VINKOVCI/ĐAKOVO (TU) – „Dobro došli, draga braćo i sestre, iz župa Vinkovačkog dekanata u ovu svoju katedralu, koja je radosna što o 150. obljetnici početka svoje gradnje ima mogućnost, u okviru Jubileja milosrđa, otvoriti vam i svoja Vrata milosrđa.“ Tim je riječima, na početku svečanoga misnoga slavlja u đakovačkoj katedrali, predvoditelj nadbiskup Đuro Hranić, u nedjelju 9. listopada pozdravio gotovo tri tisuće vjernika koji su došli s 49 autobusa i osobnim automobilima na Veliko jubilejsko hodočašće Vinkovačkog dekanata u Godini milosrđa u đakovačku katedralu.
Prije misnoga slavlja hodočasnike je na vratima katedrale dočekao kanonik kustos mons. Luka Strgar, koji je potom ravnao slavljem. Nakon dočeka, generalni vikar mons. Ivan Ćurić, predvodio je molitveni program prije euharistijskog slavlja i izvršen je obred ulaska na Vrata milosrđa, koja označavaju i podsjećaju na samoga Krista koji za sebe reče: “Ja sam vrata. Tko kroz mene uđe, spasit će se.”
Prije početka misnoga slavlja dekan Vinkovačkog dekanata, preč. Stjepan Krekman, rekao je “kako je katedrala naša prvostolnica i naša majka. Ona nam je danas otvorila širom vrata da nas primi kao svoju djecu u ovoj Godini milosrđa, da u njoj dobijemo tolike milosti koje će Gospodin nama podariti. Zato smo se okupili u ovom svečanom, ali i pokorničkom raspoloženju iz svih župa Vinkovačkog dekanata. Naš je dekanat velik, ali je svaki dan sve manji. Ne teritorijalno, nego brojčano. Nekada su naša Slavonija i zapadni Srijem bili izvor bogatstva i blagostanja, a danas su, nažalost, jedan od najsiromašnijih dijelova Lijepe naše”.
Podsjetio je dekan na burnu povijest ovoga kraja. “Natopljen je krvlju tolikih naših pradjedova od davnina pa sve do današnjih dana Domovinskoga rata. Htjeli su nas i Mleci, Francuzi, Turci i Austro-Ugarska pokoriti, ali nisu mogli. Htjeli su nas i Srbi pokoriti, ali ni oni nisu mogli. Uvijek smo molitvom a u Domovinskom ratu i s krunicom oko vrata, izlazili kao pobjednici. U svim trenutcima naše povijesti imao je naš čovjek veliko i otvoreno srce jer je u svakome gledao brata čovjeka”, rekao je preč. Krekman te poručio da, unatoč teškoj situaciji kada mnogi mladi i cijele obitelji odlaze ‘trbuhom za kruhom’, “nastojat ćemo svim srcem i dušom, svim silama, zadržati vjernike na rodnoj grudi gdje nisu stranci i gdje bi se najbolje osjećali“.
„Prošli ste kroz Vrata milosrđa s punim pouzdanjem da će nas uskrsli Gospodin koji nas je neprestano podupirao i podupire na našem zemaljskom putovanju, voditi i dalje svojom moćnom i milosrdnom rukom u ovim teškim i zahtjevnim godinama koje proživljava Slavonija i čitava naša domovina. Radujem se što vas mogu pozdraviti i kao jedan od vas, jer sam i sam ponikao i osjećam se sinom vašega Dekanata“, rekao je na početku misnoga slavlja nadbiskup Hranić.
Koncelebrirali su nadbiskup u miru Srakić i petnaestorica svećenika. U 16 župa Vinkovačkog dekanata je 14 župnika i 5 župnih vikara, tu su i oci franjevci konventualci. Na misi su, među ostalim, sudjelovali i grkokatolici, časne sestre – Milosrdne sestre sv. Križa, sestre Služavke Maloga Isusa, sestre Službenice Milosrđa, Ančele i sestre franjevke misionarke, vjeroučitelji i bogoslovi rodom iz Vinkovačkoga dekanata.
