OSIJEK (TU) – Svjetska molitvena osmina za jedinstvo kršćana u gradu Osijeku, koja se od 18. do 24. siječnja 2025. održavala uz geslo „Vjeruješ li ovo? (Iv 11,26)“ zaključena je u Katoličkoj laičkoj zajednici „Molitva i Riječ“ Osijek. Član ove zajednice i član Ekumenske koordinacije osječke regije Krešimir Pećar izrazio je, uime svih članova Zajednice i prisutne predsjednice Zajednice Katice Krček, dobrodošlicu 
svima prisutnima, napose predstavnicima crkava i crkvenih zajednica.
Prisutan je bio vlč. izv. prof. dr. Antun Japundžić, predsjednik Ekumenske koordinacije osječke regije i profesor Ekumenske teologije na KBF-u u Đakovu; župnik Župe Preslavnoga Imena Marijina Filip Perković – 
na čijem se području nalazi Zajednica „Molitva i Riječ“, župnik u Veliškovcima Danijel Tigandžin, jerej Goran Todorović, paroh bijelobrdski, dr. sc. Samir Vrabec, župnik u Evangeličkoj crkvenoj općini Osijek, vlč. Darko Turšić, pastor Reformirane kršćanske kalvinske crkve u Republici Hrvatskoj i tajnik Ekumenske koordinacije osječke regije te Sestre milosrdnice sv. Vinka Paulskog. Nakon prigodnih pjesama i molitvenih tekstova koje su za ovogodišnju osminu priredili braća i sestre samostanske zajednice Bose u sjevernoj Italiji, a čitali su ih članovi Zajednice „Molitva i Riječ“ Osijek te nakon predviđenih svetopisamskih čitanja, prigodan nagovor uputio je prijatelj Zajednice „Molitva i Riječ“, izv. prof. dr. sc. Krešimir Šimić.
Vjerujete li vi u Kristu Isusu?
Upućujući kako je ovogodišnje geslo „Vjeruješ li ovo? (Iv 11, 26) povezano uz sedmo i završno Isusovo znamenje u Ivanovu evanđelju te kako je znamenje po svome značenju puno više od pukog čuda, uputio je kako geslo ovogodišnje molitvene osmine može zavesti, a to je i temeljni problem svih kršćana. Katolička Crkva se u jubilejskoj 2025. prisjeća, kao i svi drugi kršćani, Nicejskog vjerovanja i ekumenskog 
koncila u Niceji prije 1700 godina, kada su se formirale dogme – temeljno vjerovanje svih kršćanskih crkava. Ističući kako geslo „Vjeruješ li ovo?“ upućuje kao da se treba vjerovati u neki objekt, Šimić je uputio na Poslanicu Kološanima u kojoj piše: Zahvaljujemo Bogu, Ocu Gospodina našega Isusa Krista, uvijek kad molimo za vas. Jer smo čuli za vašu vjeru u Kristu Isusu. Ne „za vašu vjeru u Krista Isusa“ – Krist Isus nije objekt vjere, nego u Kristu Isusu, uputio je Šimić te pojasnio da se isti izraz nalazi i u 2Tim 3,15 – vjera u Isusu Kristu. Isus nije objekt, nego zapravo subjekt i vjera je ono što se događa u Njemu, a nije vjera u Njega, naglasio je i uputio kako su Marta i Marija, Lazarove sestre, bile karakterno jako različite te iako su ostale različite – to da su bile s Isusom nešto je promijenilo u njihovim odnosima. Marta Mariji više ne prigovara, ona izlazi prva pred Isusa, Marija ostaje kod kuće, no obje Isusu govore isto, njihova molitva je jednodušna i to je nešto što se događa u Isusu, pojasnio je Šimić i zaključio: „To kada svijet bude vidio kod nas – unatoč svim razlikama, tada će se dogoditi nešto što se dogodilo i kod Marte i Marije. Manifestacija Kraljevstva Nebeskog. Da je On uistinu Kyrios, Spasitelj, da vlada svojom silom i da od svojih očekuje vjernu pokornost – vjeru. Vjerujete li vi u Kristu Isusu? Evo vam pitanja koje vam postavljaju Marta i Marija. „Vjeruješ li ovo?“ – to je jasno, to je credo, a ovo je fiducia – to je povjerenje, egzistencijalni čin, a na to nas zapravo Riječ Božja poziva, ona je poziv da budemo u Njemu i On je u samoj toj riječi prisutan.“
Jedinstvo započinje osobnim susretom
Župnik donjogradske župe u svom je obraćanju uputio ako je uskrišenje Lazara početak velikoga znamenja, a primjetno je da svako čudo u evanđeljima započinje osobnim susretom između Krista i osobe kojoj uslišava molitvu, odnosno iz vjere koja dolazi u tom susretu. Nakon silnih stoljeća razdvojenosti između Katoličke i protestantskih crkava ili između Katoličke i Pravoslavne Crkve veliki znamen bio bi jedinstvo u ovome svijetu, a ono započinje s osobnim susretom svakoga od nas bez obzira kojoj crkvi, kojoj crkvenoj zajednici pripadamo, poručio je župnik Perković te je istaknuo da je na poseban način naglasak na tome da oni koji predvode zajednice – svećenici, biskupi doista znaju doživjeti veličinu i značaj toga osobnog susreta, kako bi to bio početak velikoga znamena kojega Bog zasigurno može učiniti, ali ne mimo naših ovozemnih nastojanja.
