ZAGREB (IKA/GK/TU) – U organizaciji Vijeća za kler, Vijeća za katehizaciju i novu evangelizaciju i Ureda za život i obitelj Hrvatske biskupske konferencije u Nadbiskupijskome pastoralnom institutu u Zagrebu u utorak, 3. ožujka započeo je IV. pastoralno–katehetski kolokvij za svećenike.
Tema dvodnevnoga kolokvija je “Pastoral braka i obitelji s posebnim osvrtom na pastoral zaručništva”. Uz gotovo 150 svećenika iz svih (nad)biskupija, otvorenju kolokvija nazočili su zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić, predsjednik HBK zadarski nadbiskup Želimir Puljić, predsjednik Vijeća HBK za katehizaciju i novu evangelizaciju đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić, predsjednik Vijeća HBK za kler bjelovarsko-križevački biskup Vjekoslav Huzjak, vojni biskup u BiH Tomo Vukšić, kao i generalni tajnik HBK mr. Enco Rodinis. Nakon molitve Srednjega časa koju je predvodio ravnatelj NPI dr. Josip Šimunović, kolokvij je otvorio predsjednik HBK nadbiskup Puljić.
Ističuči važnost teme kolokvija, nadbiskup Puljić parafrazirao je pismo koje je uputio jednom mladom paru o njihovu vjenčanju. Govoreći im o “velikom otajstvu” uz osnovne misli iz Svetoga pisma, gdje je brak opisan kao jedinstvena i nerazrješiva stvarnost kojoj su temelji građeni na ljubavi koja ne zavidi i ne traži svoje, nego se dariva, izrekao je i nekoliko opisnih detalja koje ta sveta stvarnost predstavlja.
Nadbiskup Puljić istaknuo im je brak kao savez koji Bog sklapa s čovjekom, a obilježja saveza su stabilnost i vjernost. Ovim trima riječima, saveza, vjernosti i stabilnosti dodao je i riječ ‘”hod'”. Jer, brak je stabilni savez vjernosti u hodu. Njega se, naime, živi i stvara svakodnevno i u svakom trenutku. A njegov uspjeh i blagoslov nisu unaprijed u zvijezdama zapisani, nego su darovani slobodi i ljubavi dvoje supružnika. Bezuvjetni, dakle, dar u neuvjetovanoj slobodi, dodao je, te podsjetio i na važnost molitve, jer “zajednička molitva, hodočašće i zajedničko pohađanje crkve izvrsna su i privilegirana mjesta učvršćenja bračnog saveza. Uz molitvu tu su i zajedničke odluke gledom na rad, zaposlenje, odgoj djece i mjesto boravka, kao i neke teme i stvari oko kojih se bračni parovi teže slažu”. “Neka nam ovo studijsko druženje pomogne da budemo sve više svjesni tog velikog Božjeg plana s ljudima. A u nama, navjestiteljima toga otajstva, neka ojača i probudi se revnost da u hodu pratimo naše obitelji kako bi Božji savez sklopljen u sakramentu ženidbe ostvario višestruke plodove stabilnosti i vjernosti. Dok vas još jednom od srca pozdravljam, želim iskreno bratsko druženje i plodno zborovanje na ovom IV. pastoralno-katehetskom kolokviju za svećenike”, poručio je sudionicima skupa nadbiskup Puljić.
