ĐAKOVO (TU) – FOTOGALERIJA – U zajedništvu s nadbiskupom đakovačko-osječkim Đurom Hranićem, nadbiskupom u miru Marinom Srakićem, pomoćnim biskupom Ivanom Ćurićem te još trinaestoricom svećenika, novi varaždinski biskup Bože Radoš predvodio je u nedjelju, 26. siječnja 2020. zahvalno misno slavlje u đakovačkoj katedrali, ispunjenoj brojnim vjernicima.
Nakon svečane procesije, 
riječ pozdrava svima u prvostolnici uputio je nadbiskup Đuro, podsjećajući kako čitava Katolička Crkva ovog dana slavi Nedjelju Božje riječi „i želi se podsjetiti da ‘što je hrana tijelu, to je riječ Božja duši’ (Sluga Božji Josip Stadler)“. Izrazio je radost što uime svih prisutnih može izreći dobrodošlicu te „po prvi puta među nama kao novog biskupa varaždinskog pozdraviti mons. Božu Radoša, predvoditelja ovoga euharistijskoga slavlja, donedavno svećenika naše Đakovačko-osječke nadbiskupije, Kuševčanina, koji je ovdje u Đakovu završio osnovnu školu, gimnaziju, teološki studij, koji je ovdje u našoj katedrali bio zaređen za đakona i svećenika i ovdje u Đakovu u Bogoslovnom sjemeništu kroz 19 godina, u sjeni lika Bezgrešne Djevice obavljao službu duhovnika sjemenišne zajednice, sve do prije tri i pol godine kad je bio imenovan rektorom Papinskog hrvatskog zavoda sv. Jeronima u Rimu“.
„S tobom nam poziv sja, Djevice Bezgrešna!“
Čestitajući mu na imenovanju varaždinskim biskupom, nadbiskup je među ostalim rekao: „Ovdje si zajedno s bogoslovskom zajednicom u himnu Bezgrešnoj Djevici, koji je na neki način postao i himna našeg Bogoslovnog sjemeništa, klicao i zahvaljivao: ‘S tobom nam život sja, Djevice Bezgrješna; milosni Božji dar spasenja našega! (…) S tobom nam vjera sja (…); K’o svetu zjenicu blago nas primi, štiti što započe Sin Tvoj naš Bog. (…)
S tobom nam poziv sja, Djevice Bezgrješna; milosni Božji dar spasenja našega!’ Naša sjemeništa zajednica i svi mi večeras s tobom okupljeni oko ovoga euharistijskoga stola kličemo i ispovijedamo: ‘S tobom nam život sja, Djevice Bezgrješna; milosni Božji dar spasenja našega!’ Znamo da već jesi i duboko smo uvjereni da ćeš svojom osobnošću vrlo brzo dobiti naklonost klera i vjernika Varaždinske biskupije. Istodobno za tebe, dragi Bože, pred zahtjevnom službom koja ti je povjerena, za tebe pred likom Bezgrešne Djevice kličemo: ‘K’o svetu zjenicu blago ga primi, štiti što započe Sin tvoj, naš Bog! Samo nam s tobom poziv sja, Djevice Bezgrješna; milosni Božji dar spasenja našega!’“
Darujući biskupu Boži sliku Bezgrešne iz kapele đakovačkog Bogoslovnog sjemeništa, nadbiskup Đuro je kazao: „Kao izričaj naše molitve za tebe na novoj i odgovornoj etapi tvoga svećeničkog života u službi varaždinskoga biskupa, kao znak sjećanja na sve nas i kao preporuku da naše bogoslove i sve nas i dalje u molitvi dovodiš pred Bezgrešnu Djevicu, te kao znak naše uzajamne povezanosti i bratskoga zajedništva, primi ovaj dragi lik Bezgrešne Djevice. Uz lik Bezgrešne, na tom umjetničkom prikazu akademskog slikara Ivana Lončara Žana iz Vinkovaca su naša đakovačka i tvoja varaždinska katedrala te tvoj biskupski grb. Još ti jednom čestitamo i radosno ti kličemo Ad multos annos sanos ac sanctos! Na mnoga ljeta svet i zdrav bio!“ (Cjelovita pozdravna riječ nadbiskupa Hranića biskupu Radošu)
„Zahvaljujem danas Bogu da mogu biti ovdje i zajedno s vama slaviti ga. Hvala nadbiskupu Đuri što me pozvao. Za mene je ovo mjesto uvijek bilo posebno, sveto mjesto. Ovo je mjesto gdje je rođeno moje svećeništvo. Prije 30 godina, zajedno s mojom generacijom, ovdje smo bili prostrti ispred oltara, umrli svijetu da bi nas Gospodin poslao u život naviještati Evanđelje. Ovo je mjesto gdje sam tako često dolazio iz kuće koju zovem svojom, a to je Bogoslovno sjemenište, mjesto gdje je sazrijevalo moje zvanje, gdje je jačalo moje svećeništvo u zajedništvu s bogoslovima i braćom svećenicima. Danas sam ovdje da kažem Gospodinu hvala, da svima vama iskreno i od srca zahvalim na molitvenoj i svakoj podršci. Ovdje sam večeras da molim za vas i vaše potrebe“, rekao je biskup Bože, uvodeći u misno slavlje.
