OSIJEK (TU) – Prva korizmena nedjelja, 9. ožujka, u retfalačkoj župi Uzvišenja sv. Križa u Osijeku proslavljena je svečanim euharistijskim slavljem uz nazočnost četvorice vitezova, članova Vijeća Hrvatskog namjesništva Papinskog viteškog reda Svetoga groba jeruzalemskog (lat. Ordo Equestris Sancti Sepulcri Hierosolymitani, skr. OESSH). Misno slavlje predslavio je bibličar vlč. dr. Ivan Benaković, a suslavili su vlč. dr. sc. Anđelo Maly, duhovnik i ceremonijar klerik Hrvatskoga namjesništva OESSH koji je na misi propovijedao, i Vladimir Sabo, retfalački župni vikar. Povod dvodnevnog boravka vitezova u Osijeku bio je predstavljanje povijesti i djelovanja spomenutoga Reda u svijetu i Hrvatskoj, o čemu je na kraju mise okupljenim vjernicima govorio Claude Grbeša, namjesnik reda za Hrvatsku
Uvodeći u misno slavlje predslavitelj je naglasio važnost razumijevanja smisla korizmenoga hoda, započetog na Čistu srijedu (Pepelnicu), „kroz poniranje u svoj osobni odnos s Bogom pri čemu valja ispitati sebe gdje idemo, što je to što istinski prijeti da budemo potpuno Božji predajući svoj život samom Bogu, i današnja liturgija Božjom riječju progovara o osobnom odnosu s Bogom kojeg treba služiti u svojoj svakodnevici, onaj tko otkrije Boga da je životan u onome što jest, što mi čini, otvara se svojemu životu“.
Na misi u 11 sati, kojoj uobičajeno sudjeluju obitelji s djecom, a liturgijsko pjevanje animira Dječji zbor uz ravnanje prof. Marijane Matijević, nakon pročitanog evanđeoskog odlomka o Isusovim kušnjama u pustinji (Lk 4,1-13) vlč. Anđelo Maly u propovijedi je slikovito približio „jako vrijeme“ korizme kroz simboliku ljubičaste boje koju su nosili kraljevi kao simbol mudrosti, a u Crkvi to je boja koja se još koristi u došašću i simbolizira nadu. Povezujući ta dva simbola ukazao je kako je mudro nadati se. Razmatrajući izraz kušnja s mnoštvom vjeroučenika vlč. Maly je podsjetio kako je važno „živjeti od Božje riječi jer daje snagu, od Božje ljubavi i učiniti svijet boljim i drukčijim“, a da bi se to postiglo, rekao je, treba biti spreman odbaciti sve kušnje i biti radostan za trenutak Isusova uskrsnuća. Molitvu vjernika predmolio je dr. Petar-Krešimir Hodžić, kancelar u Hrvatskom namjesništvu OESSH.
Retfalački župnik Ivan Jurić na kraju je pozdravio goste istaknuvši da je retfalačka župa posvećena čašćenju (Uzvišenja) Svetog Križa, koji je inače jedan od službenih blagdana Reda, te ima privilegij u Osijeku ugostiti prave Kristove vitezove.
Potom je namjesnik Grbeša govorio o osnivanju Reda 1099. do čega je došlo, nakon prvog križarskog rata, kada je oslobođen Jeruzalem. Gotfrid Buljonski odbio je tada biti okrunjen kraljem Jeruzalema u gradu gdje je Spasitelj okrunjen trnovom krunom. Zadovoljio se titulom zaštitnika Svetoga groba, a potom je vitezovima povjerio zaštitu Kristovog groba, po kojemu su i dobili naziv. Napomenuo je kako je Red ponovno oživio kada je papa Pio IX., 1847., ponovno uspostavio Latinski patrijarhat sa sjedištem u Jeruzalemu i povjerio vitezovima da mu pomažu molitvom i financijski. Razložio je kako i danas pomažu kršćanima u Svetoj zemlji u današnjim oskudnim životnim uvjetima na mjestima gdje je Isus rođen, hodao, propovijedao, razapet i uskrsnuo. Pojasnio je da sada u Svetoj zemlji, nažalost, ima manje od dva posto kršćana, a da Red financira devedeset posto proračuna Latinskog patrijarhata jeruzalemskog.
Nakon mise, vitezovi su u župnoj „Družionici“ zainteresiranima vjernicima odgovarali na pitanja i pojašnjavali ono što ih je zanimalo o Redu.