Uvodne misli u rad Kolokvija dao je nadbiskup Hranić. Istaknuo je kako se tema kolokvija logičkim slijedom nadovezuje na dosadašnje kolokvije održane u organizaciji Vijeća HBK za katehizaciju i novu evangelizaciju, te Vijeća za kler, a ovoga puta pridružio se i Ured HBK za život i obitelj. “Nadam se da će i ovaj naš kolokvij dati određeni doprinos našem unutarcrkvenom promišljanju koje je u tijeku na razini sveopće Crkve do sredine travnja i čiji će rezultati poslužiti u pripremi Instrumentum laboris. Također, nadam se da će ovaj kolokvij pridonijeti i kvalitetnijoj pripremi naše domovinske Crkve i ozračja u njoj za Sinodu biskupa”, rekao je nadbiskup Hranić te posjetio kako se naša Crkva u promišljanje te promicanje poziva i poslanja obitelji u kontekstu nove evangelizacije uključuje na sasvim osobit način i to 2. nacionalnim susretom hrvatskih katoličkih obitelji na Trsatu. Izrazio je nadu “da će i našu društvenu stvarnost taj događaj podsjetiti i osnažiti u uvjerenju o važnosti braka i obitelji”. Nadalje je istaknuo kako je tema pastorala braka i obitelji tako široka da ju nije moguće obraditi na jednoj Sinodi biskupa te su tome posvećene dvije sinode. Također kad su dva vijeća HBK počela promišljati temu ovoga kolokvija došlo se do zaključka da se tema ne može obraditi na jednom kolokviju, već je odlučeno da se podijeli. Stoga je ovaj kolokvij dobio podnaslov “s posebnim osvrtom na pastoral zaručništva”.
U tom vidu pred sudionike je nadbiskup Hranić stavio nekoliko točaka koje su vodile i organizatore kolokvija. Na prvom mjestu je istaknuo “ljubav koja je sposobna prihvatiti drugoga u njegovoj istini”, jer ništa tako kao ljubav nije upućeno ka uvijek novom pronalaženju duboke istine, i obrnuto ništa nije tako pozvano kao istina, očitovati se u ljubavi. “U suvremenom kontekstu mi svećenici i pastiri postali smo i sve više postajemo odvjetnici ljubavi u istini koju smo dužni iznova otkrivati u njezinoj punini te ju takvom zaručnicima i onima koji se pripremaju na put braka i obitelji uvijek iznova otkrivati i pružati kao miraz za njihovu bračnu budućnost, ali i za budućnost Crkve i našega naroda. Stoga, prije nego promislimo o pastoralu zaručnika valja nam promisliti i tražiti odgovor na pitanje “kako pripomoći zaručnicima sazrijevati u ljubavi koja se manifestira u istini, i to onoj istini koja je spremna prihvatiti drugoga onakvim kakav on je”, istaknuo je nadbiskup Hranić.
Potom je podsjetio kako su priređivači kolokvija imali na umu “da” Crkve braku i obitelji, a taj “da” Crkve je “istodobno i obveza koja od nas kao Crkve traži kvalitetniji pastoral braka i obitelji”. Istaknuo je i važnost promišljanja kako je pastoral braka i obitelji i pastoral sakramenta ženidbe. Među mnogim razmišljanjima koje možemo pronaći u Relatio synodi Treće izvanredne sinode biskupe veoma je jasno da pripravu na brak i vjenčanje te pastoral braka i obitelji treba nasloniti na pastoral sakramenata inicijacije. No, doista je činjenica da angažman mnogih naših svećenika i pastoralnih suradnika u pastoralu sakramenata inicijacije kao da mijenja i smanjuje intenzitet kad je riječ o pastoralu zaručnika. Stoga je važna ova tema kolokvija, rekao je nadbiskup Hranić.
Predavanje kardinala Bozanića
Prvo predavanje s temom “Evanđelje obitelji. Temeljna polazišta Izvanredne opće sinode biskupa (2014.)” na IV. pastoralno-katehetskom kolokviju za svećenike u dvorani Vijenac Nadbiskupijskoga pastoralnog instituta u utorak 3. ožujka održao je zagrebački nadbiskup i metropolit kardinal Josip Bozanić. Posebna vrijednost ovoga predavanja je u tome što je kardinal Bozanić bio aktivni sudionik Izvanredne sinode o obitelji koja je u listopadu protekle godine održana u Vatikanu.
Uvodno je istaknuo kako “Crkva braku i obitelji posvećuje dva sinodska zasjedanja, jer u vremenu u kojem živimo sveprisutna društvena i duhovna kriza postaje pastoralni izazov i potiče Crkvu da se u svom evangelizacijskom poslanju okrene obitelji, toj živoj jezgri društva i crkvene zajednice. U tom okruženju i takvim okolnostima prijeko je potrebno promicati evanđelje obitelji”. Nadalje je dao kratak osvrt na odvijanje Sinode, a potom stavio naglasak na neke teme koje su bile posebno istaknute na sinodi i oko sinode.
