Sprovodni obredi vlč. Tomislava Cvenića, svećenika u miru Đakovačko-osječke nadbiskupije koji je u 69. godini života i 44. godini svećeništva preminuo 22. travnja 2013. godine u KBC-u Osijek, održani su u srijedu, 24. travnja na Novogradskom groblju. Predvodio ih je dekan Osječkog istočnog dekanata, preč. Mato Gašparović, a misu zadušnicu koja je uslijedila u župi Sv. Ćirila i Metoda, đakovačko-osječki nadbiskup, mons. Marin Srakić. Prigodnim govorom od pokojnog svećenika oprostio se vlč. Vladimir Mikrut, voditelj Svećeničke lige unutar Šenštatskog pokreta, u kojoj je bio aktivan i vlč. Cvenić.
Sprovodni obredi
Uz obitelji, rodbinu i prijatelje, sprovodnim obredima nazočili su osječki svećenici, redovnici i redovnice, svećenici članovi Šenštatskog pokreta te župnici i župljani župa u kojima je vlč. Cvenić službovao, napose iz Tenje i s Brijesta. Opraštajući se od pokojnika, preč. Gašaparović izrazio je sućut sestri Blažici i ostaloj rodbini te istaknuo: „Nakon iskustva bolesti i patnje, naš subrat, svećenik Tomislav, uputio se svom Stvoritelju za kojim je u mladosti krenuo, nosio je na putu svećeništva mnoge životne križeve sve do posljednje životne postaje, a preko iskustva smrti dodirnuo je tajnu uskrsnuća i novost života. Uskrsli Krist, bio mu je baština, on je čuvao, propovijedao i naviještao Njegovu riječ kao župni vikar u Valpovu, župnik u Odvorcima, Šidu, Tenji i Brijestu. U Tenji je ostao u vrijeme okupacije i progona, zarobljen i zamijenjen, te je to vrijeme posebno ostavilo svoje tragove na njegovu životu.“
Preč. Gašparović potaknuo je prisutne na zahvalnu molitvu za svećeničku službu vlč. Tomislava, službu koja svjedoči o radostima i nadama, žalostima i tjeskobama ljudi našeg vremena. „Vjeru u Kristovu otkupiteljsku ljubav vlč. Tomislav nije kao svećenik zadržao samo za sebe, nego se trudio pomoći drugima da tu ljubav upoznaju i prihvate, a to su prepoznavali subraća svećenici, vjernici, njegovi župljani“, rekao je dekan i moleći i opraštajući se s pokojnikom naglasio: „Vlč. Cvenić rado se odazvao Isusovu pozivu i prihvatio svećeničku službu, bio je čovjek po mjeri Isusa Krista iz čijeg se života zrcalilo Božje lice“.
Oproštaj vlč. Mikruta
U ime Svećeničke lige Šenštatskog pokreta. vlč. Mikrut je rekao: „U susretu s njim, u njegovim riječima, osjećao sam svećeničku dušu zauzetu za odgovorno poslanje. Njegov odnos prema nebeskoj Majci Mariji bio je dio njegove pastoralne zauzetosti. Poznato je geslo pokreta: ´Majko, ništa bez tebe, ništa bez nas.´ Možemo pretpostaviti da je to bio razlog njegove velike želje da kao župnik u Tenji zaželi i ponudi da se ondje osnuje Gospino šenštatsko svetište. Ipak ništa se manje nije radovao počecima osnivanja svetišta u Ivanovcima“, rekao je vlč. Mikrut i svećenike ove nadbiskupije povjerio zagovoru pokojnika: „Vjerujemo da si sada u zajedništvu nebeske Crkve, pa tako i uz našu Kraljicu i Majku. Zagovaraj nas, posebno da se u svom svećeničkom djelovanju ne oslanjamo toliko na naše slabe ljudske sile, nego na pomoć naše Majke Marije i ostalih zagovornika pred licem Presvetoga Trojstva.“
Misa zadušnica
Izražavajući sućut Đakovačko-osječke nadbiskupije, svih svećenika, redovnika, redovnica i vjernika obitelji svećenika Cvenića, kao i svim vjernicima župa koje je predvodio, mons. Srakić na misi zadušnici rekao je da unatoč tuzi rastanka doživljavamo i uskrsno otajstvo. „Uskrsna svijeća koju smo zapalili u vazmenoj noći i postavili u sredinu, sada je zapaljena da osvijetli i bdije nad smrtnim ostacima našeg brata svećenika. Sada, na dan sahrane našega brata, Crkva slavi Kristovo uskrsnuće, a to je i naše uskrsnuće. To uskrsnuće središte je naše kršćanske vjere, središnji naviještaj spasenja koji nastavlja odzvanjati u svijetu”, posvijestio je nadbiskup ističući kako je i prisutost na zadušnici te iskrena, bratska, prijateljska molitva za pokojnog svećenika također čin vjere u uskrsnuće.
„Smrt je bol koju osjećamo u ovom trenutku. Smrt je svagdašnje nastojanje koje od nas traži da odgovaramo na Božji poziv, prihvaćanje križa u svakome danu, otajstvo koje nas prati na ovome zemaljskom putovanju, no iz smrti se rađa život“, naglasio je mons. Srakić i podsjetio na život vlč. Cvenića. Svećenik Tomislav rodio se u čestitoj, poštenoj, pobožnoj, katoličkoj obitelji 1944. godine. Gospodin ga je pozvao u svećeništvo i kao svećenik kroz 44 godine svoga života obavljao je razne službe u raznim mjestima, a posebno se ističe služba u Tenji za vrijeme rata, kada je dva mjeseca bio u zatočeništvu.
Nadbiskup Marin prisutnima je povjerio sjećanje kada je iz župnog stana u osječkom Gornjem gradu pregovarao da puste iz zatočeništva pokojnog svećenika, brige hoće li preživjeti, hoće li ga pustiti. Nakon toga vlč. Cvenić niz godina živio je prognaništvu, imao česte zdravstvene poteškoće, boravio u bolnici, no uvijek je nastojao da drugima ne bude na teret. Umirovljen je 2011. godine. „Zahvaljujemo Gospodinu na daru svećeničkog života i rada svećenika Tomislava. On je kao vjernik i svećenik slušao i prihvaćao riječ evanđelja: ´Nije li trebalo da Krist to trpi i tako uđe u svoju slavu?´ Vjerujemo da je Gospodin nagradio svoga vjernoga slugu. Oproštaj od svećenika koji je s nama dijelio vjeru ostaje povlašteni trenutak da ispovjedimo svoju osobnu vjeru, izreknemo svoju sigurnost da ćemo živjeti iznad ovoga vremena“, naglasio je đakovačko-osječki nadbiskup. Liturgijsko pjevanje predvodio je zbor franjevačke crkve Uzvišenja sv. Križa. M. Kuveždanin