Upoznavanje s Redom na prvom informativnom susretu u Osijeku
Dan prije, u subotu 8. ožujka poslijepodne, upriličen je susret predstavnika Reda sa skupinom zainteresiranih vjernika osječkih dekanata koji su na inicijativu vitezova omogućili retfalački župnik preč. Ivan Jurić i bibličar vlč. Benaković. Pozdravivši vitezove u uvodu je istaknuo kako održavanje toga informativnog susreta ima nakanu za cilj proširiti djelovanje Hrvatskog namjesništvo OESSH-a na području Đakovačko-osječke nadbiskupije, odnosno Slavonije.
Zajedništvu su pribivali pozvani vjernici i vjernice osječkih dekanata, koji žive svoj kršćanski poziv u snažnom ispovijedanju Kristove vjere, kako bi, nakon detaljnijega upoznavanja duhovne svrhe, rada i povijesti Reda, formacije i duhovnosti razmotrili osobni izbor i mogućnost pripravništva za formaciju tijekom dvogodišnjeg procesa pristupanja Redu koji svoj vrhunac ima u obredu oviteženja (za vitezove), odnosno investiture (za dame).
Povijest i razvoj Reda
Namjesnik Reda u Hrvatskoj Claude Grbeša, djelatnik Ministarstva vanjskih i europskih poslova RH, zahvalio je domaćinima i predstavio ostale članove Vijeća Hrvatskog namjesništva. Sažeto je iznio povijest i razvoj Reda utemeljenog 1099., usporedno s osnutkom Latinskog Jeruzalemskog Kraljevstva po završetku Prvog križarskoga rata, kako bi Red Regularnih kanonika Svetoga groba jeruzalemskog čuvao i štitio Kristov grob i sveta mjesta. Grbeša je razložio kako padom Jeruzalemskog kraljevstva (1244.) i ukinućem Latinskog patrijarhata (1291.) franjevci postaju čuvari Isusova groba i drugih svetih mjesta. „Od 14. do 19. stoljeća privilegij proglašenja novih vitezova na Isusovom grobu imali su kustodi Svete zemlje. Latinski patrijarhat u Jeruzalemu ponovno je uspostavljen 1847. i papa Pio IX. reorganizira Red s misijom podupiranja kršćana u Svetoj zemlji te financiranja djela i institucija Patrijarhata. Viteški red Svetog groba kao papinski viteški red formalno je 1868. potvrdio papa Pio IX., a uz njegovo odobrenje 1871. Redu je pristupila prva dama. Papa Lav XIII. 1888. službeno odobrava investituru dama u Red. Funkciju Velikog meštra u 20. stoljeću obnašali su i neke pape poput sv. Pia X., Benedikta XV. i Pia XI., koji 1932. ponovno dodjeljuje Redu službu Velikog meštra (kardinal Svete Rimske Crkve). Jeruzalemski patrijarh postaje Veliki prior Reda. Danas je Veliki meštar Reda kardinal Fernando Filoni, a Veliki prior kardinal Pierbattista Pizzaballa, latinski patrijarh“, istaknuo je Grbeša.
Duhovnost Reda što počiva na Kristovom miomirisu
Ceremonijar klerik, duhovnik Hrvatskog namjesništva Reda Anđelo Maly, izvanredni profesor na KBF-u u Zagrebu, govorio je o prvom temeljnom poslanju reda koji se sastoji u rastu u duhovnosti i posvećivanju članova, a čiji je naglasak ne samo na Uskrsnuću nego i na poslanju. Podsjetio je i na događaj pomazanja Isusovih nogu u Betaniji (Iv 12, 3; I sva se kuća napuni mirisom pomasti) razloživši kako „Red duhovnošću pokušava širiti Kristov miomiris kršćanskim svjedočanstvima“ te se „biti svjedokom“ ogleda u dimenzijama – biblijskoj i ekleziološkoj, ispunjenim u djelotvornom življenju vjere, življenju Božje riječi. „Prazan grob širi smisao uskrsne, vazmene poruke nade usmjerene i protaknuta kroz dimenziju uskrsne poruke koja donosi više i kroz koju bismo trebali ići prema nebeskom Jeruzalemu. Biblijske duhovne dimenzije i naše poslanje usmjereni su prema razvoju i molitvi za mir u Svetoj zemlji što se i nastoji redovito činiti. Sve se to odvija kroz put vjere gdje nitko od nas nije sam i sve mora biti prožeto ljubavlju koja nije samo neka unutarnja dimenzija nego je ta ljubav karitativna dimenzija našega poslanja u kojoj i financijskom pomoći pokušavamo pomagati kršćane u Svetoj zemlji i prostorima s njom povezanima. Osim biblijske, druga važna duhovna dimenzija je ekleziološka i na susretima duhovnosti produbljujemo sakramentalnu stvarnost našega života. Svi smo kršteni u istome krstu, Božja riječ treba nas nadahnjivati i voditi kroz život molitvom, Euharistijom i svime što se nadovezuje na biblijski dimenziju“, kazao je Maly približivši kako „vitezi i danas nastoje neprestance biti ‘Kristovi vojnici’ (lat. Miles Christi) u svakodnevnom duhovnom životu suočavajući se s brojnim problemima suvremenog svijeta svojom riječju i osobnim svjedočanstvom“.