Podsjetio je kako je Izvanredna sinoda imala zadatak analizirati odgovore na upitnik i prikupiti svjedočanstva i prijedloge biskupa iz čitavoga svijeta kako bi se Evanđelje obitelji uvjerljivije naviještalo i živjelo, dok će XIV. opće zasjedanje u listopadu o. g. imati temu “Poziv i poslanje obitelji u Crkvi i suvremenom svijetu”. Ta sinoda ima za cilj iznaći operativne smjernice za pastoral braka i obitelji, a samo će se zasjedanje održati o 50. obljetnici završetka Drugog vatikanskog koncila.
Govoreći o pripremi za Izvanrednu sinodu, podsjetio je kako je upitnik inicirao opću konzultaciju u čitavoj Crkvi. U prvom redu o slici u obitelji. Taj upitnik bio je pomoć krajevnim Crkvama da aktivno sudjeluju u pripremi Izvanredne sinode. Podsjetio je kako je taj upitnik izazvao nemalu raspravu, kao i poneku kritiku i u crkvenoj, i u široj javnosti. HBK je objedinila prispjele odgovore naših nadbiskupija i biskupija te relativno opširno odgovorila na pitanja.
U osvrtu na sam rad izvanrednog zasjedanja, kardinal Bozanić predstavio je i svoj redovni intervent koji je imao drugoga dana zasjedanja te slobodni intervent četvrtoga dana. Kardinal Bozanić govorio je o potrebi da priprema zaručnika za sakrament ženidbe kandidatima učvrsti spoznaju o njihovom specifičnom kršćanskom pozivu koji bitno određuje ljudski i vjernički život supružnika, istaknuo je važnost solidne pripreme za brak koja treba početi ranije, koja treba biti sustavnija, i ne bi se trebala svesti samo na neposredno vrijeme prije vjenčanja. Predložio je i da brak kao životni poziv bude bolje istaknut i u samom obredu sakramenta ženidbe. Zauzeo se i za pojednostavljenje postupka utvrđivanja nevaljanosti ženidbe te da se u tom procesu veće ovlasti daju mjesnim Crkvama i biskupskim konferencijama, a istaknuo je da upravo danas Crkva mora proročki naviještati nauk o nerazrješivosti ženidbe, jer time ostvaruje i osobito služenje dobru ljudi u suvremenom društvu. Istaknuo je da svi vjernici ne uspijevaju slijediti radikalnost Isusovih zapovijedi. Uzroci mogu biti različiti, zbog osobnog ili društvenog grijeha te zbog velikih društvenih promjena.
U
riječi o završnom dokumentu izvanrednoga zasjedanja, Relatio synodi istaknuo je kako je on plod dijaloga koji se na sinodi vodio u velikoj slobodi i uzajamnom slušanju,u njemu su postavljena pitanja i naznačeni pogledi namijenjeni sazrijevanju i preciziranju u razmišljanjima mjesnih Crkava tijekom ove godine. Upozorio je kako Relatio synodi u prvom redu ne donosi odluke, već otvara perspektive koje u mnogim slučajevima nisu lake. “Ipak se nadamo da će kolegijalni hod biskupa i uključivanje Božjega naroda po djelovanju Duha Svetoga moći Crkvu voditi u pronalaženju putova istine i milosrđa za sve”, dodao je.
U završnom dijelu izlaganja kardinal Bozanić je na pitanje “koja je poruka i poziv Sinode o obitelji u pastoralnom radu”, istaknuo kako posvećujući dva sinodska zasjedanja braku i obitelji Crkva želi staviti naglasak na obitelj u svom pastoralnom djelovanju.
