MÁRIAGYŰD/PEČUH (TU) – Djelatnici i suradnici Caritasa Đakovačko-osječke nadbiskupije i djelatnici Nadbiskupskog vikarijata u Osijeku u srijedu, 27. studenoga 2025. pod vodstvom preč. dr. Drage Tukara, ravnatelja obiju ustanova, obilježili su kraj Jubilejske godine zahvalnim hodočašćem u mađarsko marijansko svetište Máriagyűd, a posjetili su i Pečuh.
Pri dolasku u Máriagyűd prošetali su vanjskim prostorom svetišta, a zatim je uslijedilo misno slavlje u bazilici, na čijim se zidovima nalaze zahvalne pločice za brojna uslišanja. Preč. Tukara podsjetio je da je ovo zahvalno hodočašće na kraju Jubilejske godine, koju su djelatnici Caritasa obilježili hodočasteći, zajedno s korisnicima i volonterima, u marijanska svetišta i oprosne crkve Gospe Brze Pomoći u Slavonskom Brodu, Gospe od Utočišta u Aljmašu te Gospe Dobre Nade u Šumanovcima, a sada sve zahvale za primljene milosti donijeli su Gospi u Máriagyűd. „Uz zahvale, svakako možemo predati i svoje terete, ono što nas tišti“, rekao je ravnatelj Tukara te se u homiliji, uz naviješteni evanđeoski ulomak o svršetku svijeta, osvrnuo i na pohod Blažene Djevice Marije Elizabeti.
„Mi smo djelatnici, ali svatko u sebi nosi nešto što može drugomu darivati. Bogu sam zahvalan, Crkva je zahvalna, što svaki dan, kao Marija, idete u „gorje“ – idete raditi na svoje radno mjesto. I možda pređete u godini više od sto sedamdeset kilometara, koliko je Marija prošla na putu do Elizabete. Možda idući na posao i vraćajući se doma pređete kilometre i kilometre, i ne brojite te korake. Ali to je samo znak da 
želite dijeliti dobro onima koji su u potrebi. Zahvaljujem, doista, što ste poput Marije spremni ići darivati sebe, svoje vrijeme, dijeliti radost s drugima“, poručio je prisutnim djelatnicima preč. Tukara te nastavio: „Možda ćemo jednoga dana u vječnosti, a današnji ulomak Evanđelja govori o svršetku svijeta, biti sretni pred Gospodinom, kada bude rekao: Za svaki vaš korak koji ste napravili za drugoga, bit ćete 
blagoslovljeni, uslišani i zajedno kod Oca Nebeskog. Sada nismo svjesni tih koraka i toga posla, toga darivanja, ali Gospodin je rekao: Što god ste učinili jednom od najmanjih, meni ste učinili. Naglasio je i važnost susreta, koji znaju biti i teški, i profesionalni, i mučni, i siromašni, no, uputio je prisutne djelatnike i korisnike da razmišljaju o susretima koji donose radost i trude se, hitaju poput Blažene Djevice Marije, 
jedni drugima ususret činiti dobro.
„Još jednom hvala za sve što činimo i što radimo, i budimo ono što možemo – a to je dobri ljudi, dobri vjernici, koji znaju pohitati drugome u pomoći. Ovdje ima puno pločica gdje stoji zahvala. Volio bih kad bismo imali „pločicu ugrađenu u srce“ nakon ovoga hodočašća. Bili smo kod Majke Božje i neka se nešto lijepo zapiše u nutrini. Neka nas prati zagovor nebeske Majke Marije, ovdje Gospe Judske, koja je tolikima pomogla već od šestog stoljeća pa sve do danas…“, poručio je ravnatelj Tukara.
Po dolasku u Pečuh djelatnici, suradnici i korisnici posjetili su pečušku katedralu – manju baziliku sv. Petra i Pavla, njezine pokrajnje kapele i kriptu. Nakon kratke zajedničke molitve popeli su se na južni toranj katedrale visok 60 metara, do čijeg vrha vodi 210 stuba te su imali su priliku vidjeti živopisnu panoramu Pečuha. Ostatak dana proveli su u obilasku pečuškog trga te zajedničkom druženju. M. Kuveždanin
