OSIJEK (TU) – Na spomendan bl. Alojzija Stepinca (10. veljače) u Osijeku je u kapucinskoj crkvi završena devetnica u čast Gospi Lurdskoj koju je uz propovijedi vodio fra dr. Ivica Petanjak, novoimenovani krčki biskup i gvardijan Kapucinskog samostana sv. Jakova u Osijeku.
Uvodeći u misno slavlje na 55. obljetnicu smrti bl. Alojzija Stepinca, Petanjak je podsjetio kako blaženikovi posljednji zemaljski trenutci potvrđuju njegovu trajnu blisku povezanost s Bogom i pripravnost za susret u vječnosti. Završavajući tematske propovijedi, u Godini posvećenoga života nadahnute enciklikom pape Franje „Radost evanđelja“ i evanđeoskim čitanjima, propovjednik je devete večeri govorio o grijehu, praštanju i oproštenju uključujući lurdske marijanske poruke osnovnih kršćanskih istina (milost, grijeh, slobodna volja i obraćenje). “Najveće blago koje je Isus Krist donio na zemlju je oproštenje. Božja milost je darovana, a na nama je hoćemo li je prepoznati. Uvijek budite široki u praštanju, imajte široko srce, utječite se Božjem milosrđu”, poručio je biskup Petanjak.
Tema prve večeri bio je susret ostvaren u punini odnosa sa Bogom i čovjekom, susret sa Isusom u svetoj pričesti, slušanju Božje riječi i u istini. O “malom Trojstvu” vjeri, nadi i ljubavi bilo je riječi druge i treće večeri kada je Petanjak naglasio kako ni jedan evanđelist izrijekom ne spominje riječ nada, no sve Pavlovljeve poslanice i teologiju prožimlju vjera, nada i ljubav vjere, ističući: “Vjera je uvijek na prvomu mjestu. Nadamo se čemu vjerujemo, vjerujući da je sve što je Bog govorio i ispunio. Tek kad se vjera i nada, okrenuta budućnosti, pretoče u ljubav, ljubav dobiva konkretni oblik. Vjera mora biti djelotvorna, ljubav zauzeta za druge, a nada mora biti postojana.” Tema ljubavi je razmatrana četvrte večeri kroz svete sakramente i važnost sakramenta euharistije (sakrament Božje ljubavi) jer “najveće čudo na svijetu je da Sin Božji bude prisutan pod prilikama kruha i vina”. U petak (6. veljače) govoreno je o zapovijedi ljubavi koja se ostvaruje u slušanju Božje riječi, primanju sakramenta u srcu i očitovanju Boga u vlastitom životu, a vjernik si treba posvijestiti: “Zapovijed ljubavi vrijedi za sve, dok nepodijeljeno srce mora Bogu pripadati u potpunosti… Čovjek je uzet iz zemlje, ali Duh od Boga je vječan, a duša je Božje vlasništvo. Ljubiti bližnjega svoga kao samoga sebe zapovijed je koja se ostvaruje u služenju: Boga ljubi poslušnošću, a čovjeka služeći u pravednosti i milosrđu!”
U subotu na “Marijin dan” Petanjak je, podsjećajući na izazove dokumenta “Radost evanđelja”, govorio o radosti radosne vijesti jer bi “kršćani 21. stoljeća” trebali predati svijetu radost” i po uzoru na Mariju kao putokaz prema Isusu (koja prihvaća čudesan način Božjeg ulaska u život) spremno prihvatiti suradnju s radošću, kazavši: “Na Marijino pitanje kakav je to pozdrav, odgovor je: Ne boj se. Kada se Bog javlja, govori Ne boj se, i to u Bibliji stoji 365 puta, za svaki dan u godini… Kada se dogodi susret, čovjek se prepadne Božje dobrote pred kojom ćemo mi sami zauzeti svoje mjesto, vidjevši Božju dobrotu i svoju grješnost. Svaki dan je izazov ići s Bogom, a ne izvan njega. Svatko od nas vrijedi pred Bogom, koliko vrijedi u vlastitim očima. I valja se upitati: Kojim riječima bi se Bog meni obratio, koje je moje ime? Ima li Bog u meni oslonac da preko moje snage prenosi radost Evanđelja i da me Gospodin Bog prepozna kao svoga/svoju i da mi se raduje kao Mariji?” U propovijedi na dan Gospodnji (nedjelja) istaknuta je molitva po uzoru na Isusa i susret u kojemu se očituje Božja blizina jer smo “pozvani oblikovati svoj život po načelima Isusa Krista, koji je došao objaviti pravu sliku Očevu, te je Isus Krist naš Put”, dok je osme večeri (9. veljače) središte razmatranja Petanjak usmjerio na temu radosti – radosti trenutka kojim Isus pogledava na čovjeka, radosnoga poziva čovjeku kroz povijest spasenja, radosnoga susreta s Bogom, radosnoga svjedočenja i življenja vjere, napominjući kako nema svetosti u žalosti.
Duhovna priprava za slavlje blagdana Blažene Djevice Marije Lurdske (kapucini Gospu Lurdsku časte od 1908. godine), započela na Svijećnicu uključila je marijansku pobožnost mnoštva vjernika osječkih župa. Na misnim slavljima pjevanjem predvođenim s. Slavicom Tubak i sviranjem (orguljašica s. Justina Lacković) su sudjelovale redovnice Družbe Marijinih sestara čudotvorne medaljice, a pridružio im se tijekom dvije večeri DUHOS band (violinistica Ana Galić, gitarist Matej Galić, vokal Ana Leko, klavijaturist Rastimir Orlić) pri udruzi Duhovnost osječkih studenata. Nevenka Špoljarić
