KUŠEVAC (TU) – U petak 3. lipnja na svetkovinu Presvetog Srca Isusova u Kuševcu je proslavljen zavjetni dan. Ujedno je održan i obred blagoslova novoga križa krajputaša na Katači, dijelu katastarske općine Tomašanci, uz cestu između Kuševca i Širokog Polja. Sveta misa je slavljena u tzv. Starom selu, a predvodio ju je domaći sin preč. Bože Radoš, duhovnik Bogoslovnog sjemeništa u Đakovu i imenovani rektor Zavoda sv. Jeronima u Rimu.
Preč. Radoš je u svojoj homiliji govorio o prispodobi o izgubljenoj ovci. „Imamo brojku 100 kao savršen broj, a od tih sto ovaca jedna se osamostalila. Pastir ostavlja onih 99 i ide u potragu za tom jednom. On u ovoj situaciji razmišlja srcem, za njega je ta ovca cijeli svijet. Poput toga pastira, Krist je pošao među nas da potraži one koji su izgubljeni. Isus nikada ne predbacuje, on zna da smo slabi ljudi. Netko ide lošim putem tražeći sreću, a svaki grijeh je zapravo poriv za traženjem sreće“, rekao je među ostalim propovjednik.
Nakon Sv. mise vjernici su se uputili prema novom križu krajputašu kojega su Kuševčani postavili kao vidljivi znak zahvale za 40 godina milosnoga zajedništva u Župi Kuševac i kao spomen na prolazak svetog pape Ivana Pavla II. kroz Kuševac – čega se Kuševčani s osobitim ponosom i zahvalnošću sjećaju i spominju. Prije samog obreda blagoslova, preč. Radoš je istaknuo: „Križ krajputaš na ulazu u mjesto kazuje da oni koji žive u tome mjestu vjeruju u snagu križa. Križ krajputaš, kraj puta, neka bude pratitelj našemu životnome putu.“ Izrazio je želju da ovaj križ ne bude samo nijemi svjedok nekoga vremena, nego drag znak i prizor svima koji budu kraj njega prolazili. Neka potaknuti tim prizorom uvijek rado stave znak križa na sebe.
U blizini novopostavljenoga križa krajputaša nalazio se donedavno betonski križ sa korpusom koji je postavljen 2003. godine – nekoliko dana prije prolaska sv. Ivana Pavla II. No, kako je na dosta niskome terenu i često zaraste visokom travom, župljani su odlučili podići novi krajputaš. Prije njega na istome mjestu stajao je drveni križ postavljen uoči Zavjetnoga dana 1979. godine, a koji je zamijenio tada već dotrajali, oronuli križ, kojemu se zna godina postavljanja.
Većinu radova na novome krajputašu odradili su članovi ŽEV-a i župnoga Odbora za izgradnju uz fizičku i materijalnu, te novčanu pomoć mnogih župljana. Cjelokupne radove predvodio je gosp. Stipo Grbeša, član ŽEV-a Župe Kuševac. Najveći donator potrebnoga materijala za izradu postolja i križa je gosp. Milan Štimac, vlasnik domaće kuševačke klesarske radionice „Kamen-Štimac“, koji je, zajedno sa bratom Slavkom, i vlasnik zemljišta na kojemu je izgrađen krajputaš. Anita Lučić