Izvanredna sinoda o obitelji govori nam i o metodi našeg pastoralnog djelovanja, o načinu našeg pastorala o obitelji, potrebno je približiti se, slušati, upoznati različite prilike života u kojima žive suvremene obitelji, njihove radosti, teškoće, nade. Metodološki je važno u suočavanju s problemom ne započeti s naučenim, doktrinarnim stavovima, sa stavom bez prethodnog saslušanja i pokušaja razumijevanja konkretne situacije, rekao je.
Ističući izazove s kojima se u suvremenom svijetu na području pastorala obitelji susreće Crkva, kardinal je istaknuo potrebu pastoralnog “obraćenja”.
Trebamo početi drugačije pastoralno gledati, drugačije pastoralno pristupati različitim životnim situacijama ljudi, biti u prvom redu oni koji su svjesni, kako ističe i papa Franjo, da su putovi Božjega milosrđa u svim okolnostima života. Dakle, trebamo početi od sebe, drugačije pastoralno vrednovanje, drukčiji pastoralni pristup i to je čini mi se najveća novost netom završene Treće izvanredne sinode biskupa, zaključio je kardinal Bozanić.
Predavanja prvoga dana
Prvoga dana IV. pastoralno-katehetskog kolokvija za svećenike, u utorak 3. ožujka, predavanje “Zaručništvo kao trajni izazov za novu evangelizaciju” održao je mr. don Roko Glasnović. Smještajući temu u pastoralno područje govora o braku i obitelji, predavač je dao osvrt na aktualnosti govora o braku i obitelji. Dotaknuo se i teologije braka i obitelji i pozivu na ljubav. Središnji dio predavanja bio je usredotočen na samo zaručništvo. Priprava za brak ostvaruje se kao postupni i trajni proces i ima tri etape: daljnju, bližu i neposrednu pripravu, a zaručništvo se smješta u bližu. Pritom je Glasnović pojasnio pojam i značenja zaručništva. Tako govoreći o zaručništvu, istaknuo je kako je “to vrijeme milosti u kojem se vježba u uzdržanosti te vrijeme rasta”. Osvrnuo se i na važnost afektivnosti, seksualnosti i čistoće, jer “formativni put mladih zaručnika treba sadržavati produbljivanje osobne vjere i otkrivanje vrijednosti sakramenata te iskustvo molitve”. Glasnović je primijetio kako vrijeme zaručništva nije danas još pravo vrednovano od crkvene zajednice koja cijela treba biti uključena u brizi za zaručnike. Stoga je istaknuo važnost susreta župnika sa zaručnicima. Dajući neke prijedloge za poboljšanje predženidbenog pastorala, predavač je istaknuo važnost započinjanja ranijeg rada s mladima u pripravi za brak te pripravu kroz zaručništvo u njihovom rastu u vjeri. U tom vidu potrebno je u cjelovitom pastoralu braka i obitelji formirati i obrazovati djelatnike obiteljskog pastorala.
Dr. Danijel Crnić održao je predavanje “Predbračni tečajevi – Crkva i zaručnici u razgovoru o ljubavi”. Govoreći o zaručnicima u potrazi za religioznošću, dr. Crnić je istaknuo da “ukoliko to traženje nije vođeno pastoralom mladih te pastoralom zaručnika lako se i brzo može pretvoriti u razlomljeno pronalaženje segmenata religioznog unutar iskustva svakodnevice s opasnošću privatizacije i funkcionalizacije ionako već subjektivizirane religiozne matrice”. Osvrnuo se i na zaručnike u njihovu poimanju braka i obitelji, Crkve te njihove seksualnosti. Predavač je dao i osvrt na povijest zaručničkih priprava u Hrvatskoj te predstavio kanadski i bostonski model priprave za brak koji bi mogli poslužiti kao uzor za stvaranje svehrvatskog modela priprave zaručnika za brak i obitelj.
Nedvojbeno je da je evangelizacija zaručnika za Crkvu neodgodiva zadaća i istodobno nezaobilazni izazov. Priprava za brak i obitelj mora se prirodno naslanjati na prethodni dobar pastoral mladih, a susljedno na kvalitetne programe i ponude posliježenidbenog pastorala. Radi se o izgrađivanju ljudskih stavova. Nužan nam je pastoral braka i obitelji kao imperativ vremena, zaključio je dr. Crnić.
