ĐAKOVO (TU) – Vazmeno bdjenje u đakovačkoj katedrali u subotu, 4. travnja 2026. predvodio je vlč. mr. Dario Hrga, kancelar Nadbiskupskog ordinarijata u zajedništvu s đakovačko-osječkim nadbiskupom metropolitom Đurom Hranićem i svećenicima središnjih nadbiskupijskih ustanova. U asistenciji su bili đakovački bogoslovi, a svečano liturgijsko pjevanje predvodio je Mješoviti katedralni zbor.
Bdjenje je započelo u tišini i potpunom mraku. U podnožju katedrale predvoditelj slavlja je blagoslovio oganj i njime zapalio uskrsnu svijeću s koje se svjetlo proširilo katedralom dok se procesija kretala prema oltaru. Svijeća je postavljena na središnje mjesto ispred oltara te je uslijedio Hvalospjev uskrsnoj svijeći koji je pjevao vlč. Mihael Macanić, župni vikar đakovačke Župe Svih svetih.
Bdjenje je nastavljeno Službom riječi i navještajem biblijskih čitanja o povijesti spasenja Božjeg naroda i pjevanjem psalama sve do snažnog oglašavanja zvona i orgulja te svečanog pjevanja Gloria in excelsis Deo i navještaja liturgijskog čitanja iz Novoga zavjeta. Jedan od bogoslova javio je veliku radost uskliknuvši Aleluja! I slavlje Uskrsa je započelo. Evanđelje o praznom grobu pjevajući je navijestio preč. Stjepan Maroslavac.
Vlč. Dario je homiliju započeo osvrtom na evanđelje rekavši: „koje nam ne donosi buku i nemir, već tišinu ranoga jutra, korake žena koje dolaze na grob i koje u sebi nose ono što i mi često nosimo – bol, razočaranje i osjećaj da je nešto završilo i da se više ne može promijeniti.“
Ustvrdio je propovjednik da je stvarnost žena u mnogome bliska našoj današnoj stvarnosti ali da se dogodio preokret, prazan grob. „I upravo ta činjenica praznog Isusovog groba početak je uskrsne poruke – ono što je trebalo biti zatvoreno, više nije zatvoreno, i ono što je trebalo označiti kraj, postaje početak. 
No, tu se događa i ono što je teško odmah razumjeti, ali što postupno mijenja pogled na sve – a to je da Bog djeluje upravo ondje gdje čovjek više ne vidi nikakav izlaz.“
Aktualizirao je evanđelje s trenutnom situacijom u svijetu u kojem bjesne ratovi i nema mira te da je odgovor na sva neodgovorena pitanja u srcima ljudi upravo uskrsna noć. „Uskrs ne govori da patnja ne postoji, nego da nije posljednja, ne govori da nema tame, nego da tama nema zadnju riječ, i upravo zato ova noć može biti nazvana blaženom, jer u njoj svjetlo ulazi i rasvjetljuje svaku tamu.“
Naglasio je da je važno imati vjeru, povjerenje i učiniti korak prema Kristu koji uvijek govori Ne bojte se jer ja sam s vama!, tumačio je propovjednik. „U svijetu koji čezne za mirom, ova poruka dobiva posebnu težinu, jer mir ne dolazi samo kao politički dogovor ili kao odsutnost sukoba, nego započinje u srcu čovjeka koji više ne živi iz straha, nego iz povjerenja, koji ne uzvraća zlo zlim, nego traži put dobra, koji ne zatvara vrata drugome, nego ih otvara. Zato ova uskrsna svijeća čiji plamen rasvjetljuje tamu nije tek puki simbol, nego prije svega poziv svima nama, jer svjetlo koje ona predstavlja nije dano da ostane zatvoreno, nego da se dijeli, da ulazi u tamu našega života i našega svijeta, i da pokazuje da i mali plamen svjetla može promijeniti puno toga, ako se ne skriva nego svijetli i živi.“
Sveta noć poziva da nas susret s uskrslim Kristom preobrazi i da vjerujemo da ono što izgleda kao kraj može postati novi početak. „Jer Uskrs nije samo događaj koji se dogodio Kristu, nego događaj koji se želi dogoditi i svakome od nas: u našim odlukama, u našim odnosima, u našem načinu gledanja na život…i zato ova sveta noć nije samo slavlje, nego i početak jednog novog života s Kristom.“
Zaključujući homiliju vlč. Dario je pozvao: „neka nas ova sveta noć osposobi da budemo ljudi nade u svijetu koji kao da gubi nadu, ljudi koji ne šire strah nego povjerenje, ljudi koji ne produbljuju podjele nego grade mostove, i ljudi koji, pa i onda kada je teško, vjeruju da Bog može učiniti više nego što mi možemo učiniti.“
Uslijedila je Krsna služba u kojoj je blagoslovljen krsni zdenac te su obnovljena krsna obećanja i podjeljen je sakrament potvrde jednom odraslom župljaninu đakovačke Župe Svih svetih.
Na kraju misnoga slavlja vazmene noći vlč. Dario je zahvalio župniku, župnom vikaru i svim svećenicima koji su neumorno sjedili u ispovjedaonici proteklih dana, zatim časnim sestrama sakristankama, bogoslovima na asistenciji i Katedralnom zboru koji je predvodio liturgijsko pjevanje sve dane Velikoga tjedna.
Obratio se vlč. Dario i nadbiskupu Đuri koji je nakon više od tri mjeseca izbivnja zbog ozljede noge nazočio slavlju u katedrali. „Bogu zahvaljujem dragi nadbiskupe za Vaš oporavk i što ćete sutra na sam dan Uskrsa predvoditi svečano uskrsno slavlje.“
Prije svečanog misnog blagoslova vlč. Hrga je izrekao čestitku: „Svima vama, vašim obiteljima i vašim najmilijima posebno onima koji su pod križem bolesti i nemoći prikovani uz krevet želim sretan i blagoslovljen Uskrs. Neka vas sve obasja radost vazemne noći i nada da grob nema posljednju riječ nego da je Krist živ i danas i da nas čeka na kraju našeg ovozemaljskog puta.“ Tiskovni ured
