OSIJEK (TU) – „Katolička udruga za pomoć starijim i nemoćnim osobama „Veronikin rubac“ u Osijeku postoji već 15 godina tijekom kojih je su u evidenciji upisane 382 osobe. Imamo 66 članova i volonteri brinu o 211 starijih, nemoćnih korisnika, a tijekom 2021. godine napustilo nas je 48 naših štićenika. Kako bismo odgovorili zahtjevima koji se, drugu godinu u složenim pandemijskim okolnostima postavljaju pred volontere, u 2021. godini smo darovali potrebitima 2.785 volonterskih sati“, rekla je Marija Šešo, utemeljiteljica i predsjednica „Veronikina rupca“, izvješćujući o radu protekle godine na sastanku održanom 28. veljače u prostoru Udruge u dvorani Franjevačkog samostana sv. Križa u osječkoj Tvrđi.
Otvarajući večernji radni susret članstva, Šešo je, uoči početka korizme, pročitala duhovni poticaj “Pomiriti se s Bogom“, uvodnik u najnovijem broju (veljača/ožujak) liturgijsko-pastoralnog lista Živo Vrelo (urednik Mario Kopjar) te su volonteri razmatrali o pozivu „dati sve od sebe za Božju ljubav – jer što više ljubimo, više imamo“ i o istaknutomu primjeru sv. Terezije iz Kalkute, nebeske zaštitnice „Veronikina rupca“. Članstvo je izvijestilo o aktualnostima u radu s korisnicima u njihovu smještaju, pretežito samačkom, prihvaćen je plan kupovine jednih invalidskih kolica i hodalice u okviru financijskih mogućnosti zahvaljujući novčanoj donaciji pojedinaca.
„Osamdesetak osoba koristi stotinjak različitih pomagala u vlasništvu Udruge i posuđenu opremu koja olakšava rad našim volonterima s korisnicima. Riječ je o bolesničkim posteljama, antidekubitalnim madracima, hodalicama, toaletnim kolicima i invalidskim kolicima. Prošle godine ostvarili smo 2785 volonterskih sati, više u odnosu na 2020. (2354 sati), ali manje u usporedbi sa 2019. kada smo imali 4259 sati i rad nije bio otežan ograničenim kontaktiranjem. Izuzetno je teško pratiti pojedinačni rad svih članova, posebice nismo u mogućnosti pratiti rad mladih koji je sigurno dragocjen i sve priznatiji, no pokušali smo usluge izraziti satima. Naše članstvo koje skrbi o potrebitima postaje sve starije te je tijekom godina dvadesetak volontera postalo primatelj usluga. Da bismo mogli biti pravi volonteri moramo biti i obučeni, educirani i zato uz uzajamnu razmjenu iskustava mjesečno na sastanku (zadnjega ponedjeljka) analiziramo probleme i organiziramo stručna tematska izlaganja kako bismo osvijetlili mogućnosti rješavanja poteškoća u skladu s mogućnostima, doznali više i pomogli potrebitima još kvalitetnije“, izvijestila je predsjednica Šešo te nabrojala vrste usluga i rad ostvaren u volonterskim satima. Konkretno, najviše sati (502) odnosi se na dežurstva u Udruzi (radnim danom od 10 do 12 sati), 387 posjeta i druženja uz pridržavanje epidemioloških mjera, a među potporom je telefonska (50 sati) i uslužna: najviše sati (105) darovano je za šišanje i frizuru, zatim za veliko spremanje kućanstava (62 sata) u kojemu je sudjelovalo 16 osoba. Među uslugama pruženih nemoćnima su: pranje i glačanje rublja, plaćanje režija, kuhanje i druženje (73), pomoć pri ostvarenju prava iz zdravstva i socijalne skrbi, nabava namirnica (85) i lijekova (19), pomoć pri osobnoj higijeni korisnika (67), prijevoz i pratnja k liječniku, na groblje i u crkvu na misu (113 sati), a brojni su sati utrošeni za terenske uviđaje životnih prilika korisnika i inventuru opreme ortopedskih pomagala (178) te su volonteri pomagali nemoćnima pri uzimanju terapije, šetali s korisnicima (60 sati) i za sedmero korisnika organizirali primanje sakramenta svete ispovijedi.
„U Vikarijatu Osijek organizirane su tribine o socijalnom nauku Crkve te smo razmatrajući dokumente s voditeljem (mr. sc. Igorom Jakobfijem) upoznavali temelje socijalnog djelovanja, kako Crkve kao institucije tako i nas laika koji taj nauk moraju primjenjivati u svakodnevnici na korist pojedinaca i društva. Promatrajući učinjeno našim radom vidljivo je da je dio skrbi o nemoćnima bolje društveno organiziran kroz Crveni križ i pomoć u kući. Međutim, bolest suvremenog čovjeka sve više postaje samoća. Stoga ne čudi da je broj naših posjeta i druženja povećan, ali će se trebati još povećavati kroz suradnju sa Isusovačkom klasičnom gimnazijom koja je s nama već surađivala u akcijama pomoći starima. Kako nam je epidemiološka situacija dobrim dijelom ograničila sastajanje i u duhovnom smislu zajedništvo, organizirali smo za naše volontere hodočašće u Aljmaš k Gospi od utočišta i održali duhovnu obnovu te u pobožnosti križnoga puta na brdu Kalvarija doživjeli uzajamno molitveno zajedništvo nas s korisnicima usluga. U listopadu smo hodočastili k Gospi Šumanovačkoj, u Gunju i Drenje. Organizirali smo misne proslave 1. svjetskog dana djedova i baka te starijih osoba, zatim spomendana sv. Majke Terezije, a tako ćemo i u 2022. godini. Želimo pomoći svima potrebitima, neovisno o vjerskom (ne)opredjeljenju i ubuduće, no potrebno je uložiti dodatne napore za pomlađivanje i edukaciju novih mlađih članova koje pozivamo u zajedništvo“, zaključila je Marija Šešo.
Vera Szilner izvijestila je o pozitivnom financijskom stanju zahvaljujući donacijama Grada Osijeka, Osječko-baranjske županije i prilozima građana. Među planovima je i obilježavanje 15. rođendana „Veronikinog rupca“ čije djelovanje je utemeljeno u geslu „Što god učiniste jednom od ove moje najmanje braće, meni učiniste !” (Matej 25, 40).
Nevenka Špoljarić
