DRAGOTIN (TU) – Svetkovina Uznesenja BDM na nebo i ove je godine sabrala mnoštvo vjernika koji su 14. kolovoza pristizali iz brojnih sela Đakovštine u svetište Gospe Žalosne u Dragotinu. Najveći broj vjernika, od kojih je značajan dio stigao pješačeći nekoliko sati, okupio se na večernjim misnim slavljima i procesiji sa svijećama.
Uz pomoćnog biskupa mons. Ivana Ćurića, koji je okupljenima uputio prigodnu homiliju, domaćeg župnika vlč. Ivana Stipića te bivšeg župnika ove župe vlč. Dejana Henčića, misu bdijenja u 22 sata predvodio je mons. Bože Radoš, imenovani biskup varaždinski.
Naslovivši homiliju riječima: „Kako je plodno i spasonosno zajedništvo Boga i čovjeka!“ biskup Ivan je na početku istaknuo: „Kad Mariju večeras slavimo proslavljenu i na nebo uznesenu, mi, zapravo, želimo prepoznati da nas upravo Isus, Onaj koji je rođen u njezinu krilu, koji je za nas umro i uskrsnuo, želi rasvijetliti, voditi i dovesti k punini života u vječnosti, tamo gdje je sa svojim uskrsnulim Sinom već prispjela Marija, koja je svakome od nas postala ‘putokaz nade i utjehe’. Sjetimo se, da nas biblijski navještaj uvijek povezuje s Bogom, koji je čovjeka stvorio „za neraspadljivost i učinio ga na sliku svoje besmrtnosti“. Tu istinu želimo što potpunije prihvatiti i na njoj graditi svoj život.“
Napominjući da jedan dio našeg ljudskog bića trajno osjeća i izražava čežnju prema vječnosti, biskup je rekao: „Nijedan čovjek, hoće li ispravno i cjelovito razumjeti svoje dostojanstvo kao ljudske osobe, ne može biti ravnodušan prema spasenju koje mu objavljuje i dariva Bog. U Bogorodici Mariji častimo “prvospašenu” – onu, u čijem životu na najizvrsniji način otkrivamo povezanost Boga i čovjeka. U Marijinu uznesenju slavimo istinu i stvarna djela Božjega spasenja – ne bajkovitu priču, ne neku površnu utjehu koja tek kratkotrajno može zatitrati našim osjećajima, nego pravu istinu spasenja – događaje koji se pružaju sve do našeg života, do naših životnih staza, tj. do našeg kršćanskoga života i krsnog poziva.“
Biskup je podsjetio da je za iskreno ostvarenje života u vjeri potrebno reći i poneko jasno i nedvosmisleno „Ne!“. Potrebno je reći „Ne!“ površnoj, samo izvanjskoj, neosobnoj vjeri – vjeri koja ne dotiče stvarni život; Reći „Ne!“ samo „fasadnom ili ideološkom kršćanstvu“, zapravo vjeri samo pukih običaja ili vjeri koja nas usmjeruje samo prema prošlosti, kao da bi kršćani bili tek neki nostalgičari za prošlim vremenima; „Ne!“ vjeri koja nas ne uspijeva svakodnevno motivirati za pravu ljubav – nesebičnu, pomirljivu, solidarnu, široku, koja oprašta i dopire do svih ljudi. Reći „Ne!“ površnom shvaćanju života, idealu samo „zemaljskoga“ čovjeka, plitkim ljudskim stavovima koji nas, zapravo, samo postiđuju, kadgod se u ljude i njihove odnose uvuče neiskrenost, nepoštenje i licemjerje. I sami primjećujemo, tada sve postane neuvjerljivo i nesigurno.“
„Večeras s posebnim žarom želimo osjetiti kako u onoj najdubljoj iskrenosti i istini svoga bića mi čeznemo za Kristovim svjetlom. Životom i vjerom želimo „graditi“ naš svijet kao civilizaciju ljubavi, zapravo kao Božje kraljevstvo, koje je, nasuprot svakom izazovu zla, duboko upisano u naša srca. To nam je put, koji nas pod Marijinim okriljem vodi, ne prema ponoru zla i smrti, već prama neprolaznoj radosti i našeg uskrsnuća.“ – zaključio je u svojoj homiliji biskup Ivan.
Okupljenim vjernicima obratio se na kraju misnog slavlja i imenovani biskup Bože: „Kad dolazimo našoj Nebeskoj Majci, osjećamo se kao da dolazimo svojoj kući. Mogu reći da se i ja u ovom svetištu osjećam kao kod kuće. Kroz 19 godina dolazio sam ovdje zajedno s bogoslovima Bogu zahvaliti što naše sjemenište nije zatvoreno. Marija je ona koja uvijek otvara vrata Bogu. Sve što je u našem životu dobro, ona čuva otvorenim za Boga.“
Zahvalio je biskupu Ivanu koji mu je prepustio predvoditi ovo misno slavlje, župniku, te prof. Ivanu Zirdumu, koji se pridružio procesiji, a koji dugi niz godina brine za ovo svetište. Okupljene je pozvao: „Poći ćemo u procesiji i podići ćemo svoje svijeće. Slika je to našeg životnog hoda – tamo gdje idemo neka Bog i po nama svijetli. Vjeroujemo da je naše životno hodočašće usmjereno prema vječnoj domovini, tamo gdje je Marija koju danas slavimo već pošla da bi nama pokazala put i već ovdje na zamlji ona nam svojim životom stalno svijetli kako bi naš put bio Božji put.“
Predvođeni svećenicima, okupljeni su potom pošli u procesiju sa slikom Gospe Žalosne i svijećama, pjevajući marijanske pjesme. Misno slavlje i procesiju pjesmom je animirao zbor Župe Dobroga Pastira iz Đakova, pod vodstvom Ivana Rakonce. Tijekom cijelog poslijepodneva i večeri brojni su vjernici pristupili sakramentu pomirenja, za koji im je na raspolaganju bio velik broj svećenika. A. Banović
