OSIJEK (TU) – Stvaralaštvo, publicistika i putopisne meditacije u do sada 34 objavljena djela hrvatskoga književnika, teatrologa i ekumenskog hodočasnika Bogdana Maleševića predstavljeni su 9. ožujka u Hrvatskom narodnom kazalištu u Osijeku. Večernjim uprizorenjem snimke zagrebačke izvedbe teodrame “Mala Terezija” v.d. intendanta Miroslav Čabraja najavio je održavanje “Večeri teodrame” kroz upoznavanje sa autorom Bogdanom Maleševićem i njegovim specifičnim poimanjem europske teatrologije utemeljene na kršćanskoj duhovnosti i osobnim proživljenim mističnim iskustvima vjere.
Podsjećajući na izvedbu “Navještenje” (Marijino) Paula Claudela na HNK-ovim kazališnim daskama, Čabraja je otkrio kako se osobno sa teodramom susreo tijekom svoga školovanja u Katoličkoj gimnaziji u Pazinu te da francuski dramatičar Claudel uvelike utječe i na dramsko pismo “Mala Terezija”, objavljeno u trilogiji Sabrane drame.
Ulomke iz “Male Terezije” čitali su prvak Drame Aleksandar Bogdanović i glumica Matea Grabić, približavajući kroz dijalog duhovne odrednice kršćanstvom nadahnutog teatra, odnosno ostvarenje Maleševićeve ideje Theodrama croatica u pokretanju istoimenoga kazališta 2001. godine. Čulo se kako književnikov diskurs ima filozofsko-teološko polazište u iskustvu obraćenja, uranjanja u duhovni misterij i stvaralačko življenje Božje stvarnosti bez kompromisa, a publika je uz Čabrajino moderiranje razgovora s eruditivnim autorom istaknula potrebu postavljanja teodrama na kazališne repertoare, dok je mr. Bogdan Malešević potvrdio kako u Francuskoj, kamo ovih dana putuje predstavljati “Malu Tereziju” prevedenu na francuski jezik, dva kazališta njeguju teodramu, no u posvemašnjoj moralnoj devalvaciji egizistiraju u svojevrsnim duhovnim katakombama. A takvo nekršćansko ozračje nesklono afirmaciji kršćanskih kulturno-umjetničkih vrjednota kroz duhovne, religiozne autore, prisutno je u javnom životu i u Hrvatskoj, pojasnio je Malešević podsjećajući kako ga je Mani Gotovac 1993. zamolila da za ITD napiše teodramu, no “Mala Terezija” nikada nije oživjela na kazališnim daskama.
Tijekom “Večeri teodrame” autor je govorio i o duhovnim vrelima za autobiografsku prozu “Povijest duše jednog književnika apostola”, autentičnom svjedočenju vlastite religioznosti u mnoštvu djela, ekumenskom djelovanju i časopisu “Zlatno pero”. N. Špoljarić
