ZAGREB (IKA) – Dvodnevni 6. pastoralno-katehetski kolokvij za svećenike s temom „Biti obitelj u obitelji Crkve. ‘Naraštaj naraštaju kazuje djela tvoja’ Ps 145″ počeo je u utorak 7. ožujka u Nadbiskupijskome pastoralnom institutu u Zagrebu. Organizatori kolokvija su Vijeće za katehizaciju i novu evangelizaciju, Vijeće za kler i Ured za život i obitelj Hrvatske biskupske konferencije.
Otvorenju kolokvija nazočili su zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić, predsjednik HBK zadarski nadbiskup Želimir Puljić, predsjednik Vijeća HBK za katehizaciju i novu evangelizaciju đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić, predsjednik Vijeća HBK za život i obitelj dubrovački biskup Mate Uzinić, predsjednik Vijeća HBK za kler bjelovarsko-križevački biskup Vjekoslav Huzjak, porečki i pulski biskup Dražen Kutleša te generalni tajnik HBK don Petar Palić.
Pozdravljajući sudionike kolokvija kao domaćin, kardinal Bozanić rekao je: „Počeli smo korizmu, a ona na osobit način stavlja naglasak na vjeru”. Kardinal je podsjetio kako je o tome protekli tjedan svećenicima Rimske biskupije govorio i papa Franjo, koji je stavio naglasak na pitanje vjere u životu svećenika. Kardinal Bozanić u tom je kontekstu uputio i na Papinu pobudnicu Evangelii gaudium, tj. dio koji govori o očuvanju i širenju vjere.
Završavajući odlomak Papinim riječima: „Ne dopustimo da nam se ukrade nada”, kardinal Bozanić rekao je: „Čini mi se da je to u našem vremenu u Hrvatskoj najveći izazov. Želi se ukrasti nada kod mladih, u obitelji, u društvu, sve je crno, ništa ne valja. Budimo mi, Crkva, mi, svećenici, biskupi upravo oni koji će čuvati nadu današnjeg čovjeka. Budimo nositelji nade, one realne nade”.
Nadbiskup Puljić u pozdravnom govoru rekao je: „Potaknuti razmišljanjem kako unaprijediti prenošenje evanđeoske poruke, mi smo na HBK odlučili organizirati ovaj pastoralno-katehetski kolokvij koji traje već šest godina”. Zahvalio je nositeljima kolokvija što su ne samo organizirali, već sve ove godine birali vrlo konkretne i životne teme koje su aktualne, a prema reakciji sudionika i nešto što je potrebno. Svećenicima-sudionicima kolokvija zahvalio je na odazivu na poziv njihovih pastira te ih potaknuo da sve što tu čuju prenesu u svoje dekanate i svoju biskupiju. Osvrćući se na samu činjenicu da je to već šesti kolokvij, nadbiskup Puljić istaknuo je kako se može govoriti o jednoj vrsti doškolovavanja, usavršavanja, trajne svećeničke izobrazbe.
Ovogodišnji kolokvij objedinjuje u sebi dvije teme s otajstvenim sadržajem i značenjem. Kad se, naime, govori o obitelji, koja je zapravo „kruh svagdanji” našega pastoralnog rada, onda imamo u vidu Božji plan s čovjekom koji je opisan na prvim stranicama Biblije. Radi se o misteriju zajedništva muškarca i žene za koje apostol Pavao kaže da je „otajstvo veliko”. Opisano je kao savez Boga s čovjekom kojeg su obilježja i stabilnost i vjernost. A vjernost i stabilnost saveza nisu zauvijek određeni, ili predodređeni, nego su darovani slobodi, ljubavi dvoje supružnika da s Božjom pomoći žive i sačuvaju to veliko blago, istaknuo je nadbiskup Puljić, te nastavio: Temom ‘Biti obitelj u obitelji Crkve’ vi, sudionici ovoga kolokvija, pokušat ćete uroniti u to otajstvo, u njegovim idealnim, ali i stvarnim, realnim dimenzijama. Uz predavače razmatrat ćete ozračje života suvremene obitelji i vidjeti: koja je njezina odgojna moć danas. Pokušat ćete otkriti jesu li danas obitelji još uvijek mjesto za katehetsko djelovanje, ili je posrijedi raskorak između stvarnosti života i očekivanja Crkve”.
U uvodu u sam rad kolokvija predsjednik Vijeća za katehizaciju i novu evangelizaciju nadbiskup Hranić istaknuo je kako je to šesti kolokvij u nizu, a treći s promišljanjima o pastoralnim i katehetskim mogućnostima djelovanja na području pastorala braka i obitelji.