Rad prvoga dana Pastoralno-katehetskog kolokvija nastavljen je radom u skupinama s temama “Modeli i iskustva u pripravi za brak” i “Pastoral zaručnika na župnoj razini”.
Euharistijsko slavlje
Na kraju radnoga dana euharistijsko slavlje u kapeli bogoslovije predvodio je predsjednik HBK zadarski nadbiskup Želimir Puljić. U homiliji nadbiskup Puljić je misno evanđelje povezao s govorom pape Franje Rimskoj kuriji. Bio je to snažan ispit savjesti, ne samo za djelatnike Kurije, nego za sve kršćane. Na svom prvom susretu 2013. godine Papa je govorio da svi koji rade u Kuriji trebaju se “isticati stručnošću, predanim služenjem i svetošću života”, te ih pozvao da ne budu “birokratski carinici” koji priječe djelovanje Duha Svetoga. Na novogodišnjem pak susretu Papa je govorio o “bolestima” međuljudskih odnosa, pa naveo ništa manje nego 15 teških bolešćurina, među kojima je spomenu “zakrečenost” pameti i uma, “duhovni Alzheimer”, egzistencijalnu shizofreniju, funkcionalizam, ravnodušnost prema drugima, klevetanje, trač i ogovaranje, podsjetio je propovjednik.
Može na prvi pogled izgledati ovaj govor u svečanoj dvorani Clementini kao “nespretna korizmena pouka”, kako su to neki komentirali. No, osuda oholosti, karijerizma, trača i ogovaranja, žudnje za vlašću, pohlepe i tvrdokornosti dobar je i prikladan ispit savjesti za sva vremena; za svakog vjernika, i posebice za svakog Isusovog sljedbenika i učenika koji u njegovo ime nastupa i njegovom ovlašću dijeli Svete Tajne. Papa Franjo, treba to priznati, kao javna osoba može objaviti ovakve loše vijesti, a da one ne proizvedu očaj i beznađe. Usudio bih se k tomu ustvrditi kako je ovaj Papin govor na tragu onoga što nam Matej donosi u današnjem čitanju. To je zapravo Isusov obračun s farizejima i pismoznancima koji završava sa “sedmerostrukim jao” vama, licemjeri! (Mt 23, 13-32). Zašto “jao vama”?! Zato što su svojim iskrivljenim i samovoljnim tumačenjem učinili nemogućim opsluživati propise Zakona. A oni, kao službeni predstavnici vjere, postali su zaprjeka u tomu. Iskrivili su sliku Boga i pretvorili se u žandare i tirane, podsjetio je nadbiskup Puljić.
Doista, potresne su, poticajne i jasne riječi koje nam u ovom svetom korizmenom vremenu upućuje Isus u današnjem evanđelju i papa Franjo u novogodišnjem govoru. A korizma nas podsjeća kako je kršćanski život trajno vojevanje protiv zla, sebičnosti i mržnje, te posebice poziv da “umiremo sebi” kako bismo živjeli u Bogu. U toj borbi i vojevanju imamo na raspolaganju “oružje” molitve, posta i pokore. Ali, i sigurnost i obećanje da smo sjedinjeni s Njime kadri odupirati se i pobjeđivati; kadri smo odupirati se zlu svojom dobrotom, istinom pobjeđivati laži, te ljubavlju nadvladavati zlo i mržnju. Uđimo, dakle, raspoloženi u ovo sveto vrijeme u kojem nas liturgija poziva da se obratimo i vjerujemo evanđelju. I dopustimo biblijskim tekstovima neka nas rasvijetle i pouče. A neizmjerno blago Božje riječi pohranjujmo u svojim srcima i u svojoj pameti, te s tim blagom i tom svetom prtljagom krenimo na korizmeni hod i put molitve, pokore i dobrih djela u vidu osobnog obraćenja i koristi braće koja su u nevolji, rekao je u homiliji nadbiskup Puljić.
