OSIJEK (TU) – “Krist je uskrsnuo! On živi s one strane smrti, on je Gospodar živih i mrtvih. U noći sjajnijoj od dana svemoguća Božja riječ koja je stvorila nebesa i zemlju i koja je oblikovala čovjeka na svoju sliku i priliku, doziva na neumrli život novog čovjeka, Isusa iz Nazareta, Sina Božjega i Marijina”, rekao je 27. ožujka đakovačko-osječki nadbiskup u miru, mons. Marin Srakić u svojoj homiliji tijekom svečanog misnog slavlja o svetkovini Uskrsa u osječkoj konkatedrali sv. Petra i Pavla.
Pozdravljajući okupljene pozdravom Uskrsloga – Mir Vama! nadbiskup je čestitao Uskrs domaćem župniku Adamu Bernatoviću, suslaviteljima: prof. dr. Vladimiru Dugaliću, biskupskom vikaru za pastoral grada Osijeka, dr. Stjepanu Radiću, profesoru KBF-a u Đakovu, umirovljenom svećeniku Vladimiru Mikrutu, vlč. Pavlu Mikulčiću, tajniku Nadbiskupskog ordinarijata te župnom vikaru Tomislavu Benakoviću; zatim poslužitelju oltara – đakonu Stjepanu Matezoviću, ministrantima i Mješovitom konkatedralnom zboru te župljanima ove župe i svim Osječanima.
U
pućujući kako vazmenim navještajem Crkva razdragano pokazuje odvaljeni kamen i prazan grob nadbiskup Marin je rekao: “Već dvije tisuće godina čovječanstvo se okreće prema praznini toga groba i razmišlja. Ne postupa tako pred grobovima velikana povijesti. Gdje je grob Cezara ili Aleksandra Velikoga? Tu su prazne piramide: one su bile grobnice faraona. Ljudi se ne zanimaju za one koji su tu bili sahranjeni nego za njihovo blago, za kamenje. A na drugim novijim grobovima ljudi najprije dolaze s poštovanjem, a onda ih zaboravljaju. Gdje je Kuća cvijeća? Sasvim drugačije je s Kristovim grobom. Otkada ga je napustio, postao je on kolijevka vjere. Na odvaljenom kamenu počiva zgrada kršćanstva.”
Z
a vjernike je Vazam prijelaz s jednog načina života u drugi – izlazak iz Egipta u uranjanje u Crveno more i putovanje kroz pustinju sve do Obećane zemlje, odnosno izlazak iz ovog svijeta k Ocu, nakon Krista, glave novog naroda, oživljenog životnim dahom njegova Duha. Kršteni u njegovoj smrti i uskrsnuću moramo »hoditi u novosti života« djece Božje, naglasio je mons. Srakić i uputio: “Izlazak koji traje kroz cijeli život do konačnog prijelaza u vječni život. To je rast koji se sastoji u tome da suodgovorimo na zakon božanskog života u sebi, tj. na ljubav. Vazmeni moral sastoji se sav u tome: ne niz zapovijedi, nego samo jedna zapovijed, oblikovana neprestanim dijalogom između Oca i djece. Kao i Krist vjerni Ocu i čovjeku.”
Uskrs je poziv na radost i zadovoljstvo duša pomirenih s Kristom u vazmenim sakramentima, kazao je nadbiskup te oslanjajući se na riječi anđela Vi tražite Isusa? Nema ga ovdje. Idite i recite učenicima i Petru, da on ide pred vama!, nastavio: “Kamo da idemo? Gdje ćemo ga vidjeti? Posvuda: u Galileji i na brdu, u Dvorani posljednje večere i na putu za Emaus, na moru i u pustinji, u vašim kućama, gdje god čovjek podiže svoj šator, lomi svoj kruh, izgrađuje gradove, pjevajući, uzdišući, plačući. On ide pred vama: to je poruka ovog Uskrsa. Postoji samo jedan dokaz da je Krist živ: da njegova ljubav još živi, da još ima zajednica i obitelji koje žive njegov život i koje se ljube njegovom ljubavlju. Ako otišavši sa stola ove Euharistije budemo raspoloženi slijediti ga svugdje, svugdje ćemo ga vidjeti.”
Navještaj uskrsnog evanđelja pretvara naše beznađe u nadu, otvara našu budućnost vječnosti, skida s našeg života obilježje zatvora bez izlaza, opisao je đakovačko-osječki nadbiskup u miru. Naglašavajući da je “uskrsni Aleluja pjesma sadašnjice, današnjeg dana, proglas početka budućnosti bez kraja, a ta budućost zove se Krist Gospodin, raspeti i uskrsli!” nadbiskup je potaknuo vjernike da svojom radošću svjedoče vrijednost života, i naravnoga i nadnaravnoga, te budu graditelji kulture života. Zatim je rekao: “Nek vam bude sretan blagdan izlaska, radosti, života, blagdan Boga i čovjeka!” M. Kuveždanin
