U osječkoj župi gostovao misionar u Tanzaniji don Velimir Tomić
OSIJEK (TU) – Za slavlje blagdana Velike Gospe u retfalačkoj župi Uzvišenja sv. Križa u Osijeku održava se duhovna priprava devetnicom. Sedmu večer, 12. Kolovoza 2024. župa je ugostila don Velimira Tomića, misionara u istoimenoj župi u Tanzaniji – u selu Kisongo u Nadbiskupiji Arusha.
Očekivani pohod ostvaren je zahvaljujući 
dugogodišnjoj podršci domaćeg župnika, preč. Ivana Jurića misijskom djelu hrvatskoga misionara don Velimira Tomića koji je rođen 1961. godine u Vukovaru, dijecezanski je svećenik Mostarsko-duvanjske biskupije i 36 godina predano služi Bogu i ljudima u Tanzaniji, u istočnoj Africi uz obalu Indijskog oceana. Ondje pronosi siromašnima evanđeosku Radosnu vijest, pomaže razvijati lokalnu zajednicu (gradnja katoličke škole, vrtića, pružanje zdravstvene zaštite, učenje majstorskih zanata i dr.), gradeći duhovno i materijalno izgradio je misiju Kisongo i djelima pokazuje, uz još trojicu hrvatskih misionara u Tanzaniji, da je u životu najvažnija nesebična ljubav i služenje drugima te je pojasnio kako nije važno hodaš li na životnom putu s Isusom u ulaštenim cipelama nego kako koračaš – živiš li Sveto pismo koje je duhovna hrana, pomaže približiti se ljudima i nositi svoj križ s Isusom. Čulo se to i o još puno dobra na večernjem euharistijskom slavlju koje je predvodio vlč. Velimir Tomić uz suslavljenje gostujućeg plehanskog gvardijana fra Ante Tomasa, župnika Jurića i retfalačkog župnog vikara Vladimira Sabe.
Tko je svećenik koji u svojoj putnoj torbi nosi majstorski alat otkrio je domaći župnik Jurić. „Dugogodišnji smo prijatelji i vlč. Velimir u retfalačkoj župi je prvi put (prije pet godina zahvalno je pohodio donjogradsku župu čiji su župljani podupirali misijska djela u Tanzaniji). Danas je za našu župu poseban dan s misionarom iz daleke Afrike, koji živi i djeluje u misiji Sv. Križa u Aruši u blizini Kilimandžara. Govorit će nam o svojem radu s gladnima i siromašnima kojima naviješta evanđelje i dovodi ih u krilo Katoličke Crkve. Dajemo podršku takvom misionaru koji je utažuje glad mnogima. Dva puta sam bio kod njega u misiji vidjevši svu bijedu, krajnje siromaštvo. Rado mu pomažem s vama jer dobro znam da sam dao novac u prave ruke. Najmlađi, djeca u retfalačkim obiteljima su i ove godine za Uskrs prikupila dar – 1400 eura za gladnu djecu u misiji koji će, vjerujem, pomoći“, kazao je preč. Jurić pozdravivši na početku misnog zajedništva gostujuće svećenike, posebno misionara koji „pomalo neobično izgleda s ‘afričkom’ frizurom i bradom, ali ga i zato vole u njegovoj župi u misiji Kisongo (osnovanoj prije deset godina) te ga vjernici od milja zovu naš Isus“.
„Dok smo se vozili misionarskim džipom kroz Arushu (hrv. Arušu) potreslo me govorenje o njemu ‘Jesus, Jesus!’ Očito da su u njemu osjetili i djelima doživjeli jedno: Crkva je misijska prije svega, misijsko je naše poslanje Idite po svem svijetu i propovijedajte Evanđelje, evo, to čine misionari. Danas nam naš misionar otvara svoje srce. Zanimljivo, na dan kada je misionar ljubavi pater Ante Gabrić umro (20. listopada 1988.) u Indiji, don Velimir odlazi u Afriku. Zajednička im je i neizmjerna ljubav prema Hrvatskoj. Obitelj Tomić doselila je iz Hercegovine u Negoslavce i ondje je bila jedina hrvatska katolička obitelj, no obitelj s petero djece (danas ih je živih četvero) se poslije odselila u Gabela polje kod Metkovića… i životni put trajao je u vjeri“, rekao je Jurić te na početku slavlja poveo pjevanje, pjesme koju naši zavičajnici rado pjevaju u svijetu, „Rajska Djevo, kraljice Hrvata“.
