Veronikin rubac na godišnjoj duhovnoj obnovi

MOSTAR/DUBROVNIK/KOTOR/PERAST/HERCEG NOVI (TU) – Godišnjom duhovnom obnovom od 17. do 20. rujna Katolička udruga za pomoć starijim i nemoćnim osobama Veronikin rubac iz Osijeka, uz vodstvo predsjednice Marije Šešo, obilježila je kraj radne volonterske godine. Veronikin rubac susreo se s brojim redovnicima i svećenicima tijekom pohoda Mostaru, Međugorju, Dubrovniku i bokokotorskom Zaljevu hrvatskih svetaca u Kotorskoj biskupiji, najjužnijoj hrvatskoj Crkvenoj pokrajini smještenoj u Crnoj Gori, gdje je upoznata duhovna i kulturna baština Kotora, Tivta, Perasta i otoka Gospe od škrpjela, Dobrote i Herceg Novog. Uz duhovno vodstvo vodećeg hrvatskog mariologa fra Petra Lubine, iz Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja u Splitu, hodočasnici su produbili osobnu kršćansku duhovnost kroz tematska razmatranja, katehetske pouke, duhovne nagovore, molitvu i pjesmu te u svakodnevnim euharistijskim slavljima.

Susreti za rast u vjeri počeli su na spomendan Rana sv. Franje u Mostaru gdje je fra Ante Marić (teolog, povjesničar i književnik) upoznao hodočasnike sa hrvatskom i franjevačkom poviješću na području Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenje BDM te povezanošću Hrvata tijekom Domovinskoga rata. Duhovno-evangelizacijski program nastavljen je pohodom međugorskom prošteništu Kraljice mira. Drugoga dana molitveni je put započeo ranojutarnjom pobožnošću razmatranja radosnih otajstava krunice uz postaje na Podbrdu u Župi sv. Jakova, a nastavljen je u Dubrovniku misnim slavljem u isusovačkoj crkvi te molitvom krunice tijekom putovanja do “Zaljeva hrvatskih svetaca” u Kotorskoj biskupiji i smještaja u Tivtu.

Trećega dana domaćin i pratitelj pohoda Kotoru bio je kotorski biskup mons. Ilija Janjić, koji goste prijateljski ugostio. U njegovoj pratnji Osječani su s divljenjem razgledali katedralu sv. Tripuna, sakralnu baštinu, crkvu sv. Marije, relikvije svetaca i Kotor gdje je slavljena misa. Zahvaljujući Veronikinom rupcu za pohod, biskup Janjić je naglasio kako je posjet Osječana uistinu veliko ohrabrenje ovomu dijelu drevne Katoličke Crkve u većinskom pravoslavnom okružju te je najavio jubilejsko slavlje 2016. godine uz obilježavanje 850. godišnjice posvete katedrale sv. Tripuna. Zajednički su izmoli Oče naš i iskali zagovor bokeljskih svetaca te je završetak susreta sa Janjićem okrunila okrjepa uz zajedničko pjevanje neslužbene himne bokeljskih Hrvata “Zasjat će palaci”.

Posjećen je Perast i, jedno od četiriju kotorskih svetišta, zavjetno Svetište Gospe od škrpjela na Gospinom otoku građenomu u 15. stoljeću nasipavanjem kamena i potapanjem isluženih jedrenjaka na hrid-škrpjel. Razgledana je Dobrota te je, zadnjega dana obnove, posjećena crkva Sv. Leopolda B. Mandića u Herceg Novom (rodnom svečevu gradu) i slavljena euharistija u crkvi Sv. Jeronima uz predvođenje župnika salezijanca Ivana Vargeca, koji je, kao i kotorski biskup, posvjedočio o nedostatku redovnika i svećenika za pastoral vjernika u ovomu dijelu Crkve u Hrvata Bokelja gdje ima 24 rimokatoličke župe, ali i sve manje puka. Danas bokokotorski Hrvati baštine oko 60 posto kulturne baštine države Crne Gore, od čega je 80 posto pod zaštitom UNESCO-a, ali čulo se, “u tišini” zatvaraju crkve, samostani i župne kuće sa crkvenim dobrima kojih ima 140, a Hrvata katolika tek oko 6.000-7.000 (prema popisu stanovništva 2011.).

Duhovni su susreti u molitvenom zajedništvu održani s nakanama: približiti dušu Bogu kroz uranjanje u duhovnost nadahnutu Evanđeljem i marijanskom pobožnošću, učvrstiti vjeru, upoznati pučko čašćenje Gospe u svetištima i hodočastilištima te se na marijanskom vrelu odmoriti, nakon služenja bližnjima kroz mnoštvo aktivnosti Veronikinog rupca. Molilo se za osobne nakane i oživljavanje mjesne Crkve u Kotorskoj biskupiji koja ima župe siromašne župljanima i pastirima Crkve.

Hodočasnike je u Dubrovniku oduševio susret sa o. Perom Mijićem-Barišićem, bivšim ravnateljem osječke Isusovačke gimnazije (u osnivanju do rujna 1998. godine) koji djeluje u Rezidenciji Družbe Isusove u Dubrovniku u crkvi Sv. Ignacija gdje je Petar Lubina predvodio misno slavlje uz suslavljenje Željka Paurića, gvardijana Franjevačkog samostana u Zemunu. Mijić-Barišić je bivše sugrađane ugostio i ispratio blagoslovom na putovanje u Kotorsku biskupiju. Zanimljiv se susret zbio u crkvi Sv. Klare Asiške gdje je domaćin bio fra Filip Karadža, predstojnik Franjevačkog samostana u kojemu se čuva 50 inkunabula. Karadža je pojasnio kako osobe posvećenoga života u Kotorskoj biskupiji imaju ulogu misionarenja kulturom, a Klarina je crkva u Kotoru primjer slikovite “Biblije siromaha” koja slikom slavi Boga.

Najavljen je simpozij u Dubrovniku (9. listopada 2015.) uz misno slavlje u Kotoru vezano uz proslavu 750. godišnjice prvog pisanog spomena dolaska franjevaca u Boku Kotorsku. Hodočasnici su doznali više o uzorima kršćana: ispovjedniku kapucinu sv. Leopoldu B. Mandiću, sv. Tripunu (slavni mučenik je zaštitnik Kotorske biskupije, naslovnik kotorske katedrale), bl. Ozani Kotorskoj (dominikanki, suzaštitnici Kotora i Kotorske biskupije, čija je 450. obljetnica smrti obilježena u travnju 2015.), bl. Graciju iz Mula, službenici Božjoj Ani Mariji Marović (“nije učila od božanskog srca samo ljubav nego i poniznost”), o blaženicima franjevcima i bokeljskim mučenicima sv. Petru, Andriji i Lovri. Željko Paurić, koncelebrant na slavljima, Zlatko Špoljarević (Tuzla) i Ivan Sivić (Subotica) su, uz Mariju Šešo, pripravljali i sudjelovali u misnim slavljima, dok je Ivka Kaurinović predvodila pjevanje. Marija Šešo, utemeljiteljica “Veronikinog rupca”, zahvalila je svima “za katoličko zajedništvo u kojemu smo jedni drugima dar Božji”. Zahvalnost duhovnom voditelju puta Petru Lubini izrečena je uz gromoglasni oproštajni pljesak i zahvalnu pjesmu za poticajna promišljanja, prenošenje enciklopedijskog teološkog znanja i mariološke kulture te upoznavanje “Zaljeva hrvatskih svetaca” kroz duhovnu i kulturnu baštinu. Nevenka Špoljarić