OSIJEK (TU) – „Sestrinstvo nužno moramo promatrati kao osobni poziv“, rekao je mons. dr. Vladimir Dugalić, biskupski vikar za pastoral grada Osijeka na VI. Nacionalnom hodočašću članova Hrvatskog katoličkog društva medicinskih sestara i tehničara (HKDMST) održanom 16. lipnja u Osijeku. Hodočašće je organizirao osječki ogranak pod vodstvom Sanje Višević.
Oko 130 sudionika okupilo se u pastoralnim prostorima Vikarijata Osijek, a program hodočašća, nakon pozdravnih govora i predstavljanja ogranaka, sadržavao je predavanje „Sestrinstvo između profesionalizma i osobnoga poziva“ mons. dr. Dugalića, duhovni nagovor „Ovisnost i sloboda“ preč. Ivana Jurića, duhovnika HKDMST-a Osijek te svjedočenje mladića iz Zajednice Cenacolo, kojoj je preč. Jurić također duhovnik. Uslijedilo je misno slavlje u kapeli sv. Roka te turistički obilazak središta i znamenitosti Osijeka. Program je, kao i misno slavlje, skladnim pjevanjem obogatio Zbor medicinskih sestara KBC-a Osijek.
Širiti evanđelje unutar svoje struke
„Nijedna katolička udruga nije svrha samoj sebi. Ona uvijek mora biti svjesna da je dio Crkve u njezinu evangelizacijskom poslanju i da uprisutnjuje Crkvu kao sakrament spasenja. Ako se radi o HKDMST-u – to znači da ste vi vjernici koji žele udruženim snagama širiti evanđelje unutar svoje struke. Ovakva hodočašća pomažu da se obnovite, stanete pred sebe i pred Krista, te osnaženi uime Crkve možete djelovati među zdravstvenim djelatnicima, medicinskim sestrama i tehničarima“, poručio je mons. dr. Dugalić pozdravljajući prisutne. Riječi dobrodošlice uputio je i duhovnik Jurić. Podsjetio je kako je zaštitnica HKDMST-a Gospa Lurdska te potaknuo na molitvu desetice krunice.
Nacionalna predsjednica Slavica Janković izrekla je zahvalu na srdačnom gostoprimstvu i radost što se ovo hodočašće održava baš u Osijeku, te istaknula: „Lijepo je doći s molitvom gdje god došli, a ovdje se i očekuje da molimo i budemo posebni; da budemo raspoloživi, ljubimo jedni druge… Pozdravljam sve ogranke koji postoje, a to je lijep broj ogranaka, no poglavito one koji su došli i uveličali ove dane, jer hodočašće se sprema cijelu godinu i ostat će nam sigurno danima ovaj osjećaj zadovoljstva i punine.“ Uslijedilo je predstavljanje ogranaka i prigodno darivanje. Ana Dokić predstavila je HKDMST ogranak Split, Lucijana Matković ogranak Sinj, Marija Rakić ogranak Šibenik, Marina Drožibob ogranak Karlovac, Marica Gajčević ogranak Vukovar, Jadranka Radović ogranak Vinkovci, a prisutne su bile i članice ogranka Zagreb pod vodstvom nacionalne predsjednice.
Autentičan odnos prema bolesniku
„Bolesni i osobe s invaliditetom, pa i onim najtežim, imaju svoje neotuđivo dostojanstvo i nikada ne smiju postati puki objekti naše zdravstvene skrbi“, naglasio je mons. dr. Dugalić uvodeći u predavanje. Pojasnio je da to uvelike ovisi o sestrinstvu kao osobnom pozivu i rekao: „To je jedan relacijski odnos koji sadrži odnos prema sebi i odnos prema drugome, ali – ako ste dio katoličke udruge – i relacijski odnos prema Bogu. Ne može se ostati samo na razini puke profesionalnosti, nego vaši odnosi i odluke moraju prožimati više dimenzija. Ono što je specifično za sestru koja se definira kao vjernica jest prije svega autentičan odnos prema bolesniku koji se mora razlikovati od odnosa koji će imati netko tko nije vjernik, no također je i dobar, i human. Vi u odnos prema bolesniku uvijek morate unijeti transcendentalnu dimenziju – ljubav prema Bogu, koja se pretače u ljubav prema čovjeku.“
U nastavku predavanja mons. dr. Dugalić osvrnuo se na poimanje rada te nužnost stjecanja i razvijanja načela, vrlina i kreposti. „Kreposna struktura osobnosti daje zdravstvenim djelatnicima duhovnu snagu da ne podlegnu napasti karijerizma i koristoljublja, a bezlični profesionalizam ne zaodjenu u hladnu pristojnost i ravnodušnost, nego da karijeru shvate kao cjeloživotno stjecanje znanja i vještina u svrhu što bolje zdravstvene skrbi o bolesnicima, a nužnost profesionalnosti prožmu ljubavlju i dobrotom koja rađa istinskom zauzetošću prema onima koji su povjereni njihovoj zdravstvenoj skrbi“, poručio je prisutnima.
