KRAŠIĆ (TU) – FOTOGALERIJA – Oko šest tisuća vjernika Đakovačko-osječke nadbiskupije sudjelovalo je 3. ožujka u velikom nadbiskupijskom hodočašću bl. Alojziju Stepincu u Zagreb i Krašić, koje se odvijalo pod geslom „Najsvjetliji lik si nam“. Unatoč teškim vremenskim uvjetima, hladnoći, snijegu te povremeno i ledenoj kiši koja je u jutarnjim satima pratila hodočasnike, više od četiri tisuće vjernika, s dvojicom nadbiskupa i svojim svećenicima te redovnicima i redovnicama, stiglo je na prvu hodočasničku postaju – Stepinčev rodni Krašić, ujedno i mjesto njegova preminuća.
U župnoj crkvi Presvetoga Trojstva, u kojoj je blaženi Alojzije kršten i gdje je slavio svoju posljednju misu, hodočasnici su sudjelovali u prigodnoj pobožnosti a mnogi su uspjeli ući i u spomen-sobe krašićkoga župnoga doma u kojima je blaženi kardinal Stepinac provodio zadnje godine svoga uzništva te razgledali sačuvani namještaj i predmete koje je Blaženik koristio.
Središnja hodočasnička pobožnost pod nazivom „Psalmodija Mučenika 
i Pastira“, koju je u zajedništvu s đakovačko-osječkim nadbiskupom mons. Đurom Hranićem predvodio nadbiskup u miru mons. Marin Srakić, započela je u župnoj crkvi u 10,30 sati. Ondje je sve okupljene u crkvi i na prostoru oko crkve pozdravio domaći župnik vlč. Ivan Vučak. Nakon psalmodije i evanđeoskog odlomka nadbiskup Marin je na početku svoje homilije podsjetio na ukop pape Ivana Pavla II., kada je nepregledno mnoštvo vjernika jednoglasno i gromoglasno izreklo svoje osjećaje i želje kličući: „Santo subito! – Svetac odmah!“ S istim se osjećajima i željama, podsjetio je nadbiskup, cijeli vjernički hrvatski narod prije 58 godina opraštao od svoga pastira, mučenika kardinala Alojzija Stepinca.
Istaknuvši kako je blaženi Alojzije Stepinac i za svoga života, ali i kasnije bio zvijezda vodilja ne samo biskupima i svećenicima, nego i vjernicima i svim ljudima dobre volje, nadbiskup je dodao: „Te osjećaje njegovali su brojni svećenički kandidati i svećenici koji su samo na spomen njegova imena završili u zatvoru. Te osjećaje i želje podržavali su i naši đakovački bogoslovi koji su mu pisali i on na ta pisma odgovarao, a jedno od pisama putovalo je punih 61 godinu od Krašića do Đakova. To smo mi bogoslovi izrazili na dan njegove smrti rečenicom kojom smo izrekli svoje osjećaje: Odlazi, ali ne za dugo, da nam se za par godina vrati s aureolom na glavi….. To je želja cijelog našeg naroda – cijelog svijeta. I ovo naše veliko nadbiskupijsko hodočašće izražava iste osjećaje i želje dosadašnjih generacija: „Santo subito, santo subito!“ Nadamo se da će nas sv. Otac Franjo u tome obradovati! Nikakve ideologije, ili politička opredjeljenja ne mogu skinuti s kardinala Stepinca oznaku svetosti.“
Nadbiskup Marin još se prisjetio dana Blaženikove smrti: „Naša generacija bogoslova i svećenika neumorno je prepisivala njegove propovijedi, kateheze i homilije. Iako su izlazile anonimno (ciklostilom), znali smo iz kakva su srca izlazile i koja ih je ruka napisala. One su bile krcate bogatim mislima i porukama iz Svetog pisma, crkvenih otaca i saborâ.“ Hodočasnicima u Krašiću mons. Srakić je orisao Blaženika kao prvoga pastira Crkve u Hrvata, zauzetoga u borbi za slobodu naviještanja na svim područjima, od vjeronauka za 
djecu i mladež u školama do slobodne vjerske pouke u obiteljima i crkvama. „Proročki je prokazivao razorne moći svih ideologija kojih je cilj bio protivan časti pravoga Boga i dostojanstva ljudske osobe. Svi prognani zbog rasne, klasne i nacionalističke ideologije u njemu su imali svoga zaštitnika. U liječenju socijalne bijede darivao je od svoga stola i od crkvenih dobara. U svakom je političkom sustavu branio slobodu i nadnaravno podrijetlo Katoličke Crkve. Kada zbog vjernosti savjesti nije dopustio da Crkva postane ropkinjom komunističke ideologije te da se odcjepljenjem od Rima stvori tzv. ‘Hrvatska nacionalna crkva’, montiran mu je politički proces na kojem ga je komunistički sud 11. listopada 1946. osudio na 16 godina robije. Vlasti su ga za života zatvarale, progonile i mučile do te mjere da je zbog takvih postupka uvršten u red mučenika. A poslije njegove smrti uvrštavale su ga u red ‘ratnih zločinaca’ pa se i na njega mogu primijeniti riječi iz Markova Evanđelja: I ubrojiše ga među zločince. /Mk. 15,29/, na što je on odgovorio: Osuđen sam nevin; savjest mi ništa ne predbacuje i budućnost će to pokazati. Uza sva nastojanja da ga se ocrni, njegov lik jednako onako kako je blistao za života blista i u smrti, kao i u svjedočanstvu povijesti“, istaknuo je nadbiskup Marin.
Zaključujući kako je Stepinac najsvjetliji lik naše nacionalne i crkvene povijesti, koji se cijeli svoj život molitvom i žrtvom zalagao za dvije neporecive kršćanske svetinje: Boga i čovjeka, nadbiskup je na kraju dodao: „Prigodom pohoda Rimu nama hrvatskim biskupima na kongregaciji za proglašenje svetih priznali su: Sveti papa Ivan Pavao II. proglasio je blaženima i svetima mnogo muževa i žena, no većinu od njih častit će tek njihove redovničke ili biskupijske zajednice ili možda u najboljem slučaju narodne zajednice, a nadbiskup Alojzije Stepinac je svetac za sve narode i sva vremena. Ovo hodočašće za nas je čin zahvalnosti za dar ‘najsvjetlijeg lika’ što nam ga je dao Gospodin i ujedno molitva da ga Onaj u koga se uzdao nagradi svetačkom aureolom.“
Zanosno je tog subotnjeg prijepodneva odzvanjao „mali“ Krašić pjesmom hodočasničke rijeke pristigle s obala Drave, Save i Dunava, dok je prolazila ispred zavjetnoga oltara s Blaženikovim relikvijama i likom Gospe Bistričke. Svatko je i osobno htio dotaknuti zavjetne moći i u srcu preporučiti svoj osobni životni put, svoje bližnje i sav narod.
Oko podneva hodočasnici su pošli prema Zagrebu, zahvalni Krašićanima, koji su na čelu s domaćim župnikom i župnim suradnicima, u suradnji
s vatrogascima i policijom, uspjeli gotovo istovremeno prihvatiti i smjestiti 77 autobusa te, unatoč činjenici da je još toga jutra u Krašiću padao obilan snijeg, učiniti sve kako bi dolazak i kratki boravak hodočasnika iz Slavonije prošao bez većih teškoća. A. Banović
Fotografije: L. Ivković, M. Kuveždanin, J. Budinski, K. Posavac
