VINKOVCI (TU) – Misu zadušnicu za brutalno ubijenu dvanaestoricu hrvatskih redarstvenika u srijedu, 2. svibnja, u središnjoj vinkovačkoj crkvi Sv. Euzebija i Poliona predvodio je generalni vikar Vojnog ordinarijata u RH don Marko Medo, u koncelebraciji sedmorice svećenika i redovnika, među kojima vojni i policijski kapelani.
Uvodeći u misno slavlje, 
domaći župnik mons. Tadija Pranjić podsjetio je kako je ovo 27. misa zadušnica za 12-oricu hrvatskih redarstvenika, pripadnika Specijalne policije Vinkovci, koji su 2. svibnja 1991. godine mučki bijeni u Borovu Selu te kako njihovo ubojstvo mora ostati zapisano u povijesti hrvatskoga naroda „jer je to istiniti početak, u pravom smislu, velikosrpske agresije na Republiku Hrvatsku i hrvatski narod, koju je izvršila zločinačka tzv. JNA s paravojnim formacijama terorista četnika, koji su na ovim područjima izvršili nezapamćena djela zločina“.
U homiliji je don Marko podsjetio je kako su 1. svibnja 1991. godine dvojica hrvatskih redarstvenika došla u Borovo Selo kako bi zamijenila istaknutu jugoslavensku zastavu s hrvatskom. „Svi znamo što se dalje događalo. Bilo je uhićenih i sutradan po njih dolazi skupina hrvatskih redarstvenika koja upada u zasjedu, pri čemu pogibaju njih dvanaestorica, a više od dvadesetorice biva ranjeno. Ovim krvoprolićem počinje otvorena agresija na Hrvatsku“, rekao je don Marko, dodavši: „Ta dvanaestorica hrvatskih redarstvenika bila su ono najbolje što je Hrvatska tada imala. Preko njihove žrtve Gospodin je čudesno umnožio broj onih koji su sudjelovali u čudesnom uskrsnuću Hrvatske. Možemo reći u Hrvatskoj se dogodilo čudo. Najviše su svjedoci toga hrvatski branitelji. Kao što su nekada davno proganjani svjedoci Isusova uskrsnuća, tako je bilo i s njima. U Hrvatskoj se pred očima cjelokupne Međunarodne zajednice dogodilo čudo. Nenaoružani narod stoljećima ponižavan i pljačkan, stoljećima klevetan i optuživan, vidje svjetlost veliku. Bezbroj vojnika s prve crte je posvjedočilo kako su čudesno ostali živi.“
Ukazao je na ono što se događalo nakon rata i traje do danas: „Kad je naš narod konačno izašao iz komunističke tamnice, dolazi do iskrivljavana povijesti u kojoj se čudesno uskrsnuće našega naroda zatrpava gomilom laži i optužbi. Ova kampanja nesmiljenom žestinom traje do današnjega dana. Stvara se klima kako treba odustati od domoljublja, od naše tradicije, i kako treba otići što dalje od Hrvatske. Očito je kako je duhovni rat za dušu našega naroda i te kako aktualan i stvaran. Jesmo li mi kao Crkva mogli bolje, jesu li naše političke elite mogle bolje zaštititi nacionalni interes? Kako ona šutljiva većina hrvatskoga puka, koja je na svojim plećima iznijela baklju slobode, može izaći iz pasive i ponovno preuzeti ključnu ulogu u današnjim povijesnim izazovima?“
Don Marko je rekao kako Hrvatskoj i danas treba čudo. „Gospodin sigurno nije u svakodnevnim političkim antagonizmima, u svakodnevnim aferama u našem tisku, u kritiziranju i klevetanju. Gospodin sigurno nije u našim iscrpljujućim brigama za egzistenciju, u našem ogorčenju i nezadovoljstvu. Trebamo izaći iz kaosa informativnoga i uznemirujućega, koji nas dan za danom iscrpljuje. Hrvatskoj i danas treba čudo. Treba se sjetiti i onih momaka koji su ovdje prolili krv braneći nas od zvijeri koja je u ovim našim danima ostala ista, samo s drugim licem i oružjem. Ma što da se događa, mi vjernici znamo kako je Gospodin i dalje gospodar povijesti. Mada se nama ponekad čini da Njegova stvar gubi. On je i danas jedini pobjednik i oni koji se uzdaju u Njega. Koliko god prolazili kroz različite teškoće i krize posljednjih godina, ipak postoji nešto u nama i u našem hrvatskom narodu što nam nitko i ništa ne može istrgnuti. Ovo bitno nisu uspjeli uzeti, niti sablazni ples smrti koji je prošao kroz naš narod u crvenom komunističkom režimu. Vjerujemo da ćemo i u današnjim izazovima i kušnjama uvijek pronaći načina da sačuvamo svoju vjernost i pripadnost Bogu, koja nas je sačuvala kroz svu povijest“, završio je homiliju don Marko.
Na misi zadušnici su, među ostalim, sudjelovali roditelji, rodbina, djeca, prijatelji poginulih hrvatskih redarstvenika, izaslanik predsjednice RH predsjednik Savjeta predsjednice RH za branitelje Ante Deur, izaslanik predsjednika Vlade RH ministar unutarnjih poslova Davor Božinović, glavni ravnatelj policije RH Nikola Milin, predsjednik Hrvatske gospodarske komore Luka Burilović, ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved, saborski zastupnici dr. Mladen Karlić i Stevo Culej, načelnik Glavnoga stožera Oružanih snaga RH general pukovnik Mirko Šundov, državna tajnica za europske i međunarodne poslove Terezija Gras, ministrica regionalnoga razvoja i fondova EU Gabrijela Žalac, vukovarsko-srijemski župan Božo Galić, gradonačelnik Vinkovaca Ivan Bosančić, general Mladen Markač, načelnik PU vukovarsko-srijemske Fabijan Kapular, ratni načelnici PU vukovarsko-srijemske Ivan Buček i Stipe Rimac.
Pjevanje su posebno i združeno predvodili Klapa „Sv. Mihovil“ MUP-a RH s umjetničkim voditeljem Tomislavom Veršićem i domaći Mješoviti pjevački zbor „Sv. Cecilija“ s voditeljicom i orguljašicom prof. Dubravkom Vukovarac.
U Borovu Selu su ubijeni i masakrirani vinkovački redarstvenici Stipan Bošnjak (1955.) iz Nuštra, Antun Grbavac (1961.) iz Nijemaca, Josip Culej (1966.) iz Jarmine, Mladen Šarić (1965.) iz Novih Jankovaca, Zdenko Perica (1965.) iz Nuštra, Zoran Grašić (1969.) iz Otoka, Ivica Vučić (1961.) iz Vinkovaca, Luka Crnković (1970.) iz Otoka, Marinko Petrušić (1966.) iz Tovarnika, Janko Čović (1965.) iz Ivankova, Željko Hrala (1968.) iz Ivankova i Mladen Čatić (1971.) iz Županje. Snježana Kraljević