Govoreći u homiliji o liturgijskim čitanjima te nedjelje, nadbiskup Hranić je rekao: „Današnja liturgijska čitanja lome i naše uske okvire. Poručuju nam da su Božje milosrđe i dobrota širi i veći od naših ljudskih i crkvenih okvira i pravila. Bog nije samo u židovskom narodu, nego on ljubi sve ljude pa i one koje Židovi mrze. On je bolji od nas ljudi, njegovo je milosrđe otvoreno svima. Ono je univerzalno. Milosrđe koje postavlja uvjete nije milosrđe, nego diktat, zapovijed. Čovjeka se prihvaća i ljubi, čovjeku se pomaže Boga radi, na Njegovu slavu. Čovjeka se ljubi, prihvaća bezuvjetno. Prihvaćajući druge makar se u našim očima činili poganima, društvo može ići naprijed.“
Nadbiskup je istaknuo kako Slavonija i čitavo hrvatsko društvo prolaze kroz ozbiljne poteškoće. „Rat je dobrim dijelom uništio i unazadio naš kraj. Župe Vinkovačkoga dekanata bile su teško pogođene nedavnim Domovinskim ratom. Jedan dio župa bio je okupiran, a na području drugih župa pružao se grčevit otpor i lila krv te ginulo za slobodu naše Domovine. Stradali su obiteljski domovi, crkveni objekti, bolnica i toliki gospodarski objekti. Sinoć me zazeblo oko srca kad sam vidio na TV vijest o jučerašnjem požaru i tolikoj šteti u vinkovačkoj Spačvi. Među nama su već toliki nezaposleni, siromašni mladi pa čak i akademski obrazovani, sposobni ljudi kojima je onemogućeno da se zaposle, osamostale, da osnuju svoju obitelj i da izgrađuju ovo društvo. Odlaze nam i čitave obitelji. Mlade ljude kao da se indirektno tjera da napuštaju svoju zemlju, čime naš narod postaje još više demografski ugrožen a na duge staze još siromašniji jer ćemo ostati lišeni mladih ljudi, njihove kreativnosti, stvaralaštva i poduzetničkih inicijativa. Istodobno, dok vidimo poteškoće, moramo priznati da je naš Vinkovački dekanat po broju najveći u našoj Nadbiskupiji. Tu je 16 župa i 14 filijalnih mjesta te jedna grkokatolička župa s ukupno oko 56 tisuća katolika. Svjesni smo svi toga da su posljednjih godina ljudi odlazili i da nas je sada manje,“ rekao je nadbiskup Hranić.
„Mi svećenici zahvalni smo Bogu za vas tako dobre i plemenite župljane. Svjesni smo da je upravo vinkovačko područje još uvijek zdrava katolička sredina koja ima snažnu vjersku i nacionalnu svijest i to je veliki kapital za našu budućnost. Draga braćo svećenici te nas činjenice obvezuju na odgovornost i visinu zadatka kakvu ste pokazivali tijekom rata. Pred nama je velika zadaća uistinu nove evangelizacije o kojoj govore pape i crkveni dokumenti jer ne budemo li se pripremali na val sekularizacije kojega ne možemo zaustaviti onda će nas taj val jednostavno pomesti“, poručio je nadbiskup.
„Zahvalnost nas poziva da ne napuštamo ovu grudu, draga mladosti, jer ona je uistinu sveta. Natopljena je krvlju tolikih mladića, očeva, vitezova, branitelja koji su je branili, lili svoju krv, ginuli i ostavljali dijelove svoga tijela. Sveta je jer je natopljena tolikim suzama i vapajima naših majki. I zato zahvalan čovjek umjesto da traži više i bolje, svojom odgovornošću, marljivošću i savjesnošću opravdava ono što mu se pruža ovdje i sada. On u društvene odnose unosi pomirenje, milosrđe, poštenje, solidarnost, odgovornost, pošten i zauzet rad, odnos prema svome radnome mjestu, prihvaća posao koji mi se pruža, a ne isključivo onaj kojega želi. Zahvalan čovjek zna pozitivno i s povjerenjem gledati na život i na druge ljude. Zahvalnost ga čini otvorenim i punim nade i povjerenja u Boga i u druge ljude te ga štiti od svake uskogrudnosti, ogorčenosti i nezadovoljstva. Samo su nezahvalni ljudi uvijek nezadovoljni. Njima baš uvijek nešto nedostaje i uvijek su drugi odgovorni za izostanak rezultata njihova rada“, rekao je nadbiskup Hranić.
U molitvi vjernika sudjelovali su predstavnici svih sedam vinkovačkih župa. U prinosu darova kruh i hostije predali su, odjeveni u narodnu nošnju, vjernici Župe Presvetoga Trojstva u Tordincima, plodove zemlje iz Župe sv. Klare, djevice u Starim Mikanovcima, a vodu i vino župljani Župe sv. Vendelina, opata u Jarmini.
Kao spomen na svečano misno slavlje i mali znak zajedništva nadbiskup je župnicima uručio slike katedrale za župna sjedišta u
Vinkovačkom dekanatu, a potom je otpjevan himan Tebe Boga hvalimo. Liturgijsko pjevanje animirali su združeni pjevači Vinkovačkog dekanata uz orguljsku pratnju Dubravke Vukovarac, prof. i dirigenta župnika Župe Presvetog Trojstva u Tordincima Dejana Bubala. Nakon mise, na kojoj je sudjelovao najveći broj hodočasnika od 16 dekanata Đakovačko-osječke nadbiskupije, ispred ulaza u katedralu, uz pratnju svirača KUD-a Ivan Goran Kovačić iz Ivankova, slavonsko su kolo zaplesali članovi KUD-a odjeveni u narodno ruho, a pridružili su im se brojni hodočasnici. Snježana Kraljević