Ne boj se, samo vjeruj
Jerej Todorović pozdravio je prisutne u svoje osobno ime, a napose uime episkopa osječko-poljskog i baranjskog Heruvima. U svom obraćanju potaknuo je na promišljanje o vjeri te pitanjima vjerujemo li i kako vjerujemo. Podsjećajući kako Nicejsko ispovijedanje vjere ispovijeda jednog konkretnog Boga Oca, Sina i Duha Svetoga – koji je stvorio svijet s jasnim ciljem da sve što je stvoreno bude sjedinjeno s njim, jerej je uputio kako je važno sjetiti se Kristovih riječi „Ne boj se, samo vjeruj“ jer vjera daje snagu da se nadiđu sve prepreke i da se ostane postojan u ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Kada se suočavamo s poteškoćama, vjera nas podsjeća da nismo sami – da je Bog uvijek s nama i da nas vodi svojom ljubavlju i milošću, uputio je i poželio da ova osmina sve prisutne podsjeti na važnost vjere i potakne na približavanje Bogu kroz molitvu te da se vjera svjedoči djelima – jer se po tome prepoznaju Kristovi učenici. Ne zaboravimo da je vjera dar koji silazi odozgo, ali i zadatak da je njegujemo, čuvamo i umnožavamo, poručio je jerej Todorović.
Sol zemlje i svjetlo svijeta
Župnik Evangeličke crkve u Osijeku govorio je o članku Vjerovanja „ispovijedamo jedno krštenje“ kako i preporučuju materijali za osminu. Istaknuo je kako na čistoj formalnoj sakramentalno-obrednoj razini, ako brat ili sestra iz bilo koje druge kršćanske crkve žele pristupiti u Evangeličku crkvu – neće biti ponovno kršten jer ova crkva vjeruje da je jedno krštenje za cijeli život. Oslanjajući se na pročitano Matejevo evanđelje (Mt 28, 16-20) govorio je o sveopćem poslanju i potaknuo na promišljanje imaju li kršćani poslanje i ako imaju kako izgleda i kako ga živjeti. Krštenje je kao pečat i znak s neba koji nam govori – označen si križem i imenom Trojedinoga Boga, uputio je Vrabec te podsjetio na riječi apostola Pavla: Krštenjem smo dakle zajedno s njime ukopani u smrt da kao što Krist slavom Očevom bî uskrišen od mrtvih, i mi tako hodimo u novosti života (Rim 4,4). To je ono za što se zalažemo u svijetu, to obnavljamo svojim životom – svime što govorio i radimo, uputio je Vrabec i naglasio da kršćani imaju poslanje – pozvani su u ovaj svijet kao učenici, kao slušatelji i kao oni koji prihvaćaju druge. Na taj način postaju ono što bi trebali biti, na što ih je pozvao Gospodin – sol zemlje i svjetlo svijeta.
Zajedništvo u Kraljevstvu Božjem
Uime Kršćanske kalvinske Crkve u Republici Hrvatskoj prisutnima se obratio vlč. Darko Turšić te je zamijetio kako prisustvo velikog broja vjernika na ovim ekumenskim susretima ponovno budi nadu i pokazuje budućnost ovog ekumenskog rada i molitve. Rekao je i kako bi bio sretan kada bi se ekumenska molitvena osmina za jedinstvo kršćana nazivala jubilej, obljetnica ili zajedništvo kršćana – jer bi to značilo da su svi u jednoj zajednici, a ne bi ih bilo više od 8000 u svijetu. Iz osobnog iskustva rekao je kako nisu svi kršćani za ekumenizam jer ga pojedini pitaju vjeruje li on doista da će crkva jednom biti jedinstvena, a kada posvjedoči da vjeruje nazivaju ga ludim ili naivnim. Oni koji to pitaju su ili nevjernici ili oni koji ne vjeruju dobro ili ne znaju vjerovati, pojasnio je Turšić i uputio da kada se po smrti napusti ovaj svijet te ode u zajedništvo u Kraljevstvu Božjem tamo više neće biti razlike, neće biti zla – tada će biti jedna Crkva u Kristu Isusu. Možda ne za ovoga života, ali ovaj život je prolazan, nadam se životu vječnom koji će doći i tamo će biti jedinstvo – poručio je Turšić te uputio da se do tada treba moliti. Svima je zahvalio na sudjelovanju u molitvenoj osmini, poželjevši da se svi zajedno susretu i sljedeće godine.
Pri završetku K. Pećar osvrnuo se na sve susrete molitvene osmine tijekom ovoga tjedna, ističući kako su bili ljekoviti i iscjeljujući te je, osvrćući se na događanja u svijetu, poručio – ili ćemo biti zajedno ili nas neće biti. Zajedništvo je Duh Sveti, zajedništvo je jedinstvo i ako mi to pokažemo svojim primjerom i radošću ugošćavanja i poučavanja bit ćemo pravo svjetlo Kristovo i svjedoci vjere – poručio je i pozvao na nastavak druženja u prostorima zajednice. M. Kuveždanin
