Misno slavlje predvodio đakovačko-osječki nadbiskup metropolit Đuro Hranić
ALJMAŠ (TU) – FOTOGALERIJA – AUDIO – O svetkovini Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo, 15. kolovoza 2024. te 320. godišnjici svetišta Gospe od Utočišta u Aljmašu nebrojeno mnoštvo hodočasnika od ranih jutarnjih sati pohodilo je ovo svetište Đakovačko-osječke nadbiskupije, koje ih je po prvi puta dočekalo s postavljenim stolicama i suncobranima za zaštitu od velike vrućine. Središnje misno slavlje predvodio je đakovačko-osječki nadbiskup metropolit Đuro Hranić u koncelebraciji s domaćim župnikom, dr. Tomislavom Ćurićem, dekanom Osječkog istočnog dekanata, preč. Alojzom Kovačekom, župnikom Župe sv. Rozalije, djevice i mučenice u Ivanovcu Andrijom Vrbanićem i predvoditeljem trodnevne duhovne priprave i mise uočnice fra Ivanom Matićem, voditeljem Kuće susreta Tabor.
Gospa Aljmaška – utočište vjere, nade i ljubavi
Na početku misnog slavlja – nadbiskupa, sve prisutne hodočasnike, svećenike, a osobito ispovjednike, volontere i suradnike svetišta, napose mlade koji su se ove godine posebno istaknuli svojim zalaganjem, kao i saborske zastupnike Natašu Tramiščak i Gorana Ivanovića, župana Osječko-baranjske županije Matu Lukića, gradonačelnika grada Osijeka Ivana Radića, zamjenika Dragana Vulina, predsjednika Gradskog vijeća Tihomira Florijančića, načelnika općine Erdut Jugoslava Vesića i njegova zamjenika Davida Sušca i predstavnicu mjesta Aljmaš Kristinu Knez, pozdravio je domaći župnik Ćurić i dodao: „Sve vas grlimo ljubavlju i izražavamo dobrodošlicu s iskrenom željom da Gospa Aljmaška uvijek bude utočište naše vjere, nade i ljubavi.“
Uvodeći u misno slavlje, nadbiskup Hranić podsjetio je na značenje svetkovine Uznesenja Blažene Djevice Marije u nebo te je rekao: „…njezino uznesenje na nebo je stvarnost koja se tiče i svih nas, jer nam ona jasno pokazuje i našu budućnost. Naša je budućnost uskrsna radost i vječno zajedništvo s Bogom, a ne ništavilo i trulež groba.“ Osvrćući se na liturgijsko čitanje iz Knjige Otkrivenja o ženi zaogrnutoj suncem, koja je trudna i viče u porođajnim bolima, a zmaj staje pred nju da joj proždre dijete, nadbiskup Hranić uputio je u povijesni kontekst u kojemu je sv. Ivan pisao ovaj tekst te je oslikao Kristovu smrt i istodobno Crkvu koju progoni carska vlast.
Crkva se ne boji ostvarivati svoje poslanje
„Žena zaogrnuta suncem, s mjesecom pod nogama i vijencem na glavi od dvanaest zvijezda je Crkva, koja svijetu nosi Isusa Krista. Crkva koju Bog ljubi, zaogrnuta je njegovim suncem, ljepotom i plodnošću. Zato je ona trudna i viče u porođajnim bolima, ali to vikanje kolikogod bolno, zapravo je naviještaj života i nade za čitav svijet i kozmičku stvarnost“, uputio je nadbiskup i nastavio: „Koliko god bila slaba, bespomoćna, pa čak i grješna, Crkva zna da u svom krilu nosi i svjedoči Život te ga rađa i daruje svijetu, pa i onda kad se čini da su sile Zmaja koji ima sedam glava i deset rogova neusporedivo jače od žene koja viče u trudovima. No, odjevena suncem, tj. Božjom snagom, i s mjesecom pod nogama, izdižući se iznad prolaznosti svijeta, Crkva se ne boji ostvarivati svoje poslanje: naviještati svijetu Krista – život i uskrsnuće naše, iako se ponekad mora povući u pustinju i u šutnju. Progonitelji Crkve će propasti, a Crkva koja rađa Krista će opstati i vratiti se iz pustinje.“
U nastavku svoje homilije đakovačko-osječki nadbiskup osvrnuo se na bitku između dobra i zla, kako je čitamo u Knjizi Otkrivenja, a koja se odvija i danas te je pojasnio: „Zlo i Zli su na razne načine i danas prisutni. Na drastičan smo ga način iskusili u agresiji i na ovaj dio naše domovine te u potpunom razaranju ovoga svetišta. Djelovanje zla i Zloga prepoznajemo i u ratnoj agresiji Rusije na Ukrajinu te u ratu koji se vodi u Svetoj zemlji. Zli nam se svima zlokobno ceri i prijeti raspirujući opasnost da se rat u Svetoj zemlji proširi i na rat daleko širih razmjera sa strašnim posljedicama. Zlo izgleda tko moćno, jako, bez mogućnosti da mu se suprotstavimo. A dobro, naprotiv često je u liku žene trudnice ili tek rođenog djeteta, dobrohotno, bezazleno, ali nemoćno.“
