ALJMAŠ (TU) – Hrvatski branitelji, članovi njihovih obitelji i stradalnici Domovinskoga rata svečano su proslavili svetkovinu Uznesenja Blažene Djevice Marije, 15. kolovoza 2023. podnevnom misom u nadbiskupijskom marijanskom Svetištu Gospe od Utočišta u Aljmašu.
Dvanaestu godinu velikogospojinska misa okupila je stradalničku i braniteljsku populaciju koju je uvodno pozdravio vlč. dr. sc. Davor Vuković, profesor na KBF-u u Đakovu, predvodeći misu u zajedništvu sa preč. Alojzom Kovačekom, dekanom Osječkog istočnog dekanata, prvi put nakon što je 11 godina s braniteljima misu slavio vlč. dr. sc. Stanislav Šota, profesor KBF-a u Đakovu.
Blagdan Velike Gospe slavi pobjede
„Današnje podnevno slavlje na svetkovinu Velike Gospe na poseban način slavimo s nakanom za branitelje, obitelji branitelja i stradalnike Domovinskoga rata. I na poseban način ovu misu prikažimo i stavimo pred Gospodina i Gospu te sve naše poginule, nestale, od posljedica rata preminule branitelje, kao i sve žive koji nose rane i ožiljke, s nadom i molitvom u Gospodina većeg od naših rana i ožiljaka pa i od same smrti; u Gospodina koji je pobijedio smrt i pokazao da je uskrsnuće naša budućnost, a ne propast… Molimo Gospodina i Gospu i za mir i prestanak rata u Ukrajini, za sve koji pate od posljedica rata, za sve nastradale, poginule, zarobljene, izbjegle i prognane. Svoje nakane stavimo pred Gospodina“, rekao je uvodno predslavitelj Vuković te je u propovijedi naglasio kako je „svetkovina Uznesenja BDM dušom i tijelom u nebesku slavu, u nebo, veliki blagdan jer u njemu slavimo pobjedu Boga, pobjedu dobra, pobjedu istine, pobjedu života; u Mariji prepoznajemo našu budućnost, budućnost vjernika, budućnost Crkve, unatoč svim zlima i protivštinama koji se događaju“. Razložio je dogmu – istinu o Marijinom uznesenju, u kojoj prepoznajemo, kazao je, sliku i početak konačne slave nas vjernika i Kristove ispovijedajući vjeru da je Marija prva koja je uz Boga, uz Isusa svoga Sina proslavljena i uživa u Kraljevstvu Božjemu, u raju, u nebu.
Budućnost nemaju otimači, agresori i nasilnici, već pravednici i branitelji
„Sjetimo se onoga, prvoga, koji je širom otvorio vrata nebeske slave – to je Isus, naš spasitelj, čijim je uskrsnućem otvoreno nebo, vrata života, vrata raja – on je prvi proslavljeni koji je kroz muku i smrt prošao u život, očitovao se kao pobjednik – Isus Krist, Sin Božji, Uskrsli i onaj koji je na nebo Uzašao – što slavimo na Uskrs i na Uzašašće, a na Veliku Gospu slavimo i prvog čovjeka, ženu koja je, nakon Isusa, baštinica neba. O tome nam izvrsno govori sveti Pavao u današnjem drugom čitanju iz poslanice Korinćanima… Dakle, uskrsli Krist je pobjednik nad smrću – on je Bog koji pobjeđuje i koji je prvi oživljen na vječnu slavu, a onda nakon Krista i svi koji u njega vjeruju: prvina Krist, zatim koji su Kristovi – tu prepoznajemo kao prvu upravo BDM – i na koncu vremena, kada dođe do kraja ovoga prolaznoga svijeta – svršetak, odnosno istinski početak: kad preda kraljevstvo Bogu i Ocu (…) Konačna budućnost nije zlo, smrt, grijeh, propast, nego će konačnu riječ i budućnost imati Bog i oni koji su Božji – vjeruju, trude se vjerovati, nadati se, ljubiti, ustraju do kraja, unatoč svom zlu i lažnom prividu sreće i blagostanja bez Boga, unatoč nevjeri i zlu i oko nas danas. Konačnu riječ imat će Bog i vječno spasenje! Budućnost će imati, možemo reći, ne nepravedni i otimači, agresori i nasilnici, već pravednici i branitelji, oni koji su branili svoj dom i svoju obitelj, svoju domovinu i svoju baštinu – oni koji nisu tuđe otimali nego svoje pošteno branili. I zato zahvaljujemo Bogu za sve naše branitelje, pokojne preporučujemo Bogu i njegovom neizmjernom milosrđu i nadamo se da baštine radost vječnog života kod Gospodina. Za sve žive koji su među nama, također, zahvaljujemo i molimo Boga da im da snage i jakosti da budu među nama svjedoci vjere, nade; da im Bog zacijeli rane i bude snaga i jakost, a da nama budu uzor predanja i darivanja sebe za svoj dom i svoju domovinu. Slavimo dakle pobjedu, proslavu prije svega Božju, a onda i Marijinu koja je vjerovala i svoj život u vjeri stavila u Božje ruke; Mariju kao ženu vjere povjerenja i pouzdanja u Boga“, rekao je propovjednik promišljajući s vjernicima o Mariji – uzoru vjere, predanja i pouzdanja u Boga, koja svoj život stavlja u ruke Božje i zato je nagrađena, uznesena, proslavljena.
