VINKOVCI (TU) – Uoči svetkovine sv. Ćirila i Metoda, slavenskih apostola, duhovnu pripravu u Župi sv. Ćirila i Metoda u Vinkovcima misnim je slavljem, u koncelebraciji s domaćim župnikom Marijem Brkićem i mladomisnikom, p. Josipom Brnjićem, misionarom Družbe Duha Svetoga, predvodio vlč. doc. dr. sc. Davor Vuković, profesor fundamentalne teologije na KBF-u u Đakovu i predstojnik Instituta za novu evangelizaciju “Sveti Ivan Pavao II.”
Pozivajući se na donositelje kršćanstva čiji crkveni god Župa slavi, ne zaobilazeći utemeljitelje Petra i Pavla, ističe kako se Bog poslužio tim ljudima onakvima kakvi jesu sa svim svojim nesavršenostima, a takve treba i danas, s njima i po njima, ispisujući povijest spasenja našega vremena. Put je sve samo ne lagan, rekao je podsjećajući na surovost, nevolje i oluje života. Vapaj Gospodine, spasi nas! Pogibosmo, ne možemo sami, baš kao i apostoli iz Matejevog evanđelja, stiže iz straha dižući na površinu valove vlastite nevjere, naposljetku i zaključka kako bez Njega ne možemo.
“Iako nam se ponekad čini da Gospodin spava ili se umorio od nas i povukao u svoj božanski svijet prepustivši “knezu tame da orgija” po ovome svijetu, poruka lađe i strašljivosti malovjernih, jednostavna je. Njegova prisutnost je neupitna, a na nama je trgnuti se na riječi Što ste plašljivi malovjerni? Možemo mu odgovoriti, plašljivi smo i slabi, ali smo pozvani na malovjerni odgovoriti vjerom, nadrasti slabost koja će prerasti u vjernost, povjerenje i pouzdanje u Boga pa i onda kada se čini da je zaspao, a nije. Njegova milost i prisutnost su tu”, ohrabruje s oltara vlč. Vuković. Upućuje na vjeru koja je predanje, uronjenost u Boga čitavim bićem u svim prilikama života. I na misi, i kada griješimo, i kada padamo. Poziva podići se podsjećajući kako vjera obuhvaća sve; i pamet, i pamćenje, i sjećanje, i volju, i želju, i osjećaje, i slobodu, na otajstven način prožimajući čitavo biće.
“Takva je vjera odgovor na malovjernost, a predivan poziv Umnoži nam vjeru nalazi se u krunici. Mi ljudi, plašljivi smo, slabi smo, ne možemo sami, ali već ta naša želja i molitva, otvara nas Bogu koji ju onda svojom milošću podupire i umnaža, daje joj rasti i postati odnos”, govori svećenik radošću malenoga dječaka čiji su prvi pohodi k vjeri počeli baš u ovoj vinkovačkoj crkvi.
S druge strane ukazuje na opasnosti koje vjeri predanja i povjerenja, slikovito se izrazivši, suprotstavlja anomalije apostrofirajući prvo malovjernost ili slabu vjeru, onu koja se ne razvija, u koju se ne ulaže i ostaje mala, zakržlja pod pasivnošću, opominje. Nadalje navodi opasnost od magijske vjere i praznovjernosti, pouzdanja u bogove koji to nisu, primjerice horoskop, vradžbine, tehnologija, novac, utjecaj, ugled, karijera, fizički izgled, tijelo… Sve nabrojano, naglašava, mogu postati lažni bogovi od kojih čovjek traži spasenje. No, upozorava, prazan je taj bog u kojeg vjeruju po starozavjetnoj “Uši imaju, a ne čuju, oči imaju, a ne vide…zlatna telad suvremena”. Ondje svrstava i krivu vjeru ili krivovjerje, aludirajući na “miks” vjera koje čovjeku odgovaraju iskrivljujući Evanđelja te danas sve prisutniju nevjeru, ravnodušnost i nezainteresiranost, odbacivanje Boga koji postaje nebitan. Ne izostavlja ni tzv. trgovačku vjeru koja veže trgovačku molitvu, svojevrsni ulazak s Bogom u trgovinu, cjenkanje recimo devetnicama, trodnevnicama, hodočašćima, zauzvrat očekujući traženo. Nije dobro ni ako je vjera formalna, tradicijska ili kulturološko-nacionalna svedemo li ju samo pod pripadnost naciji, pojašnjava. Ostanemo li na tome, ona postaje folklor. Nabrojano jasno podvlači pod prijetnje današnjice koje vrebaju.
“Rastimo u vjeri, izgrađujmo je, molitvom, čitanjem Svetog pisma i vjerskih sadržaja na dobrim katoličkim portalima, razgovarajući. Mnogi su načini, iako je ona u konačnici djetinje povjerenje u Boga. Posvijestimo li si navedene deformacije, uronit ćemo u ono što jest kršćanska, abrahamovsko-marijanska vjera – potpuno predanje, povjerenje, živi odnos po uzoru na Abrahama, Mariju, Josipa, starozavjetne proroke, svece, Ćirila i Metoda”, pozvao je preč. Vuković okupljene u nadahnutoj homiliji. Takva vjera rađa pravu molitvu, onu koja nije samo traženje nego se pretvara u predanje i zahvalu Bogu, svjedočenje.
“To je put postati Kristovom učenicom odnosno učenikom, Njegovim apostolom za ovdje i sada, tražeći Božje lice bez obzira gdje smo, Krista u Vinkovcima, Slavoniji, na radnom mjestu, u obitelji, bio ti svećenik, redovnik, otac, majka, umirovljenik…Takva vjera preobražava život, spašava, uranja u Božju milost da već sada u nama struji život vječni. Ona ne traži novac nego otvoreno srce, čovjeka koji Boga traži, a Bog ga onda i nalazi. Tada ćemo biti blagoslov ljudima oko sebe i već sada dionici Neba”, poručio je iz vinkovačke Župe vlč. Davor Vuković uoči svetkovine sv. Ćirila i Metoda. Večer priprave, duhovno obogaćenu svjedočanstvom Ivana Đanka, potom su u zajedništvu s okupljenim vjernicima, nastavili animirati članovi molitvene zajednice Svete obitelji iz Osijeka molitveno-glazbenim programom. Tihana Papac
