KRNDIJA (TU) – Rođenje i smrt nas povezuje sa zemljom. Izrastamo iz zemlje i mjesta na kojem smo rođeni, a vraćamo se zemlji u mjestu na kojemu se završi naše vrijeme. U međuvremenu se događa život. U Krndiji je na spomen praroditelja Adama i Eve, na Badnji dan, 24. prosinca 1938. rođen Adam Kapp i kršten nakon dva dana na blagdan svetog Stjepana u župnoj crkvi u Punitovcima. Zajedno s mnogim stanovnicima njemačkog porijekla šestogodišnji Adam je pred opasnošću poratnih zbivanja morao otići iz Krndije. Njegov se život nastavio u Njemačkoj. Nakon što je preminuo 18. svibnja 2020. godine u mjestu Untermarchtal, njegova kći Martina Juliane Kapp, njezin muž Martin Kaiser, i unuk pokojnog Adama Stefan Merlin Kapp zaželjeli su moliti Boga za pokojnog Adama u Krndiji, mjestu iz kojega je potekao i na tlu iz kojega je niknuo. Zbog otežanog putovanja radi opasnosti od pandemijske bolesti, ova se njihova želja ostvarila tek ove godine u Velikom tjednu na Veliku srijedu 31. ožujka 2021. u crkvi Našašća sv. Križa u Krndiji.
U molitvi za pokojnog Adama Kapp, koju je na njemačkom jeziku predvodio župnik punitovački dr. sc. Đurica Pardon, članovi obitelji i nekoliko sadašnjih članova župne zajednice iz Krndije sjetili su se značenja mjesta i zemlje na kojoj se čovjek rađa. Dan njegova rođenja pokojnog gospodina Kappa donio mu je ime Adam, ali ga je i povezao sa zemljom na kojoj je rođen i odrastao. Ime Adam na hebrejskom jeziku povezano je s nazivom za zemlju – adama. Stoga je župnik Pardon okupljenima posvijestio značenje ukorijenjenosti u zemlju i potaknuo obitelj Kapp da se uvijek sjećaju kako su u Krndiji korijeni njihove obitelji.
Posebno se obratio trinestogodišnjem Adamu Stefanu, unuku pokojnog Adama Kapp govoreći mu da je važno znati iz koje smo zemlje potekli. On je nositelj imena svoga djeda i u njemu se, po njegovu drugom imenu Stefan, krije veza sa vjerničkom zajednicom ove župe. Svijest o ukorijenjenosti u zemlju i vjeru daje nam pouzdanje iz kojega se može rasti i razvijati se unatoč svim poteškoćama života koje je doživio njegov djed. Članovi obitelji Kapp su na kraju molitve za svoga pokojnog djeda Adama zasvirali na trubi i flauti pjesmu Grosser Gott wir loben dich – Tebe Boga hvalimo – i na taj način zahvalili Bogu za dar njegova života, za zemlju iz koje je potekao njihov djed i za Krndiju u kojoj su njihovi korijeni.
Ovakvi posjeti obitelji bivših stanovnika Krndije, filijalnog mjesta punitovačke župe i crkvi Našašća sv. Križa nisu rijetki. U Krndiju se nakon preminuća svojih roditelja vraćaju njihovi potomci u želji moliti i zahvaliti za živote svojih predaka koji su ondje rođeni. Krdnija je bila mjesto života oko 2000 stanovnika njemačke narodnosti, a njihova stradanja i progonstvo u poraću 2. svjetskog rata još uvijek su živo prisutna u sjećanju njezinih bivših stanovnika. Mnogi od njih, tijekom svoga života, a osobito prigodom odlaska s ovoga svijeta, govore o Krndiji kao o važnom mjestu svoga života te obvežu svoje pretke da otiđu u ovo slavonsko mjesto i ondje se mole za njihovu dušu zahvaljujući za svoje obiteljske korijene.
Na groblju u Krndiji sahranjeno je u masovnoj grobnici oko 400 tijela bivših logoraša koji su svoje živote izgubili zbog bolesti ili su ubijeni u sabirnom logoru koji se ondje nalazio od 1944. do 1945. godine. Zločini koji su se ondje dogodili još uvijek nisu istraženi, a svjedoci protjerivanja vjernika i članova njemačke zajednice polako izumiru. Ipak, u sjećanjima njihovih potomaka još uvijek živi povezanost s Krndijom, nekoć najvećim i najrazvijenijim selom punitovačke župe i đakovačkog kraja. Crkva Našašća sv. Križa, sada obnovljena, još uvijek je, nakon katedrale u Đakovu, najveća crkva u Đakovštini. U njoj se povremeno okupljaju vjernici u velikom broju, a osobito na Uskrsni ponedjeljak, slaveći župni Emaus. Mirko Knežević