Vrijeme je Božji glasnik, citirao je riječi pape Franje, te je istaknuo kako je „vrijeme uvijek prilika za obraćenje, i to ne samo za duhovno, nego i za naše pastoralno. Upravo smo zbog toga u posljednja dva kolokvija posvetili vrijeme promišljanju o braku i obitelji”. Cilj ovoga kolokvija je na poseban način tumačiti obitelj kao mjesto odgoja u vjeri, pri čemu smo svjesni činjenice da Crkva raste samo onda kad obitelj živi svoje poslanje iz srca Evanđelja. Premda znamo da nikada nećemo moći iscrpiti ovu važnu temu, ipak se usuđujemo ovim kolokvijem barem za sada završiti razmišljanja o braku i obitelji, uvjereni da je ovaj posljednji u nizu tek novi početak našega zauzetijeg i obnovljenog djelovanja i novoga po svojoj gorljivosti i svojim metodama i po svome izrazu, istaknuo je nadbiskup Hranić, te podsjetio kako je „svako evangelizacijsko djelovanje Crkve novi početak djelovanja u vremenu u kojem živimo”.
Osvrnuvši se na društveni kontekst, nadbiskup Hranić rekao je da se s jedne strane pokušavaju na istu razinu staviti i jednako vrednovati različiti oblici suživota i odnosi između muškaraca i žena, prečesto izostaje konkretna politička i ekonomska podrška obitelji, marginalizira se poziv na očinstvo i majčinstvo, a s druge se strane lamentira nad demografskom depopulacijom i rapidnim starenjem hrvatskog stanovništva. Istaknuo je „da smo danas pozvani ostvariti dvije zadaće: shvatiti da je kršćanski navještaj o obitelji uistinu radosna vijest, i da je kršćanski navještaj u obitelji znak suradnje roditelja s Božjom inicijativom upućenom svakom rođenom biću te da su roditelji prvi služitelji odgoja svoje djece jer odgajanjem grade Crkvu”.
Na kraju je posvijestio kako nikada „kao danas nije bilo važno odgajati se i kao svećenici pripremati se za pastoral milosrđa u kojemu je neograničena Božja ljubav prema čovjeku temeljno polazište i prva dimenzija pristupa u našem svećeničkom pastoralnom djelovanju”.
U nastavku rada slijedila su dva plenarna predavanja „Kultura življenja suvremene obitelji i njezina odgojna moć” (izv. prof. dr. Maja Ljubetić) i „Obitelj između stvarnosti života i očekivanja Crkve” (prof. dr. Anton Tamarut).
Popodnevni dio počinje predstavljanjem i raspravom o Radnom dokumentu Hrvatske biskupske konferencije „’Da vaša radost bude potpuna’ (Iv 15,11). Kateheza i rast u vjeri u današnjim okolnostima”. O dokumentu govore tajnik Vijeća HBK za katehizaciju i novu evangelizaciju izv. prof. dr. Ivica Pažin i viši savjetnik pri NKU HBK za župnu katehezu mr. Pavao Gospodnetić.
Od 16.45 sati je „Razgovor uz knjigu”, a bit će predstavljene knjige Pere Aračića „Radosna poruka krštenja. Susreti s roditeljima prije i poslije krštenja” (Biblioteka Nova evangelizacija, Osijek, 2016.) i „Trauma rastave i razvoda braka i obitelji. Uzroci i posljedice. Kako dalje?” (Biblioteka Nova evangelizacija, Osijek, 2016.), te Antona Tamaruta „Obiteljsko lice Crkve” (Kršćanska sadašnjost i Kršćanski kulturni centar, Zagreb, 2013.) i „Dom ljubavi i kršćanske radosti. Teologija i duhovnost braka i obitelji. S predlošcima obiteljske molitve” (Kršćanska sadašnjost i kršćanski kulturni centar, Zagreb, 2016.). O knjigama govore dr. Milan Šimunović, sveučilišni profesor u miru i izv. prof., i dr. Vladimir Dugalić.
U srijedu 8. ožujka rad počinje u 8.30 sati molitvom, a slijede predavanja „Mjesto obitelji u katehetsko-evangelizacijskom djelovanju Crkve” (izv. prof. dr. Alojzije Čondić) i „Pastoralno-katehetski pristup ranjenim obiteljima” (prof. dr. Pero Aračić).
Rad kolokvija nastavit će se u radionicama „Katehetski rad s roditeljima kao podloga obiteljskoj katehezi”, „Mogućnosti suradnje župe s katoličkim odgojno-obrazovnim ustanovama u katehezi i evangelizaciji obitelji”, „Pastoralno-katehetski rad s obiteljima i djecom u vrijeme školskih praznika”, „Obiteljsko lice Crkve za ranjene obitelji”, „Župa kao mjesto promicanja međuobiteljske solidarnosti i pomoći obiteljima u teškoćama” i „Obiteljska liturgijska slavlja i pobožnosti”.
Kolokvij će završiti raspravom i zaključcima, te sintezom rada koju će predstaviti predsjednik Vijeća HBK za život i obitelj biskup Uzinić.