Zmaj naše zatvorenosti pred darom života
Uputio je kako borba između dobra i zla trajno plamti i u našim ljudskim srcima: „Sebičnost, samodostatnost, nepoštovanje dostojanstva i prava drugih i drugačijih, koruptivni oblici ponašanja, permisivni zakoni i odavanje trenutnim užicima koji rastaču tolike brakove i obitelji te obezvrjeđuju bračne i obiteljske vrijednosti, djeci oduzimaju sigurnost i ljepotu roditeljskog zajedništva i obiteljskog života te nanose tešku bol i patnju ostavljenim i prevarenim supružnicima.“ Ističući kako oholost hranjena životnim standardom i položajem koji nam ne dopuštaju da prepoznamo istinu o čovjeku kao biću čije se bogatstvo i autoritet očituju ponajprije u poniznosti, po spremnosti na služenje i na odustajanje od sebe, u dobroti i u nesebičnoj ljubavi te u vjernosti Bogu te trajnim i neprolaznim ljudskim i moralnim vrednotama, nadbiskup Hranić posebno je uputio na još jednu vrlo aktualnu društvenu borbu koja se također odvija na razini odluke u našim ljudskim srcima: „Zmaj stade pred Ženu koja imaše roditi. Zmaj naše zatvorenosti pred darom života proždire djecu, život i budućnost našega naroda te nas je već kao narod i zemlju doveo do demografskoga sloma.“
Definirajući kako je Zmaj koji prijeti životu u krajnjoj liniji nevjera, „odbacivanje Boga, Božjih zapovijedi, javno ismijavanje vjere, kršćanskih osjećaja i morala te religioznih simbola; zmaj koji nas proždire i još nam se cinično ceri u lice kao neupitna tekovina slobodnog demokratskog društva, koji nam se predstavlja kao umjetničko stvaralaštvo ili nastojanje potpunog odvajanja roda od biološkog spola pokriva velom znanosti i diskretno želi kao rodni studij infiltrirati u obrazovni sustav. A u stvari nasrće i proždire život i budućnost ove zemlje i naroda“, nadbiskup Đuro je poručio: „Ali, iako napada, Zmaj biva konačno pobijeđen. Isus Krist je svojim uskrsnućem već zadao smrtni udarac Zmaju – grijehu i smrti. Zlo ima, stoga, granicu koju ne može prijeći. Marija, Crkva, mali čovjek imaju Onoga koji im daje snagu i ljubav za život, imaju Boga koji ih brani, koji im daje snagu i koji je na njihovoj strani.“
Vjera potpunog predanja
Na kraju homilije mons. Hranić istaknuo je kako Marijina nije razumjela sve Božje zahtjeve prema njoj, već je imala vjeru potpunog predanja te je rekao: „Stoga, iako izabrana, Marija nije bila posebno zaštićena. Bog je bio njezino jedino utočište i zato ju mi ovdje u Aljmašu častimo kao Gospu od utočišta. Svojom vjerom i po svome bezgraničnom povjerenju i predanju Bogu, ona je postala primjer žene vjernice, znak novoga načina života, te je – kao što su pisali stari crkveni oci – ona Boga najprije začela u vjeri, a tek potom tijelom u svome ženskom majčinskom krilu.“
Liturgijsko pjevanje tijekom misnoga slavlja animirao je Mješoviti župni zbor Župe Uzvišenja sv. Križa iz osječke Retfale pod vodstvom Ivana Bošnjaka, uz glazbenu pratnju Marija Nađ Perić. Na kraju mise župnik Ćurić zahvalio je svima za zajedništvo vjere i pobožnosti u svetištu Gospe od Utočišta u Aljmašu. Potaknuo je prisutne na odlazak do kapele Gospe pod Lipom te na posjet jedinstvenom Memorijalnom centru u podnožju aljmaške Kalvarije, koji čuva sjećanje na rušenje svetišta u Domovinskom ratu i u kojem se isprepliću kulturni, povijesni, tradicijski i duhovni sadržaji.
Osvrnuo se i na nove stolice i suncobrane koji su na raspolaganju hodočasnicima i zahvalio im za njihove priloge, kao i priloge institucija, donatora i dobročinitelja kako bi se stolice i suncobrani mogli nabaviti, ali i za sve drugo što dobri ljudi čine za svetište. Župnik Ćurić najavio je i veliku duhovnu obnovu koja će se u svetištu Gospe od Utočišta održati na blagdan Male Gospe, 8. rujna u 18 sati, a koju će voditi „Božja pobjeda“ iz Zagreba. M. Kuveždanin