ĐAKOVO / OSIJEK (TU) – Svečanim prijepodnevnim misnim slavljem u đakovačkoj prvostolnici sv. Petra, u nedjelju, 28. prosinca 2025., na svetkovinu Svete obitelji, te večernjim misnim slavljem istoga dana u osječkoj konkatedrali sv. Petra i Pavla – zaključena je Sveta godina u Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji.
Oba misna slavlja predvodio je đakovačko-osječki 
pomoćni biskup Ivan Ćurić te je na početku rekao: „Zajedno smo živjeli Jubilejsku godinu na putu vjere, i osobnih i zajedničkih koraka molitve i hodočašća. Kao jedan narod uzdizali smo svoju hvalu i zahvalu, kao i svoju prošnju Bogu, sjedinjujući se s onima čiji se glas pred ljudima ne čuje, ali koje Nebeski Otac sluša i prepoznaje kao svoju najdražu djecu – bolesne, stare, zatočene, siromašne… S pomoću jubilejskoga oprosta Gospodin je dao da poteče rijeka milosti i blagoslova. Svima je darovao svoju nadu i svoj mir – ojačao klonule ruke, učvrstio klecava koljena i svakome je od nas rekao – Hrabro, ne boj se. Okrijepljeni tim iskustvom milosrđa i ohrabreni susretom s Gospodinom, kao nadbiskupijska zajednica – pastiri i narod – slaveći svetost Nazaretske obitelji, želimo u euharistiji zahvaliti i još jednom moliti za oprost.“
U đakovačkoj prvostolnici uz biskupa Ivana suslavio je katedralni župnik, preč. Alojz Kovaček, kanonici Prvostolnog kaptola mons. Luka Marijanović i mons. Luka Strgar, kancelar Nadbiskupskog ordinarijata vlč. mr. Dario Hrga i još petorica svećenika, dok je u osječkoj konkatedrali u koncelebraciji bio domaći župnik Matej Glavica, duhovnik đakovačkog Bogoslovnog sjemeništa vlč. mr. Stjepan Matezović, župni vikar Filip Sertić, a posluživao je đakon Hermann Zinsou Kodjo.
Svaki život sastavni je dio povijesti spasenja
Ističući snagu zajedništva koja je darovana u krilu velike obitelji, zajednice Kristove Crkve, biskup Ivan podsjetio je na otvorenje Svete godine redovitoga jubileja, čiji je početak prošle godine u Božićnoj noći, otvarajući jubilejska sveta vrata bazilike sv. Petra u Rimu, označio blagopokojni papa Franjo. Po njegovoj odredbi to je učinjeno i u svim mjesnim Crkvama diljem svijeta na blagdan Sv. Obitelji, 29. prosinca 2024., pa tako i u katedrali u Đakovu i konkatedrali u Osijeku za Đakovačko-osječku nadbiskupiju. „Evo nas, godinu dana poslije, sabrani na isti blagdan s nakanom da označimo završetak tog osobitoga vremena. Nedostaje nam nazočnost našega nadbiskupa Đure, koji je zbog ozljede noge trenutno spriječen osobno sudjelovati i predvoditi ovaj sveti susret. No, znamo da nas po slici Krista, Učitelja i Pastira, njegova služba povezuje i sabire u jedinstvu Crkve te ćemo zahvalna srca prebirati i osluškivati poticaje kojima smo se nastojali odazivati u milosnom vremenu Jubileja.“
Biskup Ivan pojasnio je zatim da Godina i slavlje jubileja izvire iz oslonjenosti na povijest i naglasio: „No, u pitanju nikako nije tek puko sjećanje, već obnova života, osobnoga i zajedničkoga, u svjetlu Božjih djela spasenja za nas ljude. Kršćanska jubilejska praksa u središte je stavila događaj utjelovljenja Božjeg Sina, jer je s Isusom započela nova povijest, u kojoj je bitna novost zapravo sadržana u objavi i pozivu da ljudsku povijest, a to znači i svoju životnu povijest živimo i razumijevamo ne samo kao ovozemaljsko protjecanje vremena, dana i godina, već kao povijest spasenja. Poziv je to, predragi, na sasvim jasan osobni stav: S Isusom Kristom i moj je život sastavni dio povijesti spasenja. One povijesti u koju je Kristovim rođenjem zakoračio sam Bog, zbog čega je i naše prolazno zemaljsko vrijeme postalo kairos – što znači pogodan čas, milosno vrijeme spasenja.“
Pomoćni biskup spomenuo se zatim 1700. obljetnice Nicejskoga koncila, kao i povijesnoga hoda hrvatskoga naroda – važnih Splitskih sabora 925. godine i 1100. obljetnice početaka Hrvatskoga kraljevstva u vrijeme prvoga kralja Tomislava, kao i toga da je ovogodišnji redovni jubilej u središte stavio krjepost nade – kršćanskoga ufanja, dok je Veliki jubilej 2000. godine u središtu imao neprolaznost vjere, a Izvanredni jubilej 2016. pozivao je u Kristu razmatrati Božju milosrdnu ljubav te je tako „zaokružen trolist bogoslovnih kršćanskih krjeposti vjere, nade i ljubavi“.