„Jedno od duhovnih dimenzija Reda i obveza svakog viteza i dame barem jednom u životu, ako ne i više hodočastiti u Svetu zemlju i to je čin solidarnosti sa braćom i sestrama u Svetoj zemlji jer kršćana je veoma malo i doći među njih budi nadu da nisu sami. U duhovnosti Reda važna je i pobožnost prema BDM. Naša zaštitnica je Majka Božja Kraljica Palestine koja se slavi 25. listopada. Marija kao uzor življene vjere i žive nade i savršen primjer ljubavi prema Bogu pa i drugima je putokaz kako živjeti našu duhovnost. Svaki član Reda, također, mora biti i ‘kvasac’ za promicanje traženja mira jedinstva kršćana u Svetoj zemlji na svetom tlu koje je Crkva posebno povjerila Redu, ali to se proširilo i na naše djelovanje ovdje gdje jesmo. Te duhovne obveze proizlaze iz krsne vjere kako bismo ponovo otkrili krštenje kao temelj našeg kršćanskog postojanja. Zato smo pozvani širiti poziv Isusa Krista u trenutku poslanja Duha Svetoga da budemo njegovi svjedoci sve do nakraj svijeta“, razložio je duhovnik Maly ističući mir, ekumenizam i pravdu kao plodonosne sastavnice poslanja.
Kako Red pomaže kršćanima u Svetoj zemlji?
O temeljnom poslanju pomoći kršćanima u Svetoj zemlji kojih je, na žalost tek manje od dva posto stanovništva, i djelovanju Reda u Svetoj zemlji, te o strukturi Namjesništva u Hrvatskoj, koje broji 30 članova (20 viteza laika, pet dama i petoricu viteza klerika, predvođenih Velikim priorom kardinalom Josipom Bozanićem, nadbiskupom zagrebačkim u miru, izlagao je namjesnik Reda C. Grbeša potanko razloživši ulogu i važnost Reda za Jeruzalemsku Crkvu, to više jer se nedovoljno zna o stvarnosti u Svetoj zemlji. „Kršćani su manjina u Izraelu i Palestini. Na Zapadnoj obali ostalo je 45.000 do 50.000 kršćana, u Izraelu živi oko 137.000 kršćana. U Jeruzalemu je 1948. živjelo 36 posto kršćana, danas jedan posto, a u Betlehemu ’48. godine živjelo je 48 posto kršćana, dok danas 15 posto. U Gazi trenutno živi 621 kršćanin. Većina kršćana na tim područjima mahom su Arapi. Kršćani su katolici, grkokatolici (Melkiti), pravoslavni, Armenci, Kaldejci i drugi. Pojam Sveta zemlja označava područja u kojima je rođen i živio Isus Krist (mjesta spomenuta u evanđeljima). Zemljopisno obuhvaća: Izrael, Golan, Zapadnu obalu i pojas Gaze, južnu obalu Libanona, dio Jordana i Egipat. Latinski jeruzalemski patrijarhat obuhvaća Izrael, Palestinu, Jordan i Cipar. U Palestini, Izraelu i Jordanu doprinos kršćana društvu uvijek je daleko premašivao brojčani udio u stanovništvu. Izgrađene su brojne škole, ambulante, bolnice, prihvatni centri za osobe s invaliditetom kojima upravljaju kršćani i otvoreni su svima bez obzira na vjeroispovijest i nacionalnost. Kršćani su ‘gorušičino zrno’ iz kojega će niknuti mir.
Djelovanje Reda u Svetoj zemlji vidljivo je u prinosu najmanje 90 posto proračuna Latinskog jeruzalemskog patrijarhata kojemu Red svake godine šalje oko 12 milijuna eura za: financiranje izgradnje ili obnove crkava, škola, vrtića, staračkih domova; stipendije bogoslovima za studij teologije npr. u sjemeništu Beit Jali. Omogućava se nesmetan rad 52 župe s 80 svećenika. Važna je i liječnička i humanitarna pomoć npr. u Gazi.“
Govoreći o Statutu Reda, namjesnik Grbeša je pojasnio kako „poslanje koje Sveti Otac dodjeljuje Redu jest da u crkvenoj zajednici promiče zauzetost za Isusovu zemlju i ondje podržava Katoličku Crkvu i kršćansku prisutnost; istovremeno Red u svojim članovima potiče življenje evanđeoskih kreposti“. Po svojoj naravi Viteški red Svetoga groba jeruzalemskog je Vatikanska pravna osoba te djeluje kao središnja ustanova Katoličke Crkve. Red broji oko 30.000 vitezova i dama iz 40 nacija djelujući u 60 namjesništava i sedam magistralnih delegacija, apolitičan je i ima sjedište u Rimu. Znak Reda je Jeruzalemski križ, a geslo je „Bog to želi“ (lat. Deus Lo Vult). Nebeski zaštitnik Namjesništva OESSH u Hrvatskoj je bl. Kardinal Alojzije Stepinac, koji je i sam postao vitez Svetoga groba jeruzalemskog 1937. godine prilikom hodočašća u Svetu zemlju.
