OSIJEK (TU) – U Vikarijatu Osijek Đakovačko-osječke nadbiskupije 11. prosinca je završena dvodnevna Prva hrvatska konferencija o palijativnoj skrbi za hrvatske branitelje i članove njihovih obitelji s međunarodnim sudjelovanjem „Branitelj za branitelja“. Konferencija je, uz sudjelovanje uživo i prijenos putem Zoom platforme, 10. prosinca okupila predavače sa 24 izlaganja o kojima se diskutiralo te je naposljetku prikazan film „Ostani uz mene“ uz istoimenu knjigu nastalu u povodu desetogodišnjice CEPAMET-a.
Drugoga dana konferencije održano je izlaganje 15 radova, a putem 40-ak prezentacija predočena su iskustva i rezultati istraživanja eminentnih medicinskih stručnjaka iz Hrvatske i inozemstva u pogledu: uzročnika i liječenja pobola; ostvarivanja prava te pokrivanja troškova zdravstva, skrbi i njege; ublažavanja aktualnih zdravstvenih problema braniteljske populacije vezanih uz starenje, uznapredovane kronične populacije, povećanje invaliditeta i obolijevanje od karcinoma; potrebu za dugotrajnim zbrinjavanjem veterana samaca i alarmantnu četverostruko povećanu smrtnost branitelja (prosječna životna dob svih hrv. branitelja je 58,7 godina). Vodeći uzrok smrti jesu novotvorine i cirkulacijske bolesti u muškoj populaciji, a u ženskoj zloćudne novotvorine probavnih i dišnih organa. O tome i puno šire o složenoj problematici i nužnom rješavanju palijative i skrbi (uz medicinsku, psihološku i duhovnu potporu) govorili su mjerodavno, najčešće rabeći sintagmu „zdravstveno posebno vulnerabilna (osjetljiva) skupina“: sveučilišni profesori i liječnici, psihijatri i psiholozi, medicinske sestre, predstavnici državnih institucija (HZZO-a, Ministarstva hrvatskih branitelja, bolnica, domova zdravlja), đakovačkog KBF-a i s nekoliko Medicinskih fakulteta te volonteri udruga (Vukovar, Ivankovo, Lipik/Daruvar, Đakovo, Osijek) proizašlih iz Domovinskoga rata koji s partnerima provode programe palijativne skrbi i modele rehabilitacije hrvatskih veterana.
Tijekom brojnih izlaganja čule se kako je Hrvatska u 2021. izdvojila za ugovorene sadržaje u primarnoj zdravstvenoj zaštiti sadržaje palijativne skrbi 24,5 milijuna kuna (ima 34 ugovorena tima, a u mreži su potrebna 52 što bi stajalo dodatnih 10 milijuna kuna; palijativna skrb u bolnicama/ustanovama (22) 2020. stajala je više od 58 milijuna kuna; veteranska populacija, posebno oboljeli od PTSP-a, pod povećanim je rizikom od razvoja demencije i novotvorina; od 2016. do danas u preventivnim sistematskim pregledima sudjelovalo je 75.817 branitelja; u regionalnim centrima za psihotraumu (Rijeka, Split, Osijek, Zagreb) liječeno 28.070 osoba; prosječna dob hrvatskog branitelja u trenutku smrti 65,6 godina (listopad 2021.), a prosječna životna dob svih 58,7 god.; od 2016. do prosinca 2021. preminulo je 5748 branitelja, odnosno prosječno mjesečno ove godine preminula su 534 branitelja; od 5.686 umrlih branitelja u 2020., u dobi od 40 do 64 godine, umrlo je 3.020 (53,1 posto), a 2. 666 (46,9) starijih od 65 godina.
Konferenciju je vodila predsjednica Organizacijskog odbora prof. dr. sc. Marijana Braš, prim. dr. med., a u diskusiji poticajno sudjelovao predsjednik Znanstvenog odbora konferencije prof. dr. sc. Veljko Đorđević. Braš je zaključujući konferenciju u Osijeku naglasila: „Branitelji umiru sa 64 godine i vi niste zdraviji (kako se smatra) u odnosu na ostalu populaciju. Iz svega što smo čuli vidimo da vremena nemamo za ‘maratonske’ projekte. Zajedno moramo učiniti pomake što brže i kvalitetnije.“ Također, napomenula je kako zaključci s Konferencije „Branitelj za branitelja“ trebaju stručno pomoći, ponajprije braniteljskoj populaciji, članovima njihovih obitelji, ali i ratnim stradalnicima te će zaključci ubrzo biti proslijeđeni na mjerodavne adrese i osobe, poglavito Vladi RH jer o njenim odlukama ovisi konkretno zaživljavanje palijativne skrbi u praksi, o čemu se svi govornici slažu – palijativna skrb kroz skrb za branitelje je temelj ljudskih prava!
„Sve što su branitelji i članovi udruga iznijeli (problematika, vizije i projekti) jesu stvarnost na koju smo ukazivali 1992. i ’93., kada nitko nije vjerovao u predviđanja jer nisu slušali već samo govorili, a to nije komunikacija. U međuvremenu sam liječio braniteljsku populaciju i njihove obitelji te u praksi dokazao kako možemo sve liječiti, neke izliječiti, a svima možemo pružiti nadu. Zato smo poticali razvoj palijativne medicine u Hrvatskoj i osnovali CEPAMET (21.9.2010.), prije dvije godine u Osijeku održali edukaciju branitelja, u Zagrebu se na MF-u na 6. godini uči Palijativna medicina… Održali smo ovu konferenciju na kojoj smo slušali od živućih svjedoka o opsegu izloženosti traumi i pogibelji, imamo ministra branitelja – generala koji je bio ranjen, i prepoznaje potrebe, no što je razlog da kao zajednica ne prepoznajemo žrtve u potrebi? Bitno je promatrati čovjeka, ne kao simptom i dijagnozu, shvatiti da smo slične osobe! Iz takvog slušajućeg odnosa, učiti. Tehnologija je ‘pojela’ odnos. Išli smo na subspecijalizacije, a zaboravili smo gledati i slušati čovjeka! Trebaju nam palijativni mobilni timovi u bolnicama i kliničkim bolnicama… Svi zajedno moramo biti ista ‘kolona’. Mnogi misle braniteljima je dobro, imaju mirovinu, ali problem dolazi preranim starenjem, kada se više ne mogu brinuti o sebi. Umire sve više branitelja, a za pet godina bit će ih desetorostruko više. Ne krenemo li sada, nitko nam neće oprostiti. Kako se mi ponašamo prema starijima i braniteljima, tako će se naša djeca ponašati prema nama“, zaključio je Đorđević.
Konferenciju je organizirao Centar za palijativnu medicinu, medicinsku etiku i komunikacijske vještine (CEPAMET) zagrebačkog Medicinskog fakulteta uz suorganizaciju: Fakulteta za dentalnu medicinu i zdravstvo osječkog Sveučilišta J. J. Strossmayera, Hrvatskog liječničkog zbora, Hrvatskog društva za palijativnu medicinu, đakovački KBF, Đakovačko-osječke nadbiskupije, Zagrebačkog instituta za kulturu zdravlja (ZIKZ) te pokroviteljstvo: Ministarstva hrvatskih branitelja, Osječko-baranjske županije i Grada Osijeka. Nevenka Špoljarić
