OSIJEK (TU) – Katolička udruga za pomoć starijim i nemoćnim osobama „Veronikin rubac“ i trećoredci Franjevačkog svjetovnog reda Tvrđa sudjelovali su u korizmenoj duhovnoj obnovi koju je 30. ožujka u u Franjevačkom samostanu sv. Križa u Osijeku predvodio gvardijan fra Ante Perković. Duhovna je obnova započela osobnom molitvenom pripravom, a duhovnik Udruge fra Zoltan Dukai bio je na raspolaganju za svetu ispovijed uoči misnog slavlja u crkvi Svetog križa. Nakon mise koju je predvodio i propovijedao gvardijan Perković, uslijedilo je zajedništvo uz trpezu, zatim tematsko izlaganje i razmatranje otajstva patnje te naposljetku križni put uz završni blagoslov.
„Duhovna je obnova potrebna za drukčiji pogled, nasuprot svakodnevnoj uljuljanosti u rutinu, i u ovo korizmeno vrijeme treba svima nama kako bismo ušli u prostore srca. Za to najprije molimo Gospu neka milosrđem i praštanjem očisti naša srca“, rekao je predslavitelj Perković uvodno naglasivši nakanu svete mise – za sve prisutne poslužitelje bližnjima, ljudima u potrebi i za osobe kojima Veronikin rubac donosi djela ljubavi i kršćansku radost.
Potaknut biblijskim čitanjem (Hoš 6, 1-6), otpjevnim psalmom (Ps 51, 3-4) „Ljubav mi je mila, a ne žrtve“ te evanđeoskim ulomkom (Lk 18, 9-14), propovjednik je razmatrao o znakovitosti rečenoga u svakodnevnomu služenju Bogu i ljudima. U misi su čitanjem sudjelovali Ivan Župan i predsjednica „Veronikinog rupca“ Marija Šešo, dok su vjernici pjevanjem animirali misno slavlje.
Uz prezentaciju tematskog izlaganja o otajstvu patnje i smislu križa, Perković je uvodno govorio o čovjeku i užitku pojasnivši kako suprotnost patnji jest užitak koji može biti motivacija, ali nije svrha života, a užitak se danas često nudi, prihvaća i po njemu ponaša, primjerice „što više jesti i piti, a ne debljati se“, „što više spolno uživati, a ne imati djecu“, „što manje raditi, a što više imati“. Apostolsko pismo pape Ivana Pavla II. Salvifici doloris (Spasonosno trpljenje, 1984.) podsjeća da je Krist ljubavlju pobijedio patnju.
„Tjelesna i duševna patnja nerazdvojna su pratilja ljudskoga života. Prihvaćanje pak patnje iz ljubavi razumljivo je samo iz vjere. U raspetom Isusu gledati nam je raspetu ljubav i shvatiti Božju žrtvu iz ljubavi. Isus nas je svojim patnjama i smrću htio uvjeriti da patnja i smrt nisu prokletstvo Božje, ohrabriti da ne klonemo, pozvati nas i Isus je potvrdio ‘kako sve patnje sadašnjega vremena nisu ništa prema slavi koja se ima očitovati u nama’ (Rim 8, 18). Neka od praktičnih usmjerenja za susret s patnjom i križem su razmatranjem Isusova života i uskrsnuća, promatrajući mučenike i velike patnike i svečanije slaviti euharistiju o njihovom spomendanu. Milost je vidjeti svrhu i cilj u svako doba i u svakoj situaciji. I stradanje ima smisao“, razložio je Perković nižući primjere kršćana, svetaca, ali i iz osobnog života u Vukovaru 1991. godine te zatočeništva u logoru u Srijemskoj Mitrovici tijekom Domovinskoga rata. Tko je s Bogom živio, ima mogućnost doživjeti Uskrs“, zaključio je Perković te poveo križni put u crkvi s vjernicima.
Naposljetku je Marija Šešo zahvalila voditelju duhovne obnove za trud i ljubav iskazanu tijekom zajedništa. Nevenka Špoljarić
