RIM (TU) – Svećenik Vrhbosanske nadbiskupije Hrvoje Kalem obranio je 20. veljače 2017. godine na Teološkom fakultetu Papinskog sveučilišta Gregoriana u Rimu doktorsku disertaciju iz fundamentalne teologije, naslovljenu La correlazione tra Vangelo, cultura e persona umana nella riflessione di Paul Tillich e Karol Wojtyła per un cristianesimo rilevante oggi, izrađenu pod vodstvom prof. dr. sc. Carmela Dotola. U ispitnoj komisiji, uz mentora, bili su prof. dr. sc. Giuseppe Bonfrate kao cenzor, te prof. dr. sc. Gabriel Mmassi kao predsjednik komisije. Ovom akademskom činu nazočili su doktorandova obitelj, preč. Bože Radoš, rektor Papinskog hrvatskog zavoda sv. Jeronima u Rimu, svećenici studenti istoga Zavoda i drugih rimskih zavoda, te prijatelji i gosti iz BiH, Hrvatske i Rima.
Doktorski rad strukturiran je u tri dijela načinjena od šest poglavlja. Prvi dio posvećen je teološkoj misli njemačko-američkog protestantskog teologa Paula Tillicha. Drugi dio rada bavi se fenomenološkim promišljanjima o ljudskoj osobi kod Karola Wojtyłe, s ekstenzijom na njegov pontifikat. Oslanjajući se na prethodne analize, treći dio rada nastoji istaknuti relevantnost kršćanstva za današnje vrijeme te razviti tip evangelizacije koja stavlja naglasak na novi humanizmu u Isusu Kristu.
Prvo poglavlje obrađuje predvorje Tillichove teološke misli koje omogućuje jasnije razumijevanje njegove teologije kulture. Drugo poglavlje autor otvara analizom Tillichova poimanja religije kao dubinske dimenziju ljudskoga duha koja sve druge dimenzije usmjerava prema neuvjetovanom i apsolutnom. Središnji dio ovoga poglavlja posvećen je uočavanju loma između religije i kulture te nužnosti i načinima prevladavanja toga loma.
U trećem poglavlju naglasak je stavljen na važnost čovjeka kao onoga kojemu u kulturi pripada središnje mjesto. Autor to posebno naglašava naspram nepotpunih i gotovo apersonalističkih antropologija, te u četvrtom poglavlju takvim antropologijama suprotstavlja integralnu antropologiju Karola Wojtyłe. Njegova integralna antropologija ostaje nenadmašna i refenrentna točka u izradi svake personalističke antropologije.
U petom poglavlju, oslanjajući se na prethodne analize, donosi se promišljanje o kršćanskom humanizmu koji je označen paradoksom. Riječ je zapravo o postkršćanskome svijetu (Waldenfels), u smislu da su promijenjeni uvjeti i stanje naslovnikâ kršćanske poruke. Takva situacija poziva na nužnost reinterpretacije kršćanske poruke u korelaciji s aktualnim povijesnim iskustvom (Dotolo). U šestom, završnom, poglavlju autor nastoji predočiti doprinos Crkve humanizaciji. U tom smislu se promišlja o evangelizaciji kao esencijalnoj zadaći Crkve, kojoj je čovjek put Crkve (Redemtpor hominis, 14). Doprinos kršćanstva humanizaciji ljudskoga roda sastoji se i u stanovitim modelima odnosa preko kojih kršćanstvo može dati dubinu i kvalitativnu razliku čovjekovu životu. Među tim modelima su kultura suživota, kultura solidarnosti i odgovornosti te kultura gostoljubivosti po uzoru na Isusov stil života (Theoblad).
Rad nastoji pridonijeti afirmaciji kulture otvorene zaista bezuvjetnom, krajnjem i apsolutnom, te na taj način raskrinkati tzv. neutralnu kulturu, koja u praksi i ne može postojati jer svaka kultura ima nešto čemu je usmjerena, ima svoj terminus ad quem, samo je pitanje je li on nešto što je imanentno, horizontalno ili pak ono što je otvara bezuvjetnom i beskonačnom. Rad implicitno postavlja i pitanje vjerodostojnosti kulture. Vjerodostojnost kulture sastoji se u odluci za, a ne u skrivanju iza prividne neutralnosti, agnosticizma i nihilizma.
Hrvoje Kalem rođen je 1982. godine. Osnovnu školu završio je u G. Vakufu-Uskoplju, a opću gimnaziju u Katoličkom školskom centru „Petar Barbarić“ u Travniku. Nakon mature stupio je u Bogoslovno sjemenište te upisao filozofsko-teološki studij na Teologiji u Sarajevu. Akademski stupanj diplomiranog teologa stekao je 2007. godine. Za svećenika Vrhbosanske nadbiskupije zaređen je 2008. godine. Nakon službi župnog vikara u župama Prozor i Stup u Sarajevu, vrhbosanski nadbiskup Vinko kardinal Puljić poslao ga je u Rim na doktorski studij iz fundamentalne teologije. Na Teološkom fakultetu Papinskog sveučilišta Gregoriana, nakon završnog ispita iz fundamentalne teologije 20. lipnja 2013. godine, stekao je akademski stupanj magistra znanosti. Magistarski rad, naslovljen La fragilità della fede: il silenzio di Dio in J. Ratzinger/Benedetto XVI e il buio della fede di Teresa di Lisieux, napisao je pod vodstvom prof. dr. sc. Michaela Paula Gallaghera. Iste godine ujesen upisuje doktorski studij, a od ljetnog semestra akademske godine 2015./2016. zaposlen je kao asistent na Katedri dogmatske teologije u sastavu Odsjeka za sustavnu teologiju Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Đakovu. Franjo Frankopan Velić
