VINKOVCI (TU) – Marijanski zavjet za Domovinu petu godinu hodočasti oko 1700 kilometara, oko 75 dana marijanskim svetištima, stratištima, bojištima kroz Hrvatsku. Svaki hodočasnički dan počinje euharistijom. Tako je bilo i u utorak 11. lipnja kada je o. Ivan Ike Mandurić rano jutarnje misno slavlje predvodio u crkvi sv. Euzebija i Poliona u Vinkovcima. „Svakoga dana krećemo s euharistijom, nastavljamo s molitvom, medijacijom, šutnjom, zastajemo podno spomenika našim braniteljima. Hodočastimo marijanskim svetištima, odnosno za Domovinu dajemo zavjet da ćemo obići sva ta svetišta koja su na našem popisu, da po njima moleći, hodočasteći, isprosimo da nam Bog dâ milost da Hrvatska bude zemlja uređena po Božjim zakonima, da živi pravdu, mir, i da žrtva naših branitelja ne bude uzaludna, nego da doista bude vrijedna, da Hrvatska po svom uređenju bude vrijedna njihove žrtve. Mi znamo i shvaćamo da se to može dogoditi samo po Božjoj milosti, kao što se i Domovinski rat mogao izvojštiti u pobjedu po Božjoj milosti“, rekao je nakon mise za vjerske medije o. Mandurić.
„Brojni su molili krunicu, brojni branitelji će reći da osjećaju, prepoznaju da je neka mistična sila spasila Hrvatsku, i dala pobjedu. To je doista točno. Ta mistična sila nam treba i danas. Zato i danas pozivamo branitelje, koji se uključuju, i dalje nastavljamo moliti da se ta Božja sila izlije na naš narod, a onda tu naravno, uključujemo sve naše nakane: za naše mlade, za nove generacije, za naš natalitet, za borbu protiv korupcije, za borbu toga duha i mentaliteta komunizma koji je u Hrvatskoj još nekako opstao i u našim institucijama, pa ponegdje i mentalno prisutan u našem narodu, da Hrvatskoj Bog dâ slobodu na način da je čuva od tih negativnih, prijetvornih, izvanjskih utjecaja, navodnih prijateljstava, itd.. Na brojnim područjima osjećamo i prepoznajemo kako nam je to važno. Imamo za što moliti. Kad počnemo moliti, onda i prepoznajemo da ne možemo izreći sve, ali u jednom hodočašću, predanju sebe, svoga života, po ovoj vrućini, dugim rutama, mi intuitivno izdržimo sve, dajemo sebe za sva dobra i milosti koje nam Bog daje. Zato prolazimo i kroz Vinkovce“, rekao je o. Mandurić koji ovom rutom prvi put prolazi.
S obzirom na to da je od branitelja uvijek netko bojevao na područjima kojima hodočasnici prolaze, oni ih pomalo i uvedu i u ta zbivanja, herojstva, pa se onda i podno tih spomenika pomole. „To nekako doživljavamo kao naše osobito poslanje, ali naravno, utječemo se Bogu da nam On da tu snagu, posebnu milost. Izvor je u euharistiji. Tako da smo sretni. To su posebne milosti. Doći u crkvu, molitvom i pjesmom završiti taj dan hodočašća, i nekako ga izručiti, predati Gospodinu po Mariji. Na oltar ostavljamo i našu zastavu koja označava naše hodočašće. I doživljavamo da je to punina našega angažmana prinesena na oltar, a sutra opet ujutro krećemo s euharistijom odakle opet tražimo nove milosti i u našim molitvama predajemo sve vapaje koje naslućujemo u srcu našega naroda. Doživljavamo puno utjehe u tim molitvenim susretima u našim prekrasnim hrvatskim hramovima“, pojašnjava o. Mandurić.
Iznio je i svoja sjećanja, kao branitelj, o ulozi Vinkovaca u obrambenom Domovinskom ratu, i strahovanja da ne bi pali, a s druge strane ponos na herojski otpor Vinkovaca. „Sinoć nam je jedan od branitelja opisivao neke od ključnih momenata kad su Vinkovci bili u vrlo kritičnim situacijama, kad su bili napadi, osobito planirani napadi da se Vinkovci pokore, o herojstvima branitelja koji su ovdje dali svoje živote, i kako je obrana bila neprestance organizirana. Na neki način ponovo to proživljavamo stojeći pred tim spomenicima poginulima. Prolaze nam slike sjećanja, ili se vizualiziraju onima koji to nisu znali. Kada dođemo u takav grad, onda se u nama budi duboko poštovanje i proboravimo u tom gradu, prenoćimo. I taj grad za nas postaje nešto drugo nego što možda obični prolaznici vide. Slike koje se u nama razviju, bude u nama zahvalnost, pa nam je, rekao bih čast, proboraviti u takvim mjestima. Na neki način svako mjesto kroz koje prođemo, boravimo, gledamo drukčijim očima, i kao da prođemo kroz neke meditacije koje nam otkrivaju dimenziju uloge mjesta u Domovinskom ratu, pa ga tako gledamo. Svako mjesto je posebno, a mi baš želimo dohvatiti posebnost tih mjesta. Vinkovci su izrazito specifični“, rekao je o. Mandurić.
Dobrodošlicu hodočasnicima koji su u Vinkovce došli iz Vukovara, te domaćinstvo, kao i ispraćaj prema Vođincima, širokogrudno je upriličio župnik središnje vinkovačke župe Sv. Euzebija i Poliona mons. Tadija Pranjić. Snježana Kraljević