“Izgradnja župne zajednice po obnovi obiteljske zajednice”
Drugoga dana IV. pastoralno-katehetskog kolokvija za svećenike predavanje “Izgradnja župne zajednice po obnovi obiteljske zajednice” održao je prof. dr. Milan Šimunović. Dok govorimo o obitelji prenositeljici života i vjere treba voditi računa o pojavama koje ju sve više rastaču, a na što su još prije 20-tak godina upozoravali i najviši crkveni autoriteti, rekao je uvodno predavač te ukazao na indiferentizam, čak i “zamor i nesposobnost” što se tiče vjerovanja, potom na “diktaturu relativizma” i “duhovnu pustinju”, pa sve do “globalizacije ravnodušnosti prema Bogu”. No, upozorio je kako nije samo na djelu isključivanje Boga, već se sve manje “vjeruje i u čovjeka”, bez “čvrstih točaka” za budućnost. I zato Crkva kroz Izvanrednu sinodu jače posvećuje pozornost slušanju konteksta i izazova vezanih uz obitelj, te podrazumijevanja novih pothvata u smjeru “nove evangelizacije” ili ostvarenja “Evanđelja obitelji”.
Reflektirajući se upravo na promoviranje “Evanđelja obitelji” predavač je ukazao na potrebu korjenite obnove čitave pastoralne prakse. A otud nužnost obnove formacije prezbitera, đakona, kateheta i ostalih djelatnika kroz veće uključivanje samih obitelji (Relatio 37), te u isto vrijeme izbjegavanje otpora promjenama, a to znači napuštanja konformizma, bez straha od novine, s nadom protiv svake nade.
Dr. Šimunović podsjetio je kako se u nas dugo vremena govorilo o nužnosti strukturalnih promjena župne zajednice, pa se tako posljednjih petnaestak godina radi na tome da bi župa više postajala “dinamička struktura” tj. “zajednica zajednica – živih vjerničkih krugova” ili čak “zajednica obitelji”. U prvom redu nužno je stvarati klimu “obiteljskog ozračja” te intoniranosti cjelokupnog pastorala u župi “kao velikoj obitelji”, u bratsko-sestrinskim odnosima, s “uskrsnom” atmosferom. Uz zajednice koje mogu biti prostor za intenzivniji rast i življenje po vjeri te dinamiziranje života župne zajednice,posebno mjesto imaju “obiteljske zajednice” čiji je zadatak promišljanje u vjeri osobnog i obiteljskog života.
Na crti “Crkve izlaska – na periferije” i napuštanja nekih “suhoparnih shema” te promoviranja “Crkve među –u – kućama ljudi”, vodeći posebno računa o “zahvaćanju” sve distanciranijih obitelji, valja misliti na tzv. dislocirana okupljanja,a pa i u samim obiteljima/privatnim kućama. U tom je vidu predavač istaknuo kako se “posebnost obiteljskog okupljanja sastoji i u činjenici da je kuća (stan) pogodno mjesto nalaženja više obitelji-prijatelja, tu je prilika da se nađu i oni članovi obitelji (susjedi) koji rijetko (ili nikad) dolaze u župu,te doživi daleko veće suočavanje sa životom, odnosno s radostima i teškoćama današnjih obitelji”.
Dr. Šimunović istaknuo je kako među nužne mehanizme za provođenje obiteljskoga pastorala u novim prilikama svakako spada formacija obiteljskih animatora, bez kojih se ne mogu dogoditi kvalitetniji pomaci već u klasičnim oblicima obiteljskog pastorala, a osobito pokrenuti nove inicijative. Važno je promicanje obiteljskih ekipa za pomoć u obiteljskom pastoralu, u novim oblicima rada u obiteljskim zajednicama i s povremenim okupljanjima u obiteljima/kućama, što može biti “spasonosno” osobito za mlađe obitelji. Tu je presudna uloga educiranijih vjernika laika, u pretpostavci da se dogodi i njihovo pravo vrednovanje, jer bez “drugačijega” uvažavanja i angažiranja laika ne mogu se očekivati posebni pomaci. Laici mogu pomoći da obitelji ne budu samo “objekt” već suodgovorni “subjekt” u planiranju pastorala, ustvrdio je dr. Šimunović, te upozorio i na promjenu i pomak u shvaćanju lika svećenika/župnika, i drugačijega vrednovanja evangelizacijskog, a ne samo administrativnog aspekta. Sutrašnji svećenik trebat će na crti nove evangelizacije biti više misionar-animator-komunikator i koordinator, a manje administrativac.
