ĐAKOVO (TU) – Uz nadbiskupa Đuru Hranića, nadbiskupa u miru Marina Srakića te još jedanaestoricu svećenika, večernju misu zadušnicu za sve pokojne svećenike Đakovačko-osječke nadbiskupije, kanonike Prvostolnog kaptola te sve svećenike koji su djelovali u Đakovu predvodio je 4. studenoga u đakovačkoj katedrali pomoćni biskup Ivan Ćurić, spomenuvši se na poseban način trojice svećenika koji su preminuli od prošloga Dušnog dana: Stanislava Haramije, Borislava Romića i Marka Ercegovca.
„Na molitvu i na kršćanski put prema punini spasenja upućuje nas i današnji sv. Karlo Boromejski, koji je unatoč mnogim izazovima i protivštinama znao ukazati na pravu vrijednost kršćanskog spasenjskog puta, a ujedno i spasenjskog puta i svetosti službe svećenika. O tom promišljajmo u zahvalnosti prema našim pokojnim svećenicima, uvijek se utvrđujući na putu obraćenja“, rekao je biskup Ivan uvodeći u misno slavlje.
Prigodnu homiliju izrekao je rektor Bogoslovnog sjemeništa u Đakovu dr. Stjepan Radić, podsjetivši kako se u ovom misnom slavlju napose moli za duše svećenika koji su ovoj nadbiskupiji namrijeli vrijedna djela. Primijetio je kako pojam sjećanja ili prisjećanja ima zanimljivu dimenziju, a to je da se sjećati možemo kako u stanjima tuge, tako i u stanjima radosti. Štoviše, to i činimo: u memoriju dozivamo lijepe trenutke, prisjećamo se na način da nam se oni utiskuju u dušu i od toga živimo. Ljepota kršćanskog sjećanja ili kršćanske memorije je ta da u svijest prizivamo drage ljude, drage osobe, ali na takav način da nas oni ne zarobljavaju. Utoliko kršćanski vid memorije predstavlja ljepotu prisjećanja u kojoj živimo od života onih koji su nam nešto namrijeli, rekao je dr. Radić, dodajući kako je važno uvijek i iznova učiti iz tog kršćanskog pologa.
Istaknuo je dvije temeljne slike kroz koje se prikazuje i opisuje svećenički život, a to su ‘rad u vinogradu Gospodnjem’ i ‘rad na njivi Gospodnjoj’. „I jedno i drugo očituje težački vid posla, znoj, trud, muku, sve ono u što čovjek upire svoje snage, ne znajući i ne bivajući siguran da će stići zaslužena nagrada. Temeljni vid plodova ovisi upravo o providnosti, o Bogu koji daje da uzraste“, kazao je dr. Radić, posvješćujući kako u tom duhu taj vid truda iziskuje sve one druge napore, druge ljudske osobine i slabosti. „Ne radi se o tome da bismo morali biti naviknuti na naše svećeničke slabosti, nego ih uistinu promotriti kroz dimenziju onog ljudskog pologa kojeg Bog osnažuje“, rekao je.
Kazavši kako je rast u duhovnosti zahtjevan i izazovan, a rast u svetosti ideal, istaknuo je kako u toj perspektivi treba promatrati i duše svećenika, podsjećajući na svojevrsnu obvezu molitve za svećenike, kao za pokojne, tako i za živuće, da nas vode u primjeru vlastitog života prema Isusu Kristu, kako je to na sebi svojstven način činio i sv. Karlo Boromejski.
Na kraju misnog slavlja, kojeg su pjevanjem animirali bogoslovi đakovačkog sjemeništa, biskup Ivan pozvao je sve okupljene svećenike, redovnice, narod i zajednicu Bogoslovnog sjemeništa da se udruženi preporuče Gospi, predvodeći Posvetnu molitvu Bezgrješnom Srcu Marijinu za svećenička i redovnička zvanja. A. Banović
