RUŠČICA (TU) – Polaganjem vijenaca i molitvom ispred zajedničke grobnice na gradskom groblju u Slavonskom Brodu, u koju su pokopana šestorica mučki ubijenih mještana iz udruge seljaka Gornje Vrbe i Ruščice: Tomo Vargić, Ivo i Franjo Borevković, Mirko Milec, Stjepan Mirković i Ivo Martić te dvoje neutralnih civila: Ivan i Kristina Trogrlić, započelo je u četvrtak, 20. veljače jubilarno 80. spomen obilježje na vrpsko-ruščičke žrtve.
O tom strašnom krvoproliću nedužnih seljaka, koje se dogodio 20. veljače 1935. i ove je godine nad njihovim grobovima progovorio Ilija Maoduš, publicist, donijevši izvješće Kraljevske banske uprave Ministarstva unutarnjih poslova. „Grupa seljaka, njih 250 do 300 iz sela Gornja Vrba, Donja Vrba i Ruščica u znak prosvjeda kretala se cestom prema gradu Slavonskom Brodu. Ujutro oko sedam sati bili su kod Gradskog groblja. Nadstražar ih je pokušao zaustaviti. Gomila ljudi nije stala, nego su iz grupe navodno čuli pucanj, na čega su žandari odgovorili ubivši šest seljaka. Zamišljeni mirni prosvjed završio je krvoprolićem nedužnih seljaka“, rekao je između ostalog Maoduš.
Molitvu na Gradskom groblju, kao i misu zadušnicu u župnoj crkvi Rođenja BDM u Ruščici predvodio je domaći župnik Antun Farkaš. On je na početku mise pročitao imena svih žrtava. Citirajući misli pjesnika Kranjčevića, „Što mi zbori iz očiju suza, bez Golgote nema uskrsnuća“, posvjestio je kako nas u životu prate i suze radosti, i suze Golgote, i suze uskrsnuća. „Naši, 1935. godine pogubljeni mještani kao i oni poginuli u Domovinskom ratu bili su Šimuni Cirenci, a iza njih su ostale mnoge Veronike, njihove majke, sestre, prijatelji…“, ustvrdio je župnik Farkaš. Nazočnim majkama poginulih branitelja poručio je da im korizmena poruka, „Obratiti se i vjeruj evanđelju“, bude poticaj i utjeha da ne plaču, jer Netko stoji uz njih i briše im suze. Susret je nastavljen u Mjesnom domu gdje su iskazali počast poginulima, a prigodne riječi uputili su predstavnici vlasti. B. Lukačević