Okrugli stol
Tijekom drugoga dana IV. pastoralno-katehetskog kolokvija za svećenike, u srijedu 4. ožujka, u Nadbiskupijskome pastoralnom institutu u Zagrebu održan je okrugli stol s tri uvodna predavanja.
Dr. Josip Bošnjaković, profesor na Katoličkome bogoslovnom fakultetu u Đakovu Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku, održao je uvodno izlaganje “Važnost afektivnog života zaručnika. Potraga sebstva, želja za drugim”. Ukazao je na temeljne ljudske potrebe u odnosu prema drugima, a to je: osjećati se sigurnima, osjećati se potvrđenima, biti prihvaćeni od osobe koja je za nas bitna i koja nas štiti, biti potvrđeni u osobnom iskustvu, definirati se, imati utjecaja na druge, inicijativa druge osobe u odnosu na nas same, izražavati ljubav. Naglasio je kako te potrebe na poseban način dolaze do izražaja kod zaručnika i kod življenja njihove ljubavi. No,kao i u drugim područjima, tako i u zaručničkom životu dolazi do suočavanja s granicama ljudskog bića, do kriza. Upravo suočavanje s granicama i krizama jest prilika i za jedan novi rast osoba. U nastavku izlaganja predavač je naglasak stavio na četiri izazova i krize koje zahvaćaju afektivni život zaručnika: idealiziranje, potreba za nekim drugim prostorom, nadmetanja i ljubomora, ljubiti sebe kao što ljubimo druge.
Drugi uvodničar, voditelj Ureda HBK za život i obitelj dr. med. Petar-Krešimir Hodžić govorio je o “Izobrazbi pastoralnih djelatnika u praćenju zaručnika”. Istaknuo je kako je izobrazba pastoralnih djelatnika u pastoralu braka i obitelji općenito, pa tako i u praćenju zaručnika, jedan od temeljnih preduvjeta sustavnoga razvoja toga zahtjevnog pastorala. Praćenje zaručnika, ali i bračnih parova spominje se kako u smjernicama opće, tako i u onima domovinske Crkve. Tako Treća izvanredna sinoda biskupa (2014.) ističe kako je u svjetlu evanđelja obitelji nužno obnoviti formaciju prezbitera, đakona, kateheta i ostalih pastoralnih djelatnika, kroz veće uključivanje samih obitelji (37), spominjući i naputak pape Franje o njihovom uvođenju u “umijeće praćenja drugoga” (EG, 169). Podsjetio je kako “Direktorij za obiteljski pastoral Crkve u Hrvatskoj” iz 2002. obrađuje zaručništvo, a praćenje zaručnika smješta prije svega u okvir pastorala župne zajednice. Dr. Hodžić rekao je kako u domovinskoj Crkvi manjka djelatnika koji su završili ciljanu izobrazbu iz obiteljskog pastorala. Usporedno s izobrazbom djelatnika, potrebno je raditi i na izobrazbi suradnika, poglavito u smislu osposobljavanja kršćanskih bračnih parova, jer se njihovo uključivanje višekratno spominje kao pastoralna nužnost. Također je spomenuo neke mogućnosti izobrazbe u obiteljskom pastoralu koje su dostupne kako u Hrvatskoj, tako i u inozemstvu, te naglasio kako bi se temeljem dobrih iskustava u praćenju mladih bračnih parova, te izobrazbi župnih obiteljskih animatora moglo razviti i programe praćenja zaručnika, napose u okviru župne zajednice.
