. Zahvalna sam na mogućnosti edukacije i sudjelovanja u superviziji i želim osobnim primjerom posvjedočiti ovo lijepo iskustvo, usvojeno znanje i vještine u svojoj školi.“
Marina Vidaković: „Kroz supervizijske susrete reflektirala sam osobno profesionalno iskustvo, osvijestila profesionalne uloge te naučila u sebi prepoznati mehanizme koji mi pomažu nositi se s različitim izazovima.”
Zrinka Blažević: „Supervizija me probudila i dala mi vjetar u leđa. Osvijestila mi koliko vrijedim/o i da je u svemu što radim samo nebo granica. U fokusu je uvijek čovjek koji se treba zauzeti za sebe ali poštujući i uvažavajući druge. Supervizija mi je dala toliko toga… znate onaj osjećaj kad dijete nešto čeka…tako sam ja čekala svaki susret s mojom ekipom! Duša mi je puna i ne želim da taj osjećaj prođe!”