„Nema tablete protiv kocke, nema tablete protiv droge, to odgovorno tvrdim“, rekao je uvodeći u svoj duhovni nagovor preč. Jurić. Osvrnuo se potom na knjigu prof. dr. Tomislava Ivančića „Ovisnost i sloboda“ i citirao: „Ovisnost razara čovjekovu egzistencijalno-duhovnu strukturu, a onda može konvertirati i u psihosomatske bolesti. Zato od ovisnosti treba najprije liječiti duhovnu strukturu.“ 
No, čovjek može biti ovisan i o poslu, navezan na svoje selo ili grad, biti ovisnik o društvenom položaju, političkom uspjehu, bankarskom i gospodarskom napretku, pohvalama, nagradama, pozitivnim reakcijama ljudi…, rekao je duhovnik i ponovno citirao: „Općenito rečeno, krize i ovisnosti nastaju tamo gdje se ljudi nisu vezali na temeljnu egzistenciju i smisao života, koji je Bog, nego lutaju tražeći vlastite ciljeve, uspjehe, živote i smisao.“ Pitajući „Gdje je izlaz iz ovisnosti?“, preč. Jurić podsjetio je na riječi sv. Pavao koji govori o čovjekovoj razdijeljenosti u sebi i naglašava kako ga od toga može osloboditi samo Krist. Pozvao je potom Filipa, Pavla i Ivana, članove Zajednice Cenacolo, da iznesu svoje iskustvo ovisnosti i izlazak iz nje, što je sudionike hodočašća duboko dirnulo.
Iz zahvale dolazi dar vjere
Misno slavlje u kapeli sv. Roka predvodio je mons. Dugalić, a uz preč. Jurića koncelebrirao je i fra Filip Milanović iz Župe Gospe van Grada u Šibeniku. Osvrćući se na evanđeoski ulomak o izlječenju deset gubavaca, mons. Dugalić istaknuo je kako je onih devet, koji se nisu vratili zahvaliti Isusu, počinilo grijeh neprepoznavanja Božjeg djelovanja u svome životu te osvijestio da se to često događa. „Čuda se događaju i oko nas, pitanje je da li mi ta čuda prepoznajemo. Često ih ne vidimo. Čak i kada se u bolnici dogodi neko ozdravljenje to pripisujemo medicini, okolnostima, uzdajemo se u svoje snage ili čak i sebi pripisujemo uspjeh. Ostajemo nezahvalni jer ne trebamo zahvalnost, odbijamo priznati da nam je Bog pomogao“, rekao je propovjednik.
Naglasio je potom: „No, jedan od desetorice ipak prepoznaje Božje djelovanje i dolazi zahvaliti, a iz zahvale dolazi dar vjere, novi život koji se očituje u radosti i predanju. Želio bih da vi, kao članovi ovoga Društva, znate prepoznati Božje djelovanje u svome životu, i da iz toga prepoznavanja proistekne zahvala za ono što Bog čini, a iz zahvale – istinsko povjerenje i vjera u Isusa Krista. Tek u takvoj egzistencijalnoj vjeri, koja proizlazi iz živoga susreta s Kristom, nastaje logika ljubavi koju možete pretočiti u svoje profesionalno djelovanje.“ M. Kuveždanin
