OSIJEK (TU) – Što gubimo, ako ne vjerujemo i zašto su radost i ljepota najprivlačnija snaga kršćanske vjere – pitanja su o kojima je dr. sc. Ružica Pšihistal, predsjednica Udruge katoličkih intelektualaca (UKI), u Osijeku propitivala prof. dr. sc. Antona Tamaruta, svećenika Krčke biskupije i redovitog profesora Katoličkog bogoslovnog u Zagrebu, tijekom prvog korizmenoga susreta održanog 3. ožujka u Osijeku u Klubu knjižare Nova.
Večernji susret „Radost vjere“, potaknut Tamarutoovm knjigom „Kako je lijepo moći vjerovati“, protekao je u zrelom promišljanju o ljepoti evanđeoske vjere milošću darovane, radosnome svjedočenju o kristolikoj vjeri koja ne umanjuje čovjekovu slobodu već ju umnaža, omogućujući da pojedinac bude istinski čovjek koji je pronašao sebe i (raz)okrio tajnu vlastitoga smislenoga postojanja u katoličkoj teološkoj tradiciji.
„Stvoren na sliku i priliku Božju, čovjek može spoznati i zavoljeti Boga, može ga izabrati za prijatelja, može mu vjerovati, u njega može vjerovati. Moć vjere daje nam krila, otvara prozore i u najtežim tjeskobama. Dar vjere može se međutim i ne prihvatiti, može se potisnuti, vjera može potamniti, vjeru možemo izgubiti… Promislimo koji su razlozi za vjerovanje i što je privlačno u vjeri, u vjeri kao činu osobito u danas i u vrijeme korizme“, rekla je Pšihistal te uvodno predstavila teologa Tamaruta kojega je UKI ugostio u povodu njegove najnovije, četrnaeste knjige „Kako je lijepo moći vjerovati“, objavljene 2019. godine u suizdanju Kršćanske sadašnjosti i Kršćanskog kulturnog centra u Zagrebu u spomen „Ivanu Golubu (1930. – 2018.), teologu i pjesniku Božje blizine“.
„Radost je utemeljena na zajedništvu bliskosti, zajedničkom pogledu, na radosti koja proizlazi iz susreta za kojim čeznemo… Korizma je i govorimo o radosti vjere, a to nije neprikladno. Baš je korizma, sveto vrijeme, mjesto otkrivanja radosti. Što je ključno mladima koji se vole? Čuti taj izvor u sebi, čuti ljubav i jedno drugo. To je smisao korizme – čuti radosti ljubavi. Korizma, sveto posebno vrijeme je kršćanska radosna sabranost. Kršćani su ljudi, kristi pomazani uljem radosti, a to je Duh Sveti. Mi ljudi smo anđeli radosne Riječi, blage vijesti. Ne možeš se hraniti dobrom viješću, a izgledati kao da ti svaki dan dolaze osmrtnice. Radosno kršćanstvo nije estradizirano niti konfekcijska radost već radost dubine. Vjeruje li kršćanin u Boga koji je blizu, u Boga koji je živ? Kada znaš kome si povjerovao, onda iz te sigurnosti proizlazi vjera, mir. To je dar, a ti su obilježen“, kazao je Tamarut.
U govoru o susretu zajedništva približio je poimanje Boga koji je život, komunikacija, sebedaran, koji ljubi čovjeka i u njega ima povjerenja, a mi stvorenja stvoreni smo na sliku takvoga Boga. Govoreći o dogmama, poslužio se usporedbom kazavši kako je „dogma kao prometni znak na putu kojim Crkva raste uz pomoć Božjega Duha i upućuje kod dvojbi nas kršćane ‘ne tamo, nego ovim putom’ i svaka dogma je nastavak vjere.
Korizmeni je susret UKI ostvario u suradnji s DUHOS-om i Klubom knjižare Nova uz domaćinstvo Ivice Vuletića. Nevenka Špoljarić
