ĐAKOVO (TU) – Više od tisuću i dvjesto vjernika Drenovačkog dekanata sudjelovalo je u nedjelju, 8. svibnja 2016. na Velikom jubilejskom hodočašću u đakovačku prvostolnicu sv. Petra. Predvođeni dekanom, preč. Markom Mikićem i ostalim župnicima dekanata, hodočasnici su se u poslijepodnevnim satima okupili pred prvostolnicom, gdje su ih dočekali mons. Ivan Ćurić, generalni vikar te mons. Luka Strgar, kustos katedrale.
Nakon kratkog obreda i blagoslova hodočasnika, kojega je predvodio mons. Ćurić, vjernici su prošli kroz „Vrata milosrđa“ te sudjelovali u pobožnosti Božjem milosrđu. Uslijedio je središnji dio susreta – svečano euharistijsko slavlje, koje je u zajedništvu sa svećenicima dekanata, generalnim vikarom Ćurićem i nadbiskupom u miru mons. Marinom Srakićem, predvodio nadbiskup mons. Đuro Hranić.
Ponosni na veliku baštinu vjere
Pozdravnu riječ nadbiskupu Hraniću uputio je dekan Mikić. „U živoj vjeri, nadi i ljubavi u Godini velikog jubileja milosrđa dohodismo ovdje da zajedno s Vama kao pastirom ove mjesne Crkve đakovačko-osječke ispovjedimo i potvrdimo svoju vjeru u Trojedinog Boga i vjernosti Katoličkoj Crkvi, moleći beskrajno milosrđe da nas sve opere i očisti od svih naših nečistoća, grijeha i slabosti, da nas izliječi, te nam ulije u srca i dušu novu snagu ljubavi za daljnje korake našega vjerničkoga života.“
Potom je dekan predstavio dekanat, podsjetivši na povijesna zbivanja, gospodarske prilike, bogatstvo kulturne baštine koja je u mnogim navratima stradavala. Isto tako, spomenuo je i demografsko umiranje, odlazak mladih, velike poplave i stradanja tijekom proljeća 2014. godine. „Unatoč takvom stanju, vjera nam ne klone. Ponosni smo, dragi Oče nadbiskupe itekako na svoj kraj i zavičaj, koji ima svoje dično ime, u kojemu zajedno s ostalima želimo sretno živjeti. Ponosni smo na svoju zemlju i običaje, svoju povijest i kulturu, osobito veliku baštinu vjere koju nam ostaviše i predadoše naši pradjedovi, koju i mi kao dragocjeni biser želimo ostaviti budućim pokoljenjima, uz zagovor i snagu nebeske Majke Božje, naše drage Gospe Šumanovačke, koju ovaj narod časti, voli i moli“, rekao je dekan, poželjevši nadbiskupu Božji blagoslov u vođenju Nadbiskupije, a isto tako i da svojim molitvama moli Božje milosrđe za hrvatski narod.
Ljubav otkriva Božansko otajstvo
„Širom otvorena vrata naše katedrale koja su Vas danas dočekala i kroz koja ste ušli ovamo, svjedoče o širini i dubini Isusove ljubavi prema nama. Dobro došli draga braćo i sestre iz župa Drenovačkoga dekanata u svoju katedralu, koja je radosna što o 150. obljetnici početka svoje gradnje ima mogućnost u okviru Jubileja milosrđa otvoriti vam svoja vrata milosrđa“, rekao je nadbiskup Hranić pozdravljajući okupljene hodočasnike na početku misnog slavlja.
S
voju homiliju započeo je citirajući ulomak pročitanog Evanđelja po Ivanu: „Da budu jedno kao što si ti, Oče, u meni i ja u tebi, neka i oni u nama budu, da svijet uzvjeruje da si me ti poslao.” Rekavši kako Isus moli za ono što mu je najviše na srcu, moli za ljubav i jedinstvo svojih učenika, nadbiskup je istaknuo da je ljubav onaj temelj koji se mora graditi, koji se mora njegovati i uzvratiti, jer ljubav otkriva Božansko otajstvo. „U svojoj molitvi, Isus prodire u Božansko otajstvo, koje nam govori o tome tko je i kakav je Bog kojega Isus objavljuje i u kojega vjerujemo mi kršćani. Bog u kojega vjerujemo je Otac i Sin, Bog koji na nas izlijeva svoju ljubav i njome nas prožima i zahvaća“, rekao je nadbiskup.
N
astavivši dalje homiliju, izdvojio je dvije temeljne riječi iz ljudskog iskustva – ljubav i jedinstvo, preko kojih se čovjek može približiti Bogu. Ljubav, kako napominje, nije jednostrana već obostrana, i u tom smislu zahtjeva jedinstvo u međusobnim odnosima. U protivnom, bez obostrane ljubavi, ljubav ostaje sakata, nedostaje joj radost koja je sastavni dio svake ljubavi, rekao je mons. Hranić i ističući: „Ljubav postiže puninu samo ako biva uzvraćena i obostrana.“ Nadbiskup je nadodao još nekoliko sastavnica ljubavi, među kojima je ljubav kao jedina ljudska stvarnost koja može ispuniti svaki ponor odvojenosti i različitosti; ljubav kao bol i patnja, koja podnosi i spremna je žrtvovati se radi voljene osobe; ljubav koja prva poduzima inicijativu i zahtjeva međusobno darivanje, bez očekivanja da nam se uzvrati, ali je isto tako spremna prihvatiti da nam se drugi daje; ljubav koja oprašta i biva svjesna da i drugi ima i meni nešto oprostiti.
Još veće pouzdanje u Boga
O
braćajući se okupljenim hodočasnicima, nadbiskup je rekao kako je Drenovački dekanat, Cvelferija, jedan od danas najsiromašnijih dekanata nadbiskupije. Dekanat koji je pogodila poplava, ali još više migracijska kriza iseljavanja mladih u druge države u potrazi za poslom kako bih preživjeli, zabačenost i otuđenost od države unatoč bogatstvima i plodnoj zemlji. „Unatoč takvoj situaciji, draga braćo i sestre Drenovačkog dekanata, danas ste se okupili s još većim pouzdanjem u Boga koji je ljubav. Okupili ste se u 
središtu Đakovačko-osječke nadbiskupije i utvrdili svoju ljubav, ali i jedinstvo među sobom i Bogom. Neka Vas uskrsli Isus sve blagoslovi i izlije svoga svetoga Duha, a Gospa Šumanovačka neka Vas i dalje trajno zagovara i štiti“, zaključio je mons. Hranić.
Na kraju misnog slavlja nadbiskup je svim župnicima darovao sliku đakovačke prvostolnice, u znak sjećanja na ovaj događaj te uputio zahvalu svima koji su dali svoj 
doprinos da vjernici Drenovačkoga dekanata u ovako lijepom broju pristupe hodočašću.
Liturgijsko slavlje pratilo je skladno pjevanje brojnih pjevača cijeloga dekanata. Brojni su hodočasnici pristupili sakramentu pomirenja, a znatan broj hodočasnika iz svih župa bio je odjeven u narodno ruho. Svoj doprinos u asistenciji dali su brojni ministranti iz svih župa.
Luka Ivković