Iz homilije biskupa Radoša
U svojoj homiliji biskup Radoš naglasak je stavio na riječ Božju, podsjetivši na pismo pape Franje kojim je odredio da se 3. nedjelja kroz godinu nazove Nedjelja Božje riječi, objavivši to na dan kad Crkva slavi sv. Jeronima, crkvenog oca, čovjeka koji je bio „zaljubljen u riječ Božju i Boga nastanjenog u tu riječ“.
Tumačeći evanđeoski odlomak toga dana, biskup Bože podsjetio je da je Isus svoje djelovanje započeo u Kafarnaumu, mjestu u kojemu se Židovi miješaju s poganima, mjestu koje je za njih mjesto tame. „Matej kaže kako Isus započinje govoriti tako da su njegove riječi svjetlo u tom tamnom kraju. Zapalilo se novo svjetlo, svjetlo Božje riječi. I u našem životu Isus želi započeti ondje gdje je tamno, želi donijeti svjetlo, otvoriti prostor naše tame. Isus govori o svjetlu, ali i obraćenju – on je takav, traži one koji su otišli u tamu, koji u sebi nemaju života, daleko su od njega te njegovom riječju bivaju vraćeni na pravi put“, rekao je propovjednik.
Nastavio je kako Evanđelje dalje govori da Isus započinje svoj hod: „Bog koji je došao je Bog putnik. U Starom zavjetu Riječ su donosili proroci, a sada dolazi netko tko je uspostavio put, most između Boga i čovjeka. Dolazi i gleda, ima oko koje prepoznaje ljude i njihove potrebe. Nalazi dvojicu braće, Petra i Andriju, i zove ih da pođu za njim, da bace svoje mreže. Kakva je to bila Isusova riječ da može promijeniti ljudski put, čovjeka tako okrenuti da pođe za njim? Je li to riječ koja probija njihove duše, srca, otkriva ono što čovjek najdublje traži i za čim čezne? Božja riječ je ona koja podiže čovjeka, u sebi ima snagu da ga pokrene, stavi ga na put života“, istaknuo je biskup Bože.
Podsjetio je kako je Isus pošao dalje i ugledao još dvojicu braće, Ivana i Jakova, koji krpaju mreže. „Ljudske mreže uvijek su pokidane, ne mogu pokupiti ono što nam je potrebno, za čim čovjek čezne, čime se jedino može nahraniti“, rekao je biskup Bože. Ukazavši na Isusove riječi koje je tom prigodom rekao učenicima, da će biti ribari ljudi, biskup je dodao: „Na moru ovoga života ne možemo se sami izvući. Kada zapušu oluje potrebne su mreže koje će nas pokupiti i izvući, a to su mreže riječi Božje.“
Zaključujući homiliju, biskup Bože je rekao: „Danas slavimo Nedjelju Božje riječi i volio bih da s ovoga mjesta ponesemo želju da i mi listamo riječ Božju, da se damo uhvatiti u mrežu riječi Božje, da osjetimo kako su to mreže života koje Gospodin baca da bi nas uhvatio, spasio, ozdravio. Možda danas možemo konkretno odlučiti da, kada dođemo kući, skinemo prašinu s Biblije i čitamo riječ Božju. Ono što stoji kao naslov zaista odgovara sadržaju. Riječ Božja neće nas iznevjeriti, sadržaj je uvijek svjež, uvijek nov, uvijek u sebi ima života. Dao Gospodin da danas s ovog mjesta ponesemo jedan Božji poljubac, sa željom da nas Gospodin svaki dan poljubi sa svojom riječju.“
Na kraju misnog slavlja biskup Radoš uputio je riječi zahvale svima koji se okupili na ovom misnom slavlju, rekavši kako mu se, dok je pričešćivao, učinilo da nikada nije niti otišao iz Đakova. Biskupima je zahvalio za podršku koju je osjetio od najranijih bogoslovskih dana do danas, zahvalio je braći svećenicima koji su ga pratili, bili mu uzor, prijatelji, oni s kojima je osjetio radost svećeničkog života, dijeljenja zajedništva puta na koje ih je Gospodin pozvao. Zahvalio je generacijama bogoslova koji su, kako je kazao, za njega bili živi znak da je riječ Božja živa te časnim sestrama za tihu i samozatajnu molitvu i žrtvu kojim „Bog probija našu tvrdoću i daje da možemo primiti sjeme koje u nas stavlja; da može rasti i donositi ploda“. Anica Banović