Povezanost Hrvata sa Svetom zemljom
O početnoj formaciji i formativnoj strukturi u hrvatskom Namjesništvu, dokumentima Reda i poveznicama sa Svetom zemljom govorio je kancelar Reda OESSH dr. Petar-Krešimir Hodžić, voditelj Ureda za život i obitelj Hrvatske biskupske konferencije. Posebno je istaknuta poveznica Hrvata i Hrvatske s Redom i Svetom zemljom utemeljena u povijesnim događajima počev od 1681. kada su trojica braće Pavao, Antun i Jakov, Hrvata iz Olova, kupila od muslimana Getsemanski vrt na obroncima Maslinske gore i darovala ga na upravljanje Franjevačkoj Kustodiji Svete zemlje. Spomenuo je i nekolicinu istaknutih hrvatskih franjevaca koji su kroz povijest ostavili vrijedne tragove u Svetoj zemlji (sv. Nikola Tavelić, fra Bonifacije Drkolica, fra Alojzije Ćurčija, fra Jeronim Golubović, fra Jeronim Mihaić), a što se nastavlja i danas kada hrvatski franjevci obnašaju važne uloge u Kustodiji. Svjedočanstvo hrvatskoga prisuća i djelotvorne ljubavi Reda izraženo je 1. ožujka 2025. tijekom hodočašća vjernika iz Hrvatske te Bosne i Hercegovine kada je blagoslovljena Kapela hrvatskih svetaca i blaženika na Pastirskim poljanama blizu Betlehema, a ovom povijesnomu događaju prisustvovali su domaćini susreta, osječki svećenici bibličar Ivan Benaković i Ivan Jurić koji su prisutnima iznijeli svoje dojmove.
Temeljem prošle godine objavljenog dokumenta o formaciju kancelar Hodžić razložio je nazočnima sadržaje i tijek dvogodišnje formacije za pristupanje Redu koja zahvaća duhovnu, institucionalnu, povijesnu, pravno-administrativnu i kulturnu sastavnicu.
Formacija, također, uključuje usvajanje načela ponašanja i ophođenja, poglavito tijekom nazočenja crkvenim obredima s pravilima odijevanja. O tome je potanko govorio ceremonijar laik Miroslav Vukovojac-Dugan, pukovnik HV-a u MORH-u. Posebna označnica viteza i dama jest plašt (bijeli za vitezove, a crni za dame) sa znakom crvenog jeruzalemskoga križa, koji podsjeća na pet Gospodinovih rana, ali i na rane kojima sada krvari Sveta zemlja. Uz plašt ide i pripadajuća oprema (kapa, odnosno veo te odličje i bijele rukavice).
Naposljetku susreta vlč. Benaković istaknuo je kako su velike potrebe u Svetoj zemlji izdvojivši primjer sirotišta u vrtiću koji je posjetio u Betlehemu, a vodi ga više godina fra Sandro Tomašević. „Samo da njima pomažemo to je velika stvar. Vodio sam skupinu od 260 hodočasnika, neki među vama su bili pa mogu posvjedočiti koliko je značilo njima u Betlehemu to što smo došli k njima. Pomoć im jako puno znači. Bilo bi sjajno kada bi se netko od vas odlučio i izabrao Red kao svoj životni put posvećenja, rasta u duhovnosti, većega sazrijevanja na planu osobnog vjerničkog života. S druge strane, meni bi osobno to bila velika čast voditi brigu o kršćanima u Svetoj zemlji, biti povezan s Latinskim patrijarhatom i, evo, nudi vam se ta prilika. Mnogi se boje, možda misle hoću li to moći ili da nisu dovoljno dobri kršćani i drugo. Sada je prigoda za upitati, razgovarati i promisliti“, zaključio je Benaković.
Retafalčki župnik Ivan Jurić gostoprimstvom u župi Uzvišenja sv. Križa je podržao ovu inicijativu u Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji čiji je nadbiskup mons. Đuro Hranić upoznat s nakanama širenja Reda među slavonskim duhovno zauzetim vjernicima i vjernicama. Nevenka Špoljarić