Mladi par iz Karlovca Željka i Matija Milošić u izlaganju “Promišljanje zaručnika o Crkvi i njezinim nastojanjima” iznijeli su osobno iskustvo zaručništva, koje je za njih bilo vrijeme rasta, odgovornosti i milosti. Svoje vrijeme zaručništva započeli su blagoslovom zaručnika u crkvi pred svećenikom, koji je ujedno bio i njihov duhovnik, te ih pratio tijekom trajanja veze. Zaručništvo koje smo proveli godinu i tri mjeseca bilo je prožeto dubljim propitivanjima na koja smo tražili odgovore. Pitanja o smislu braka, vjernosti u braku, pitanja o djeci, poslu, karijeri, bračnim obvezama samo su neka od tih pitanja. No, tek smo na zaručničkom tečaju o tome slušali i dublje promišljali, rekli su, te dodali kako su na zaručničkom tečaju bili u Taboru u organizaciji Hrvatske zajednice bračnih susreta. Također su posvjedočili kako u svojoj župnoj zajednici nisu imali prilike o spomenutim pitanjima slušati i dublje upoznati bit i smisao zaručništva, pa su sve što ih je zanimalo tražili sami, a kasnije im je pomogao duhovnik. Od samih početaka gradili smo našu vezu na predbračnoj čistoći, i ta odluka da se čuvamo do braka nije se nimalo promijenila u razdoblju zaručništva. Naprotiv, odluka o predbračnoj čistoći pomogla nam je da dublje izgradimo svoj osobni odnos prema Bogu, obitelji, prijateljima i međusobno. Iskustvo koje danas imamo iz razdoblja zaručništva i dvije godine bračnog života pomaže nam u radu s krizmanicima, srednjoškolcima i studentima kroz pokret Mladih Srca Marijina koji smo pokrenuli kako bismo im pomogli u traženju životnog poziva, shvaćanja braka, te odgovornoj pripremi za brak, istaknuli su supružnici Željka i Matija Milošić.
Osvrt na dvodnevni rad
Završna rasprava dala je osvrt na dvodnevni rad te stavila naglaske na neka pitanja koja su posebno vezana uz ovu tematiku. Tako su dotaknuta i pitanja katekumenata u tijeku priprave za brak, kulturoloških razlika te formacije svećeničkih kandidata za djelovanje na području pastorala braka i obitelji. Istaknuta je važnost suradnje s laicima u tijeku pripreme zaručnika te se ponovno posvijestila važnost župe.
Sintezu kolokvija iznio je predsjednik Vijeća HBK za kler bjelovarsko-križevački biskup Vjekoslav Huzjak. Ono što budi nadu je činjenica da su mladi ljudi zainteresirani za obitelj zato jer žele svoju obitelj i zato što smatraju da je obitelj jedini, pravi put u život, rekao je biskup Huzjak. Istaknuo je kako u vremenu u kojem živimo prevladava globalizirano, no upravo zato će personalizirani pristup tematici dati više rezultata. Stoga valja čitati stvarnost, pred njom ne treba zatvarati oči. Treba polaziti od te stvarnosti koju imamo i u njoj nalaziti načina kako mladim ljudima pristupiti, i ako treba navijestiti vjeru, ili ih motivirati za kršćanski brak, rekao je biskup Huzjak.
U osvrtu na raspravu istaknuo je kako je potrebno preispitivanje bilo na pastoralnom bilo na teološkom području “jesmo li dovoljno stvari osmislili i motivirali da se mogu mladima pokazati u pravom smislu i da ih se onda oduševi”. Rekao je kako je potrebno promisliti različite modele o zajedničkom konceptu priprave za brak i obitelj, gdje bi elementi bili isti, a modificirao bi se pristup. No ono što se ne smije zaboraviti je župna zajednica koja se ne može distancirati od odgovornosti “za svoje”, i od pastoralne brige za zaručnike. Potrebno je da se u župi uistinu svaki župljanin može osjećati doma, rekao je biskup. (foto: Bernard Čović/Glas Koncila)
