OSIJEK (TU) – Katolička udruga za pomoć starijim i nemoćnim osobama „Veronikin rubac” ugostila je 30. listopada Branku Kandić Splavski, dr. med., rukovoditeljicu Odjela za palijativnu medicinu osječkog Doma zdravlja, koja je poticajno izlagala o temi „Žalovanje”. Naime, predavačica Kandić-Splavski je predsjednica Udruge Palia – centra za palijativnu skrb Slavonije i Baranje te je u okviru formacije o palijativnoj njezi „Veronikinog rupca” upoznala volontere o uzrocima žalovanja i načinima mogućeg rješavanja problema s kojim se susreću korisnici Udruge.
Tematsko je druženje uvodnom molitvom za pokojne otvorila Marija Šešo, predsjednica “Veronikinog rupca”. Predavačica Kandić-Splavski ukazala je na prirodno žalovanje jer čovjek je i emocionalno stvorenje s prepoznatljivim reakcijama na četiri osnovne emocije (sreću, strah, ljutnju i tugu) te na četiri skupine patoloških oblika žalovanja (kronično tugovanje, odgođeno tugovanje, pretjerano tugovanje i prikriveno tugovanje). Govorila je u uzrocima žalovanja, naglasivši kako je u svim situacijama važna socijalna podrška, prihvaćanje stvarnosti gubitka, proraditi bol zbog gubitka, prilagoditi se i uključiti se u život.
U kriznoj situaciju propisuju se tablete, a riječ postaje ‘nevažna’, umjesto da je obrnuto jer kako vaša Udruga dobro zna ‘U početku bijaše Riječ’, Riječ koja je itekako važna. Dođe li do krize u dužemu žalovanju postoje metode pomoći individualnom terapijom, a 20-tak susreta sa psihoterapeutom trebalo bi biti dovoljno da osoba ‘isplače’ tugu. Znajmo: nema većega prijatelja od onoga tko je s nama u tužnom trenutku. Odgodimo li žalovanje, srljamo u bolest, napomenula je Kandić-Splavski.
Izlaganje je zaključeno razgovorom s volonterima koje su zanimale situacije o rješavanju poteškoća s kojima se susreću stariji, nemoćni i teže pokretni. Nevenka Špoljarić