Predvodeći misno slavlje don Velimir je izrazio radost zbog zajedništva kojim se „na poseban način časti naša nebeska Majka i poput apostola, o kojima slušamo u Djelima apostolskim da su učenici jednodušno bili ustrajni u molitvi s Isusom i njegovom majkom Marijom, budimo postojani… i ustrajno molimo zagovor BDM, koja je primjer nasljedovanja Boga u svojoj savjesti po riječima Evo, službenice Gospodnje, i mi budimo uvijek oni koji ćemo u svom životu prepoznati Krista Spasitelja, Stvoritelja i na kraju života biti s Isusom, nebeskom Majkom i onima koji su s ovoga svijeta otišli prije nas“. U misnom slavlju pozvao je na „molitvu za sve katolike koji su zaboravili za kim treba poći“.
Misionar Tomić s vedrim je osmijehom govorio o životu u Tanzaniji, nastaloj ujedinjenjem dviju država 1964., spomenuo je predsjednika katolika koji je svaki dan išao na misu, ali i oskudicu i nedostatak lijekova, pitke vode, asfaltiranih cesta; približio je svoje prve misijske godine u prašnjavoj Africi u sandalama i bosonog te posvjedočio kako Biblija pomaže nositi križ koji je uzeo na se, nakon studiranja u Splitu i Sarajevu te ređenja u Mostaru; otkrio je kako je prije deset godina počela gradnja župne crkve koja je završena, a u siječnju 2025. godine treba biti otvorena Katolička zanatska škola za šezdesetak osoba i dječji vrtić.
On svake treće godine posjećuje domovinu, a u putnoj prtljazi u povratku zrakoplovom iz Zagreba preko Amsterdama za Kilimandžaro nosi: lijekove, majstorski alat za rad u građevinarstvu, pa i slavine za vodu, ljepila za drvo… On je u misiji svećenik, duhovnik, pastoralni radnik, majstor i radnik za sve što treba skrbeći za pet tisuća župljana župe Uzvišenja sv. Križa u Kisongu koja ima dvije filijale (Sv. Petar, Duh Sveti). Govori swahili – materinski jezik plemena Maasai (uz engleski službeni u Tanzaniji) gdje živi više od dvjesto plemena, a 70 posto stanovništva mlađe je od 35 godina. Nedjeljna misa svečano se slavi tri i pol sata s vjernicima koji dolaze izdaleka odjenuti u svoje misno ruho – najsvečaniju odjeću i obuću samo za misu, a naposljetku slavlja svećenik daruje svako dijete bombonom. Ni jedno dijete ne uzima više kako bi dostajalo za druge. Stanovnici jedu jednom dnevno, uglavnom žgance, nemaju novca za osnovne potrebe, domaći ljudi rade najteže, slabo plaćene poslove… i zadaća misije je edukacija i u tom smislu pomoć obiteljima koje imaju svoje „kućne kateheze“ jer Crkva u Tanzaniji počiva na zajednicama s 15 do 20 obitelji i ima duhovnog voditelja iz svoje sredine za praćenje njihova razvoja. Misionara je sve manje i osjetna je žeđ za mladim svećenicima, ali i volonterima koji bi svojim znanjem i iskustvom poučili lokalno stanovništvo zanatskim poslovima, kazao je don Velimir. Naposljetku svjedočanstva zahvalio je dobročiniteljima te blagoslovio vjernike na swahili jeziku, a Retfalčani su don Velimiru zahvalili pljeskom, pjesmom, darovima i molitvom će i nadalje pratiti misijsko poslanje u Africi.
U devetnici je 8. kolovoza sudjelovala aljmaška bratovština Zajednice Cenacolo predmoleći krunicu, animirajući pjevanje i sviranje uz osobna svjedočanstva na misi koju je predvodio Cenacolov duhovnik Jurić. Nevenka Špoljarić
