VUKOVAR (TU) – U 330. obljetnici kako je Hrvatski sabor proglasio sv. Josipa zaštitnikom Hrvatske (1687. godine), tom omiljenom hrvatskom svecu u čast, započinje izgradnja još jednog svetišta na krajnjem istoku Hrvatske, u Vukovaru. U župnim prostorijama u Borovu naselju, u srijedu 22. ožujka, potpisani su ugovori o izgradnji crkve. U ime Đakovačko-osječke nadbiskupije, kao nositelja gradnje, Ugovor je potpisao o. Vjenceslav Janjić, sadašnji župnik, a u ime izvođača , vukovarske građevinske firme “Volko” ugovor je potpisao Lavoslav Bosanac. Kao nadzorni organ ugovor potpisuje osječka firma “URBOS”.
Tako će Vukovar, uz Borovo naselje, s vremenom dobiti još jednu gradsku četvrt, Borovo Bata. U Borovu naselju dominirat će zvonik Gospe Fatimske,a u Borovu Bati zvonik sv. Josipa. Tako će u Vukovaru, na najbolji način, svoju potvrdu dobiti dvije obljetnice: 100. Gospinih ukazanja u Fatimi, i 330. obljetnica otkako je Hrvatski sabor sv. Josipa proglasio zaštitnikom Hrvatske.
Naime, Češki poduzetnici braća Tomaš i Jan Bata osnivali su diljem Europe lanac tvornica za izradu kožne i gumene obuće. S tom namjerom kupili su 1931. godine i zemljište na desnoj obali Dunava između Vukovara i Borova sela. Njihova želja bila je ne samo zaposliti radnike nego ih i smjestiti, omogućiti školovanje njihove djece, ali nisu zaboravili niti duhovne potrebe svojih radnika. Od godine 1935. franjevci, iz obližnjeg samostana u Vukovaru, vodili su duhovnu brigu za radnike kojih je svake godine bivalo sve više i više. Već 1938. godine, odcjepljenjem od župe matice sv. Filipa i Jakova u središtu grada Vukovara, osniva se samostalna kapelanija posvećena sv. Josipu Radniku, nazvana Borovo Bata . Franjevci stanuju u jednom od radničkih stanova, a jedna od učionica u mjesnoj školi služi im za bogomolju i dijeljenje sakramenata. Godine 1942. đakovačko-osječki biskup Antun Akšamović daje tadašnjoj upravi tvornice polog od milijun i pol kuna, uz kamatu od deset posto, da će se na njenom zemljištu graditi katolička bogomolja. Zemljište je već bilo dodijeljeno i izgradnja crkve samo što nije započela. Izbijanjem Drugog svjetskog rata svi planovi propadaju.
Nakon rata komunističke vlasti, u lipnju 1946. godine, na perfidan su način brutalno izgnali tadašnjeg župnika o. Rufina Rufa iz radničkog stana,a nekoliko dana kasnije, i školska uprava zabranjuje mu upotrebu školskih prostorija za religiozne potrebe vjernika. Kroz to vrijeme novi vlastodršci su se hvalili gradovima kao što su bili Ploče i Novi Travnik, kojeg su prozvali Pucarevo, kako u njima nema ni minareta niti zvonika. Takva slika novijih jugoslavenskih gradova potrajala je do kasnih šezdesetih godina. Franjevci iz obližnjeg samostana u Vukovaru ponovno pokušavaju otvoriti pastoralni centar u Borovu naselju u kojem se broj katoličkih vjernika povećavao iz mjeseca u mjesec. To im polazi za rukom tek 1962. godine kupnjom skromne obiteljske kuće na Krivoj bari. U jednom dijelu kuće stanovao je prvi poslijeratni franjevac o. Flavijan Šolc, a u drugi dio kuće preoblikovana je u pastoralni prostor. Punih pet godina župnik Šolc traži lokacijsku dozvolu. Kad je izgubio gotovo svaku nadu odlučio se iz očaja napisati pismo namjere na ured tadašnjeg predsjednika Josipa Broza Tita. Očekujući pozitivan odgovor iz Beograda kleknuo je na koljena i sa svom skrušenošću Gospi obećao ako dobije lokacijsku dozvolu da će tu novu crkvu posvetiti upravo njoj u čast. Na blagdan Gospe Fatimske, 13. lipnja 1967. godine, uskoro će biti pedeseta obljetnica, iz Beograda stiže pozitivan odgovor. Godine 1981., Gospi u čast, posvećena je velebna crkva. Župnik o. Franjo Tomašević, nasljednik o. Šolca, izravno 1988. godine iz Fatime, naručuje kip Gospe Fatimske kojeg donosi časna sestra Ivana. Taj će kip, na čudesan način, preživjeti i miniranje Gospine crkve 1991. godine u Domovinskome ratu. Crkva je bila sravnjena sa zemljom, a Gospin lik je ostao netaknut. Taj će Gospin lik biti okrunjen 13. svibnja ove godine, u povodu 50. obljetnice privatnog zavjeta Gospi o. Šolca. Novoizgrađena Gospina crkva iz 2008. godine dominira Borovo naseljem, danas vukovarskoj gradskoj četvrti. fra Vjenceslav Janjić
