OSIJEK (TU) – „Vjera je privilegij, nešto što nam je znano, ali nam nije dano. Vodi nas prema doživljaju križa. Vjera znači ponijeti križ… Božić – obiteljski blagdan, sveo se na trgovinu, na 40 posto sniženo… Ne može se čestitati Božić, a ne dodati i ‘svi ostali blagdani’. Hoću čestitati Božić i službeno i neslužbeno. Traje finalno sniženje cijena, Zagreb je neprohodan. Ističe se forma, a zaboravlja sadržaj došašća, čin rođenja Djetešca. V. Nazor će u pjesmi Božić reći ‘Koliko puta ti si se za me’ rodio’… Čemu se planiramo pokloniti – Avenue Mallu? Ne ću onamo ići jer se tako zove, neću sudjelovati u ovome u ludilu po gradu. Hoćemo li na polnoćke ići izravno sa štanda sa kupljenim stvarima ili od doma, ili uopće nećemo otići na polnoćku? Valja nam se nadati, kazao je Joško Ševo, dramski umjetnik i redoviti profesor u trajnom zvanju na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu, gostujući 12. prosinca na adventskoj večeri u Osijeku.
Susret u organizaciji Udruge katoličkih intelektualaca, nakon paljenja treće adventske svijeće u Magisu – Poetry Caffeu, otvorila je dr. Ružica Pšihistal, UKI-jeva predsjednica, pripominjući kako je u treću nedjelju došašća Ševo upalio svijeću u Vukovaru. Uvodno je gost otkrio kako je njegov glumački poziv zapravo nastavak na završeni studij književnosti i hrvatskog jezika (diplomirao je i glumu u klasi prof. B. Violića), a središnja pozornost dijaloga je usmjerena na vrijeme došašća, promišljanja o vjeri, kulturi i jeziku.
Reflektirajući se na zbiljnost vremena došašća koja vrvi suprotnostima što tište i pritišću čovjeka između alarmirajućega konzumerizma i istinski življene vjere te življenja između kršćanske ornamentike i supstancije pri čemu se nadalje nameće (manjinski) stav o vjeri kao privatnoj stvari, Ševo je među ostalim rekao: „Pokazuje se stanovita histeričnost u borbi protiv nečega u što ne vjeruješ. Pusti mene da vjerujem… Sve se čini da se ne čini. Neki predlažu da se Božić slavi svaku treću godinu, kao previše se novca potroši… Bilo bi komično, da nije tragično. Meni će se Božić rađat’ svaku godinu. Znam rođene 29. veljače koji slave rođendan svake četvrte godine, no ne znam baš nikoga tko ima rođendan svake treće godine! To je najgora moguća manifestacija liberalizma, ne imati potrebu manifestirati vlastito vjerovanje… Koga smetaju tri upaljene svijeće u televizijskom programu? To vrijeđa mene, ako se svodi na scenografiju. “
Više puta nagrađivani glumac s dvjema prestižnim Nagradama hrvatskog glumišta (2010. i 2016.) i nagradom „Marul“ za glumačko ostvarenje 1992. godine tijekom tridesetak godina ostvario je antologijske uloge, a svoju je monodramu „Govorite li hrvatski?“, od premijere u DK Gavella 1994. do danas, izveo više od pet stotina puta. Upitan što je hrvatski jezik za nj’ danas, Ševo je citirajući stih pjesme „Hrvatski jezik“ V. Nazora U tebi sam vijek svoj proživio, pojasnio kako je sve njegovo u jeziku hrvatskome i hoće se dovoditi u takvo stanje da se njime što bolje služi, pojasnivši: „Nikada ne govorim o dijalektima već o ‘više jezika hrvatskog’. Sredstava javnog priopćavanja koriste standard… Marko Marulić pisao je na jednoj varijanti hrvatskoga jezika. Nadao sam se ’91. da ćemo jezik, konačno, vratiti jeziku. Ponavljam, što sam nedavno javno rekao, londonac je tiskan sedamdesetih godina i spaljeno je 400.000 primjeraka tog pravopisa (Babić-Finka-Moguš), a 2016. smo zasuti pravopisom „Jovanović-Jozić“ koji se besplatno dijelio na kioscima i prodavao kao croasan uz novine, ali ‘kroasiranje’ pravopisa nije dovelo do služenja s njima. I dalje se služim ‘londoncem’. Uređivanje hrvatskog standardnog jezika prevažno je pitanje da bismo ga rješavali na kioscima Tiska i blagajnama široke potrošnje “
Adventska je večer završila stihovima pok. pjesnika Vinka Nikolića koje je interpretirao Joško Ševo. Nevenka Špoljarić
