ĐAKOVO (TU) – Veliki broj vjernika Vukovarskog dekanata sudjelovao je u nedjelju, 16. listopada 2016. na Velikom jubilejskom hodočašću u đakovačku prvostolnicu sv. Petra. Predvođeni dekanom, fra Ivicom Jagodićem, te ostalim župnicima dekanata, kao i župnicima grkokatoličkih župa, vjernici su se u poslijepodnevnim satima okupili pred prvostolnicom, gdje su ih dočekali mons. Ivan Ćurić, generalni vikar te mons. Luka Strgar, kustos katedrale.
Hodočasnici su u katedrali sudjelovali u pobožnosti Božjem milosrđu, koju je priredio i predvodio mons. Ćurić, te je uslijedilo svečano euharistijsko slavlje, koje je u zajedništvu sa svećenicima dekanata, nadbiskupom u miru mons. Marinom Srakićem, generalnim vikarom Ćurićem te svećenicima rodom iz ovoga dekanata predvodio nadbiskup mons. Đuro Hranić.
Pozdrav dekana fra Ivice Jagodića
„Za sve nas ovo je hodočašće iskaz ljepote i veličine Božje ljubavi. Ovo je za nas otajstvo koje nadilazi svaku sposobnost razuma. Vjerujemo da punina milosti može preobraziti naša srca i učiniti ih spremnim na ovaj sveti čin koji, mijenjajući nas, mijenja i našu povijest“, rekao je dekan, podsjetivši na ne tako davnu povijest, u najteže dane i godine u povijesti ovoga dekanata, kada su sve župe preživjele velike gubitke, kada je neprijatelj rušio, gazio, ubijao i tjerao sve pred sobom.
„Doživjeli smo materijalno razaranje i opustošenje, prošli kroz progonstvo i na koncu se vratili u svoje župne zajednice u kojima smo obnovili i svoje domove i svoje crkve. Burna povijest stradanja u Domovinskome ratu razumljiva je samo u svjetlu ljubavi koja oprašta. I zato je ova Izvanredna godina milosrđa dar milosti, a proći kroz Sveta vrata znači otkriti dubinu Očeva milosrđa koje sve prihvaća i svakome osobno ide ususret“, rekao je dekan fra Ivica.
Podsjetio je da se u Godini milosrđa obilježava 25. godina sjećanja na žrtvu Vukovara i cijeloga dekanata te 25 godina od mučeničke smrti tovarničkog župnika vlč. Ivana Burika. „Svjesni smo i znamo da mržnja i osveta nisu pravi put, već oprost i milosrđe. Taj put prihvaćamo jer znamo da kao Crkva moramo ići dalje i težiti prema višem i važnijem cilju jer je milosrđe snaga koja nas probuđuje u novi život i u nama uspostavlja hrabrost da s nadom gledamo u budućnost“, istaknuo je dekan.
„Htjeli bi se pohvaliti moćnim Dunavom, bogatom kulturom i kulturnom baštinom, plodonosnom zemljom i vinogradima, ali sve je to pred nama slabo i blijedo kada vidimo kako nam mladi odlaze, a sela nestaju. No, iako se naš kraj ubraja među najnerazvijenije, vjerujemo da Božja naklonost ne izostaje. Prošli smo iskustvo da nas Bog brani i čuva i onda kada nemamo ništa“, rekao je dekan, dodavši da unatoč svemu žele biti srcem stameni u vjeri, duhovno zdravi i miroljubivi. Kao dar Dekanata, nadbiskupima su poklonjene Vučedolske golubice.
Povjerenje u Oca i njegovu dobrotu
U svojoj homiliji nadbiskup Hranić tumačio je navješten odlomak Evanđelja, prispodobu u milosrđu nepoštenog suca, koja završava pitanjem hoće li Sin Čovječji, kada dođe, naći vjere na zemlji. „Kome će se ljudi obraćati za milosrđe, pomoć i zaštitu kada na koncu vremena dođe Sin Čovječji? Naime, naša draga Europa, od svijeta u kojem je bilo gotovo nemoguće ne vjerovati, postala je svijetom u kojem je sasvim razumljivo da netko ne vjeruje. Svoje postupke i motive danas mora opravdavati vjernik, a ne nevjernik. I dok se susrećemo s nevjerom, s ateizmom i s agnosticizmom, moramo primijetiti da Isusovo pitanje hoće li Sin Čovječji naći vjere ne zemlji predviđa upravo takav razvoj povijesti“, rekao je nadbiskup.
Nadalje, nadbiskup je kazao kako je Božje milosrdno djelovanje u svijetu, djelovanje u korist oproštenja, pomirenja, pravednosti, solidarnosti i dobrote, ovisno o suradnji nas ljudi s Bogom. „Prispodoba koju nam je danas ispripovjedio Isus živi od njegova nepoljuljanoga povjerenja u Oca i njegovu dobrotu. Ona bi htjela promijeniti naše krivo poimanje Boga koje očekuje da nam Bog uvijek iznova, uslišavajući naše molitve, dokazuje da je tu, da nas nije napustio i da je dobar. Isusova današnja prispodoba nam poručuje da Božja 
udaljenost od nas stvara prostor da se pokaže naša vjera i povjerenje u njega“, rekao je nadbiskup, dodavši kako je i sam Isus prošao kroz iskustvo Božje udaljenosti – na križu: „Na križu je njegova ustrajna molitva u jednom trenutku iz riječi prešla u bolni krik i vapaj. Nebo nije odgovorilo na njegovu molitvu. On, pravednik Božji, bio je razapet i umro je sa zločincima na križu. Kao da ga je Otac sasvim napustio. No, u trenutku kad se činilo da je sve gotovo i da zadnju riječ imaju mržnja, zlo, nasilje i smrt, došao je Očev odgovor. Isusovo uskrsnuće! Uskrsnuće je bilo moguće jer je Isus ostao vjeran i u trenucima odgode uslišanja.“
Vjernicima Vukovarskoga dekanata nadbiskup je rekao kako je bolja budućnost za njih i za čitavu domovinu, kao i za sve one koji s njima žive, moguća zahvaljujući njihovoj vjernosti Bogu i svom identitetu te ustrajnosti i u trenucima kad se čini da Bog odgađa s uslišanjem naših molitava. Podsjetio je kako je ovaj dekanat tijekom Domovinskog rata podnio daleko veću žrtvu od svih drugih u Nadbiskupiji i Domovini, je su sve župe i filijale bile okupirane, a njihovu su sudbinu podijelile i grkokatoličke župe. U obrani Domovine te kao civilne žrtve rata poginulo je preko 2000 župljana, uništena je i opljačkana sva imovina koju su mukotrpno godinama stjecali, a kao simbol njihova identiteta i sve su crkve na području dekanata bile teško oštećene, a neke i potpuno srušene. Uništena su i sva industrijska postrojenja.
N
a kraju homilije nadbiskup je podsjetio kako će 30. travnja sljedeće godine u Vukovaru biti održan nacionalni susret hrvatske katoličke mladeži, na kojemu se očekuje dolazak nekoliko desetaka tisuća mladih iz čitave domovine. Prije završnog blagoslova nadbiskup je svim župnicima darovao sliku đakovačke prvostolnice, kao znak sjećanja na ovaj događaj. Združeni zborovi animirali su liturgijsko pjevanje, vjernici dekanata čitali su čitanja i molitvu vjernika, a velik broj hodočasnika pristupio je sakramentu pomirenja.
A. Banović