Ostajemo hodočasnici nade
Podsjećajući se da je blagopokojni papa Franjo pozvao vjernike da tijekom Jubilejske godine osobito prepoznaju da su hodočasnici nade, biskup Ivan je pojasnio: „Je li to odviše lak, romantičarski slogan? U našem jubilejskom hodu stav nade nikako nije proizvoljan i neodmjeren. Štoviše, nada izvire iz dubine našega bića, a još čvršće, ona je oslonjena na samoga Krista, jer se njegov se život očituje u našem životu vjere, koji počinje krštenjem, podsjetio nas je papa Franjo u Buli proglašenja jubileja, ražarujući u nama, s apostolom Pavlom, nadu kao čvrsto pouzdanje u Onoga koji nas uzljubi te nas ni smrt ni život, ni anđeli ni vlasti, ni sadašnjost ni budućnost (…) ni ikoji drugi stvor neće moći rastaviti od ljubavi Božje u Isusu Kristu. Oni koji prihvate Isusovu ´ponudu spasenja oslobođeni su od grijeha, žalosti, duhovne praznine i usamljenosti´, rekao je biskup i nastavio: „Svi su jubilejski koraci htjeli hrabriti i krijepiti tu sigurnost, misleći na život svakog čovjeka, ne isključujući nijedno iskustvo životne stvarnosti. Zapažamo da smo u ozračju suvremene kulture u mnogočemu postali ‘osamljenima’ – u vrtlogu brzine, kratkotrajnosti; s mnoštvom površnih odnosa, bez otkrivanja i doživljaja onog najdubljeg, izvornog i neprolaznog zajedništva s Bogom, pa nam zbog toga izmiču temelji, stabilnost i sigurnost naših ljudskih uzajamnih povezanosti, uključujući i ono prirodno najbliskije, obiteljsko zajedništvo u kojem se rađamo.“
Naglašavajući kako je poziv Jubileja, uključujući i sinodalni hod Crkve, da vjernici postanu otvoreniji, bez utvrda i predrasuda koje su se ugradile u mentalitet ili stavove, biskup Ćurić na kraju je poručio: „Jubilejsko vrijeme završava, ali mi ostajemo hodočasnici nade, podsjetio je nedavno Crkvu i svijet papa Lav XIV. Pred nama je toliko izazova i zadaća! Pristupajmo im s ponovljenim ohrabrenjem: Nikada ne zdvajajući, već kao oni koji imaju nadu. Ne kao aktivisti neke ‘ideologije’, nego u dijalogu sa svijetom, kojega smo i sami dionici, u svemu kao iskreni svjedoci Kristove ljubavi upućene svim ljudima. I srca poput Njegova – blaga i ponizna, kako smo se ove godine i posvetili njegovu Božanskom Srcu. Nastojmo skupiti snage i obnoviti entuzijazam da svima mognemo nositi svjedočanstvo radosne nade spasenja, u kojem je blagoslov koji preobražava čovjekov svijet i sve nas upravlja punini života u uskrsnuću.“
Bože nado naša, Bože nado naša, usliši nas
Tijekom misnoga slavlja izrečeni su prigodni zaziv molitve vjernika na koje je vjerni put odgovarao otpjevom Bože nado naša, Bože nado naša, usliši nas, a prije himna Tebe Boga hvalimo, biskup Ivan je rekao: „Na završetku Jubilejske godine nade želimo sada svoje glasove zadužiti s pjesmom cijele Crkve koja uzdiže svoju zahvalu Bogu za dar oprosta. Puno je bilo koraka u ovom Jubileju, molitava, hodočašća, puno je bilo zaufanih pogleda na ovaj Jubilejski križ, koji je ovdje uz oltar znakovito bdio i pozivao… Jubilej završava, ali ostajemo, kako smo istaknuli hodočasnici nade.“
Jubilej osječke konkatedrale
Tijekom svoje homilije, biskup Ivan osvrnuo se i na jubilejsku godinu osječke konkatedrale te je rekao: „Grad Osijek i ova župa spomenuli su se i jubileja 125. obljetnice posvete ove konkatedralne crkve koja je u građevinskoj obnovi. Nadahnjuju nas naraštaji krštenika ove župe, među kojima su: biskup Josip Juraj Strossmayer, kardinal Franjo Šeper i mnogi drugi. Sa zahvalnošću spominjemo njihova svjedočanstva, te hodimo i gradimo dalje, uvijek u zajedništvu s onom koji je „zaglavni kamen“ naše nade, raspetom Kristu, čija je ljubav u uskrsnuću ‘i sjenu smrti obraća u zoru života’.“
Prigodnu riječ na završetku misnoga slavlja uputio je i župnik Glavica ističući: „Jubilej nas je uranjao u iskustvo Božjega milosrđa i praštanja koje smo prosili i za sebe, i za drage nam pokojne. Uočavali smo kako Jubilej konkatedralu ispunja brojnim hodočasničkim grupama koje su ovdje dolazile osnažiti u srcu krepost nade, kao i brojnim pojedincima koji su kroz sakrament pomirenja i svete pričesti molili za postizanje potpunog oprosta. Uočljivo je to i najjednostavnijom matematikom koja nam kaže da je tijekom ove godine u konkatedrali podijeljeno 135.000 čestica svete pričesti, što je oko 15.000 više no svih prethodnih godina. Na završetku Jubilejske godine zahvaljujemo dobrome Bogu za sve milosti kojima nas je krijepio na životnom hodočašću nade… Želim svakome od nas da nas Gospodin uzdrži u kreposti nade s kojom ćemo prevladavati životne izazove i kušnje.“
Tiskovni ured / M. Kuveždanin
