OSIJEK (TU) – Jubilejska vrata milosrđa će se zatvoriti, ali ostat će kućna vrata. Jubilej od svakoga od nas traži da se Krist što prije utjelovi u našu osobnu stvarnost. Ne treba ići daleko. Treba se suočiti sa životom svih dana.
Bog nikada nije izvan naše svakidašnjice koja se prividno ponavlja i koja je u sebi siromašna. Geslo ove godine bilo je „Milosrdni kao Otac“. To je nauka Kristova… to je program života koji je zahtjevan, ali pun radosti i mira, poručio je u svojoj homiliji đakovačko-osječki nadbiskup u miru, mons. Marin Srakić predvodeći 13. studenoga završno misno slavlje Izvanrednoga jubileja milosrđa u osječkoj konkatedrali sv. Petra i Pavla u Osijeku.
M
isno slavlje započelo je procesijom svećenika koji su u osječku konkatedralu ušli kroz Vrata milosrđa uz himan Milosrdni kao Otac. Uz mons. Srakića, koncelebrirali su: mons. Većeslav Tumir, tajnik apostolske nuncijature u Čileu, dr. Stjepan Radić i dr. Josip Bošnjaković, profesori KBF-a u Đakovu, mons. Adam Bernatović, domaći župnik i dekan Osječkog zapadnog dekanata, umirovljeni svećenik Vladimir Mikrut te tajnik Nadbiskupskog ordinarijata, vlč. Dario Hrga. Liturgijsko pjevanje animirao je Mješoviti konkatedralni zbor pod vodstvom i uz orguljsku pratnju Dalibora Ratića.
U svojoj homiliji nadbiskup Marin podsjetio je na posljednje tri jubilarne godine – 2000. godinu kao jubilej velikog spomena 2000 godina kršćanstva, 2012. kao Godinu vjere te proteklu Godinu milosrđa. Sve tri obilježene su simbolom vrata jer „ta gesta upućuje na Krista koji je za sebe rekao Ja sam vrata – koja vode k Ocu odnosno prijelaz u novinu života“, rekao je mons. Srakić. „Vrata su znak pripadnosti Crkvi. Sadašnje vrijeme obilježeno je velikim i teškim individualizmom u vjerskom području i kršćanskoj perspektivi. Proći kroz vrata znači ući u novi prostor zajedno s drugom braćom i sestrama u vjeri“, pojasnio je upućujući kako je tijekom 17 nedjelja na jubilarnim dekanatskim hodočašćima kroz jubilejska vrata đakovačke prvostolnice prošlo oko 24 tisuće vjernika.
„Jubilej je išao za tim da 
poboljša društvene odnose prožete pravdom i bratstvom, uz poštovanje raznolikosti drugoga. Središnja jezgra jubileja bilo je oproštenje, praštanje, milosrđe tj. rušenje zidova koji su se podizali tijekom stoljeća zbog tvrdoće ljudskih srdaca. To su zidovi između različitih kršćanskih zajednica, zidovi među kulturama, zidovi među obiteljima, zidovi među narodima, zidovi među pojedincima. No, vrata ne podsjećaju samo na ulazak ili mogućnost ulaska, nego i na izlaz“, naglasio je nadbiskup u miru, te rekao: „To znači izići iz vlastite čahure, pronaći čovjeka tamo gdje je, susresti ga sa simpatijom i saslušati njegove planove te sebe predstaviti drugome.“ Podsjetio je na Isusove geste – prihvatio je ponudu Samarijanke, sjeo za stol s grešnicima – „s gladnima ne samo kruha, nego smisla, nježnosti, kulture, istine, sigurnosti, budućnosti, pouzdanja u same sebe. Jer ne postoji drugi način prijelaza vrata kuće patnika, starijih osoba, onih koji žive u teškoj situaciji zbog nezaposlenosti, zbog žalosti kroz koje prolaze, zbog ovisnosti… Jubilej je poziv na snažnu socijalnu i kulturalnu zauzetost.“
Rekavši da „milosrđe Nebeskog Oca nije zahtjev jedne godine, nego cijelog svećeničkoga i vjerničkog života“ te ne prestaje sa zatvaranjem jubilarnih vrata već se „mora očitovati u našem životu, službi i ponašanju“, nadbiskup je uputio kako u biskupskom i svećeničkom životu ima toliko prigoda za milosrđe: „Kod prijave i obavljanja krštenja, kod sprovoda, kod vjenčanja, u ispovijedi… Barem da svi skupa budemo svjesni, postanemo svjesni, kako se ponašamo kad ispovijedamo. Da nismo mi svećenici umrli za grešnike, nego smo i mi grešnici, a Krist je umro.“ Zatim se obratio i vjernicima: „A i vi, dragi vjernici – u svojim obiteljima, na poslu, u raznim zgodama, za obiteljskim i radnim stolom, u odnosima s djecom i roditeljima, suradnicima i đacima, studentima i političarima, poslodavcima, radnicima, s ideološkim i vjerskim neistomišljenicima. Kaže ono pravilo: Ljubav je domišljata. To bismo pogotovo mogli reći za milosrđe“.
Nakon Popričesne molitve nadbiskup Marin vjernike je pozvao na zahvalnost Bogu za sva primljena dobročinstva Jubilejske godine rekavši: Braćo i sestre, radosno zahvalimo Bogu, Ocu Gospodina našega Isusa Krista, jer nas je u ovoj Godini milosti blagoslovio svakim duhovnim blagoslovom u nebesima, u Kristu. Svima je ponuđeno dragocjeno vrijeme milosrđa i obraćenja. Očitujmo svoju radost i zahvalnost riječima naše nebeske Majke, Blažene Djevice Marije, pjevajući Božjemu milosrđu, koje se širi s naraštaja na naraštaj. Molimo da Bog nastavi darivati milosrđe, spuštati ga na cijeli svijet poput jutarnje rose. Uslijedio je hvalospjev Blažene Djevice Marije Veliča duša moja Gospodina, a zatim je svečanim blagoslovom i pozivom Budite milosrdni kao što je milosrdan Otac vaš nebeski, mons. Srakić zaključio misno slavlje. M. Kuveždanin
