OSIJEK (TU) – Blagoslovom ognja te ukrašavanjem i paljenjem uskrsne svijeće započeli su u večernjim satima Velike subote, 3. travnja 2021. svečani obredi Vazmenog bdijenja u osječkoj konkatedrali sv. Petra i Pavla koje je predvodio đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić, a tijekom kojih je 17 katekumena osječke regije primilo sakramente kršćanske inicijacije, među kojima 11 krštenika.
Župni vikar Blaž Jokić ispjevao je Exultet – hvalospjev uskrsnoj svijeći, uslijedila je Služba riječi tijekom koje su ponovno zazvonila sva zvona, a Mješoviti konkatedralni zbor pod vodstvom s. Branke Čutura, uz orguljsku pratnju Dalibora Ratića zapjevao je pjesmu Slave. U koncelebraciji je bio i vlč. prof. dr. Zvonko Pažin – koji je pripremao katekumene za primanje sakramenata, domaći župnik, mons. Adam 
Bernatović, svećenik u miru Vladimir Mirkut, tajnik Nadbiskupskog ordinarijata Domagoj Lacković te župni vikar Ante Lučić.
Započinjući homiliju nadbiskup Đuro je rekao: „Okupljeni u ovoj svetoj noći uoči nedjelje, prvoga dana u tjednu poslije Isusove smrti na križu, mi se i noćas susrećemo s uskrsnulim Gospodinom koji nam 
se daje za hranu pod prilikama posvećenog kruha i vina. Podsjećamo se da je svaki prvi dan u tjednu Dan Isusove uskrsne pobjede nad smrću, odnosno da je svako nedjeljno jutro – uskrsno jutro, i da je svaka nedjelja dan kad među nas okupljene dolazi uskrsli Isus.“
Sa spomenom na Isusovo uskrsnuće u ovoj uskrsnoj 
noći također se spominjemo i svoga krštenja, rekao je nadbiskup i uputio na riječi sv. Pavla: Krštenjem smo zajedno s Kristom ukopani u smrt, da kao što Krist slavom Očevom bi uskrišen od mrtvih, i mi tako hodimo u novosti života. Zatim je nastavio: „Od početaka mi kršćani krštenje shvaćamo i doživljavamo kao umiranje s Kristom, kao sudjelovanje u njegovoj smrti, i kao ustajanje s njime iz truleža grijeha i smrti 
te ulazak u novi preobraženi život. U prva kršćanska vremena to se simbolički izražavalo samim obredom krštenja, koje se tada podjeljivalo uranjanjem te izranjanjem krštenika iz krsne vode. Uranjanje u vodu značilo je uranjanje u grob, umiranje starom načinu života, a izranjanje iz vode simboliziralo je uskrsnuće i rađanje na novi život. Zato je od početaka Crkve privilegirano vrijeme za primanje krštenja i 
sakramenata kršćanske inicijacije bila vazmena noć u kojoj se vrši spomen-čin Isusova uskrsnuća. Odabirući da budu kršteni u toj noći, novi kršćani su si i na taj način željeli dozvati u svijest da krštenjem primaju u sebe novi život Krista uskrsnuloga, da se po svetoj pričesti sjedinjuju s njime tako da on iznutra postaje naše nadahnuće i pokretačka snaga te da se po pomazanju svetim krizmenim uljem poistovjećujemo s 
njime te na sebe preuzimamo njegovo djelo i njegovo poslanje.“
Pozivajući sve prisutne da pozorno prate obred krštenja novokrštenika te da svjesno i aktivno sudjeluju u obnovi krsnih obećanja, mons. Hranić je istaknuo: „Na krštenju smo primili životvorni Kristov Duh, onaj isti Duh koji je Isusa uskrsnuo od mrtvih. Po 
njemu smo iz duhovne smrti prešli u novi život. Po sakramentu svete krizme primili smo sedam darova Duha Svetoga, čijom snagom možemo razviti i ostvariti novi život. Sveta krizma je nadopuna krštenja i važna je za naš kršćanski život kao što je za život novorođenčeta važno sve ono što mu se daje i mora davati poslije rođenja da bi ono raslo, jačalo i razvilo se u osobu koja je spremna i sposobna preuzeti odgovornost ne samo za sebe, nego i za dobrobit drugih ljudi. A redovito pristupanje svete pričesti na nedjeljnom euharistijskom slavlju nam pomaže da trajno ostanemo u zajedništvu s raspetim i uskrslim Isusom. Štoviše, da zajedništvo s njime učvršćujemo do potpunoga sjedinjenja i stapanja u jedno s njime, kako je sv. Pavao rekao za sebe: Živim, ali ne više ja, nego živi u meni Krist.”
Na kraju svoje homilije đakovačko-osječki nadbiskup je poručio: „Neka nam ovo sveto liturgijsko slavlje u uskrsnoj noći, primanje sakramenata i blagovanje s euharistijskoga stola pomogne u umiranju sebi, u odustajanju od vlastite sebičnosti, povrijeđenosti, želje za osvetom i svakoga drugoga grijeha. I neka nas još odlučnije i zauzetije sjedini s Isusom Kristom, raspetim i uskrslim te s njegovim djelom i poslanjem. Neka nas zahvati novošću uskrsnog života i osposobi za čestitost, poštenje, dobrotu, praštanje, solidarnost; za blizinu s onima koji trpe, koji su ugroženi ili gurnuti na rub društva i sve nas učini graditeljima bratstva i mira među svim ljudima. I s tim željama neka Vam je svima sretan i blagoslovljen Uskrs.“
Uslijedio je blagoslov vode, podjela sakramenata, škropljenje naroda te euharistijska služba nakon koje je župnik Bernatović nadbiskupu Hraniću čestitao Uskrs. Na kraju Vazmenoga bdjenja, uz uskrsnu čestitku, nadbiskup je katekumenima čestitao na primljenim sakramentima i potaknuo ih da se svakako jave svojim župnicima i aktivno uključe u život Crkve. Za organiziranje i aktivno sudjelovanje u obredima Vazmenoga trodnevlja mons. Hranić zahvalio je župniku i župnim vikarima, svim svećenicima te Mješovitom konkatedralnom zboru, ministrantima, sakristanki s. Franciski, skupljačima milostinje, paziteljima konkatedrale te svima koji su na bilo koji način uključeni u život ove konkatedralne župne zajednice. M. Kuveždanin
