VINKOVCI (TU) – U prigodi blagdana sv. Ilije, proroka, zaštitnika grada Vinkovaca i Dana Grada, koji se slavi 20. srpnja, središnje euharistijsko slavlje u crkvi Sv. Euzebija i Poliona u Vinkovcima u nedjelju 15. srpnja predvodio je domaći župnik mons. Tadija Pranjić, uz koncelebraciju vlč. Ilije Dogana.
Misa je prikazana za sve žitelje grada Vinkovaca, za žive, za preminule, na poseban način za poginule hrvatske branitelje i za one za čije se grobove još ne zna. Uz velik broj župljana, u misnom slavlju među ostalima su sudjelovali gradonačelnik Ivan Bosančić, njegovi zamjenici dr. Kata Krešić i Gabrijel Šokičić, predsjednik Gradskog vijeća dr. Mladen Karlić, predstavnici udruga proisteklih iz Domovinskoga rata i predstavnici Oružanih snaga RH-a.
Mons. Pranjić je istaknuo kako radost ovoga blagdana svi zajedno dijelimo, kao i radost vezanu za ono što je neki dan rekao predsjednik Hrvatske biskupske konferencije mons. Želimir Puljić, kada je čestitao našim Vatrenima. „Ima nešto čudno u našem narodu što nas uvijek ujedini, kao što se dogodilo 1991. godine. Mi koji smo bili svjedoci tih događaja, sjećamo se kada su nam svi proricali zlu kob i zlu sudbinu, a odjednom se dogodilo nešto sasvim drugo. Tako i ovo, vezao za veliki sportski događaj, znamo što su pojedini govorili o nama Hrvatima i našoj Hrvatskoj, a sada smo postali osobe broj jedan. Zavrijedili smo jedno poštovanje poradi jednostavnosti, i moramo priznati, poradi toga što je naš narod uvijek ostao vjeran Katoličkoj Crkvi, apostolu Petru, Papi i njegovim nasljednicima“, rekao je među ostalim domaći župnik.
U propovijedi je mons. Pranjić poručio: „Danas budimo jedno srce i jedna duša, kao što smo znali biti uvijek u svim presudnim trenutcima naše povijesti, ali i u ovom vremenu u kojemu živimo potrebno nam je ono isto jedinstvo i ista sloga koju smo imali 1991. godine. Nikada Katolička Crkva nije bila toliko velika i snažna kao onda kada je u svom životu primijenila ono što Isus govori u današnjem Evanđelju, kada smo svojim životom svjedočili da volimo i ljubimo čovjeka, da smo spremni pomoći, praštati i oprostiti i tražiti oproštenje. I u tome je tajna dolaska Sina Božjega i životnoga puta Katoličke Crkve, u tome je tajna životnoga puta hrvatskoga naroda koji je sa suzama često puta praštao, osjećao svu patnju i bol, svu tragediju, sva znana i neznana grobišta, ali u sebi nikada nije izgubio dimenziju dobrote i ljubavi koja mu je usađena od prvoga susreta s Isusom Kristom i Radosnom viješću Evanđelja.“
Pjevanje je predvodio domaći župni Mješoviti pjevački zbor „Sv. Cecilija“ s voditeljicom i orguljašicom profesoricom Dubravkom Vukovarac. Snježana Kraljević
