OSIJEK (TU) – U organizaciji Udruge katoličkih intelektualaca i Kluba knjižare Nova, u Osijeku je 12. ožujka održan korizmeni susret tijekom kojega je o temi „Strahovi, tjeskobe, fobije“ govorila mr. sc. Marija Kribl, dr. med., voditeljica Centra za mentalno zdravlje i bolesti ovisnosti Zavoda za javno zdravstvo Osječko-baranjske županije.
U razgovoru s prof. Miriam Goll, propitivano je kako se u kontekstu znanosti i katoličke vjere nositi s anksioznim poremećajima, koji su njihovi oblici, uzroci i učinci, a neizostavna tema bio je i strah od aktualne zaraze koronavirusom. „Strah je unutarnji osjećaj, neugodni osjećaj koji predstavlja opasnost da će nam se nešto dogoditi. Imamo epidemiološku krizu i mi smo ti koji ćemo ju obojiti s dozom straha, našom negativnom emocijom, ali valja slušati kako se zaštititi. Nisam vidjela da je u Hrvatskoj počela panika, no umišljaj može stvoriti niz problema“, rekla je Kribl, naglašavajući kako selektivni odabir informacija može izazivati strah u ljudima, pri čemu općenito mediji predstavljaju rizik, jer dvojbeno je koliko imaju uvid u istinitost s obzirom na to da: „Prave informacije ovise o vladama i moćnicima koji vladaju svijetom, a ovih dana mediji prenose negativne informacije koje izazivaju nelagodu“, naglasila je.
Kribl je iz kliničke prakse razložila kako je svaka generacija obilježena strahovima koji se javljaju od najranije djetinje dobi do starosti. „Današnja je mladost prestrašena generacija s pitanjem: ‘Hoću li uspjeti?’. Mladi nemaju izravnu komunikaciju u svijetu današnjih tehnologija, nemaju rječnik komunikacije i često im je nemoguće riječima opisati to što osjećaju, ne prepoznaju svoje osjećaje, komuniciraju kraticama, npr. LP označuje „lijep pozdrav“ i slično… U ambulante dolaze i osobe koje nisu vjernici. Lakše je s vjernicima jer se terapeut ima za što uhvatiti“, rekla je Kribl.
U razgovoru se čulo kako lijekovi i psihofarmaci nude vrlo brzo olakšanje, ali stvaraju ovisnost prije ili kasnije, dok svaka psihoterapija podrazumijeva vrijeme i dobro rješenje ne donosi brzo jer zahtijeva suočavanje s ljutnjom, tugom i strahom koji se krije iza svega. Promišljajući u kontekstu biblijske psihoterapije, govornice su istaknule kako upoznavanje samoga sebe podrazumijeva dozu patnje, (samo)svjesnost postojanja savjesti u čovjeku i smisla života, ali brojni će vjernici, umjesto utjecanja u osnaženje vlastite duhovnosti i pripuštanja valjanoj ispovijedi pri osjećaju krivnje, koji izaziva nelagodu, posegnuti za ‘lakšim’ putem olakšavanja savjesti krećući za drogom, tabletama, raznoraznim ovisnostima, pritom ostajući zarobljeni, bez odgovora na esencijalno pitanje ‘Tko sam ja?’. „Suočiti se sa strahom je jedini način da ga nadiđete. Psihofarmaci su zadnja opcija. I kod fobija i panike nema čarobnog štapića. Osnovno je prihvatiti strah i vidjeti što osobno mogu napraviti, a ako to ne ide, onda potražiti stručnu pomoć“, istaknula je Kribl. N. Špoljarić