Potaknut evanđeoskim tekstom Ivanova viđenja u kojemu Crkva prepoznaje BDM „znamenje veliko pokaza se na nebu: žena zaodjenuta suncem, mjesec joj pod nogama, a na glavi vijenac od dvanaest zvijezda“, vlč. Vuković je istaknuo kako unatoč zlima, zlu simboliziranom u liku zmaja u viđenjima, na koncu pobjeđuje Bog, spašavaju se oni koji su Božji i zato je iznimno važno imati vjeru, biti Isusov vjernik, štovati Mariju – Isusovu majku i našu majku – motreći s radošću našu definitivnu budućnost i proslavu. Zaključujući homiliju, propovjednik je naglasio kako poput Marije valja ustrajati u dobru, činiti dobro u obitelji i životnoj sredini, živjeti s čestito s predanjem i povjerenjem u Boga koji je veći od zla; unatoč svemu ne gubiti nadu, oslanjati se na Gospodina i svoje srce, poput Marije uzdići k Bogu.
„Stavimo Boga na prvo mjesto, poput Marije!“
„U ovom našem vremenu kada se zlo i nevolje uzdižu sa svih strana: pandemija koronavirusa koja je iza nas, rat u Ukrajini, napetost između velikih svjetskih sila, inflacija, poskupljenja, sve veći klimatski poremećaji i sve očitije posljedice globalnog zatopljenja koje i mi svake godine sve izraženije osjećamo: potresi, poplave, tuče, pijavice, oluje… U svemu ovome kršćanin vjernik nije očajan, nije bez nade jer je utemeljen u Bogu, jer u Bogu leži njegova snaga, pa što god se dogodilo – kako kaže psalam 23. ‘pa da mi je i dolinom smrti proći, zla se ne bojim jer ti si Bože sa mnom, tvoj štap i palica tvoja utjeha su meni’. Vjera je ključna… Pouzdanje u Boga, predanje Bogu, nada, poniznost – ne padaju s neba, rađaju se s vjerom, a hrane se molitvom, sakramentima, svetom misom, euharistijom, svetom ispovijedi. Zato ustrajmo, uzdignimo glave, ne dajmo se, ne dajmo se očaju, iluziji da je bolje biti ohol, bahat, da je bolje gaziti preko drugih! Da, možda i jest, ali na kratke staze, privremeno i kratkoročno, no što vrijedi čovjeku da čitav svijet stekne, a sebe pritom izgubi? Ne dajmo se zavesti iluzijama svijeta koji bez Boga ostvaruje sreću, užitak, napredak! Stavimo Boga na prvo mjesto, poput Marije, i već sada ćemo zadobiti unutarnji mir koji jedino Bog daje, a k tomu i na kraju zemaljskog puta nebesku domovinu, nebo, vječnost, zajedno sa Gospodinom našim Isusom, zajedno sa Marijom, zajedno sa svecima. To je naš cilj, naša domovina. Samo ostanimo vjerni Bogu, molitvi, dobroti, istini i to je put spasenja. Neka nam svima, osobito našim braniteljima i stradalnicima Domovinskog rata, u tome pomogne i uvijek pomaže na našem zemaljskom putu moćni zagovor naše nebeske majke Marije, za koju vjerujemo da je proslavljena, da je po Duhu Svetom trajno s nama i da nas prati svojom pomoći i zagovorom na putu prema vječnoj domovini i vječnom spasenju“, poručio je vlč. Vuković.
Na početku misnog slavlja vjernike i svećenike pozdravio je srdačnom zahvalnom dobrodošlicom vlč. dr. s. Tomislav Ćurić, župnik aljmaški i upravitelj Svetišta Gospe od Utočišta, koji je naposljetku pozvao na razgledanje novootvorenog Memorijalnog centra u kojemu se nalazi mjesto sjećanja na žrtve Domovinskog rata, vjerski, duhovni, povijesni i umjetnički sadržaji.
Predslavitelj Vuković je udijelio svečani trostruki Božji blagoslovom te je slavlje završeno gromoglasnim pjevanjem vjernika „Rajska Djevo kraljice Hrvata“, pjesmom koja se 25 godina ponosno pjeva u Aljmašu nakon 1. kolovoza 1998. kada se prognanički kip Gospe Aljmaške sa svojim mještanima iz Osijeka vratio u opustošeno selo i razorenu crkvu. Liturgijsko pjevanje hodočasnika orguljski je pratio Dino Klem, vjeroučitelj u Slavonskom Brodu.
S pjesmom vjere, ufanja i nade „Majko Božja Aljmaška“ došli su u obnovljeno svetište brojni osječki hodočasnici koji su s krunicom i životom branili domovinu, ratni vojni invalidi, bivši zatočenici srpskih logora i prognanici, a njihovi članovi obitelji, djeca poginulih i preminulih branitelja prispjeli su pješice čuvajući zavjetnu tradiciju svete zahvale nebeskoj Majci i Bogu i za sve što imamo i jesmo. Nevenka Špoljarić
