Slavonski Brod
Misa zadušnica za sve žrtve Vukovara i Domovinskoga rata uz Dan sjećanja na žrtve Domovinskoga rata i Dan sjećanja na žrtve Vukovara i Škabrnje, slavljena je u srijedu, 18. studenoga u Pastoralnom centru Župe i svetišta Gospe Brze Pomoći u Slavonskom Brodu. Uz vlč. Josipa Matanovića, župnika Župe sv. Dominika Savija na Koloniji, misu je predvodio domaći župnik Ivan Lenić, dekan, a posluživao je đakon vlč. Marko Obradović.
Na početku homilije župnik Lenić je naglasio kako unatoč vremenskom odmaku ovi dani u studenom u svima nama ožive sva ona ratna događanja 1991.; nasilje, stradanja, molitvene vapaje i plač, ljubav i herojstvo. Prisjetio se i svojih mladomisničkih dana koje je proveo na službi župnog vikara od 1997. u Srijemskoj Mitrovici, koja je tada svima budila spomen na zloglasnu kaznionicu kroz koju su prošle stotine i tisuće Vukovaraca i drugih sunarodnjaka, gdje su neki prošli nemile torture, a neki se nisu vratili živi ili se do danas vode kao nestali. Dodao je kako bi posebnu ispovijest o svim tim događanjima mogli dati srijemski svećenici, koji su s katoličkim življem s druge strane granice, u Vojvodini, podnosili mnoge nevolje i bili kolateralne žrtve Domovinskoga rata; koji su, kako je rekao, uistinu ‘polagali život za braću’, a nažalost nisu uočeni kada su se u Hrvatskoj dijelila tolika priznanja.
„Božja riječ nam zato i danas najbolje osvjetljava te dane i odgaja naše stavove prema njima, ali i prema sadašnjosti i budućnosti. Iako smo tada doticali smrt, zlo, bol na svakom koraku, nosili smo u sebi život, jer smo nosili ljubav. Nismo dali mržnji da nas zatruje. Tako je u tim danima bila očita ljubav na svim razinama, ona se doticala. Tolike od onih koji su žrtve tih nemilih dana, počevši od junačkih hrvatskih branitelja, nosila je samo ljubav prema domu i rodu. One s druge strane nosila je, nažalost, mržnja koja nije imala granica, išla je do bezumlja i nije birala sredstva nasilja, mučenja, proganjanja, razaranja i zala, do oblika kakvim se ni životinje ne služe“, rekao je uz ostalo župnik Lenić.
U zaključku homilije je rekao kako današnji spomen na one koji su u Domovinskom ratu položili živote svijetli zato nadom i novim nadahnućem našem životu i izgradnji ovoga kraja i Hrvatske. Pri kraju mise, prije blagoslova, predsjedatelj se spomenuo slavonskog sina Krunoslava Kiće Slabinca, koji je u danima Domovinskoga rata pjesmom hrabrio i budio nadu. Nakon referiranja stihova njegove pjesme “Hrvatskoga roda sin”, potaknuo je na molitvu za njega.
Nakon završne pjesme svećenici i vjernici su s upaljenih 18 lampiona uputili do Križa ispred župne crkve te ih ondje položili za sve žrtve Domovinskoga rata, uz pjevanje nekoliko domoljubnih pjesama pjevačke skupine Ad astra. Znatan je broj vjernika, uz poštivanje epidemioloških mjera, sudjelovao na misi i ovom spomenu, kao i prije mise na pobožnosti Milosrđu Božjemu, čiji je početak pratila zvonjava zvona sa župne crkve, zajedno sa zvonima crkava diljem Hrvatske. Samu spomenutu pobožnost i cijelu misu pjevanjem su odabranih pjesama animirali domaći pjevači. Brankica Lukačević
Punitovci
Uoči Dana sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dana sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje, na kružnom toku u Punitovcima, središtu Općine Punitovci, ispred župne crkve Sv. Ladislava, kralja, župljani sva tri sela Župe Punitovci upalili su 200 lampiona. Nakon paljenja svijeća zajedno su izmolili molitvu Gospodnju, Oče naš.
Na ogradama,
prozorima, balkonima, kapijama, uz nogostup i travnatim površinama domaćinstava Punitovaca, Krndije, Josipovca i Jurjevca Punitovačkog, sela punitovačke Općine i Župe, šokačkog i slovačkog življa, u kojoj živi manje od 1700 stanovnika u nešto više od 500 domaćinstava, u 20 sati bilo je upaljeno više od 350 svijeća.
Na blagdan, 18. studenoga, punitovački je župnik dr. Đurica Pardon, uz poštivanje epidemioloških mjera, predvodio misno slavlje za žrtve Vukovara, Škarbinje i svih nevino stradalih i nestalih. U homiliji je istaknuo da su žrtve i patnje Grada heroja Vukovara, da su poginuli i nestali diljem Lijepe naše i sve patnje nevinih zalog naše budućnosti u kojoj trebamo praštati, ali nikako zaboraviti. Mirko Knežević
