OSIJEK (TU)– Najnovija znanstvena knjiga „Baština, emocija, identitet“ doc.dr.sc. Hrvoja Mesića svečano je predstavljena 17. svibnja u Osijeku, u dvorani Akademije za umjetnost i kulturu. Riječ je recentnoj tiskovini čije sadržaj otkriva povezanost kršćanske kulture i prostora pri čemu se baština i identitet sagledavaju kroz prizmu emocija što je nova perspektiva u istraživačko-znanstvenom pristupu interdisciplinarnog čitanja povijesti grada. Naime, knjiga objavljena u „Akademskoj biblioteci“ Naklade Ljevak (2022.) plod je višegodišnjega rada u kojemu je, uz literaturu i arhive, jedno od temeljnih vrela u istraživanju autoru poslužila bogata arhivska građa župe sv. Mihaela Arkanđela u osječkoj Tvrđi, čije je gradivo, također, izvorište Mesićeve prve knjige „Baštinska kultura u pamćenju grada“ objavljene 2019. godine.
Svečanost je u akademijinu salonu otvorila i vodila urednica knjige izv. prof. dr. sc. Nives Tomašević, predstavivši autora, govornike i uvodeći u sadržaj monografije s četirima poglavljima: uvodna teorijska studija, tri praktična modela analize (Bolest u baštini; Josip Böhm – ‘Radeći za Boga i domovinu’; Rekvizicije u kulturi sjećanja grada Osijeka tijekom Prvog svjetskog rata) i interpretacije baštinskoga gradiva. Monografiju su predstavili: jedna od recenzentica (uz akademkinju Dubravku Oraić Tolić) izv. prof. dr. sc. Marijana Tomić, pročelnica Odjela za informacijske znanosti Sveučilišta u Zadru, zatim dr. sc. Anica Bilić, znanstvena savjetnica u trajnom zvanju i upraviteljica Centra za znanstveni rad Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Vinkovcima, te dr. sc. Dražen Kušen, ravnatelj Državnog arhiva u Osijeku. Naposljetku je završnu zahvalnu riječ održao autor Hrvoje Mesić. Svečanost je uveličao trodijelni glazbeni program studenata Odsjeka za instrumentalne studije i kompoziciju s teorijom glazbe AUKOS-a.
Predstavljači o vrjednosnim posebnostima novointerpretirane baštine
Recenzentica M. Tomić među ostalim je naglasila: Iako je još uvijek nedovoljna zastupljena u Hrvatskoj historiografiji, emocija je jedna od aktualnih znanstveno-istraživačkih tema, a Hrvoje Mesić uz to čini iskorak uklopivši povijest emocija u baštinske, odnosno informacijske znanosti. (…) U Hrvatskoj je do sada takva detaljna studija o baštini i intimi nedostajala te možemo, zaista, zahvaliti autoru što je ovu važnu temu uveo u hrvatski znanstveni prostor i to na velika vrata. Monografija predstavlja zamašnjak u postavljanju povijesti emocija kao nezaobilazne discipline u okvirima baštinskih studija i historiografije.“ Anica Bilić je istaknula: „Knjiga Hrvoja Mesića Baština, emocija, identitet nudi prvorazrednu baštinsku edukaciju, a ujedno je i ispit baštinske pismenosti. Iskustvo na terenu posvjedočuje kako lokalno stanovništvo nije upućeno u vlastitu kulturu te je potrebno ponajprije educirati i osvijestiti lokalnu zajednicu o vrijednosti kulturne baštine, autor knjige, znanstvenik odabrao je kulturne artefakte i fenomene, interpretirao ih, kanonizirao kao baštinske i aktualizirao u sadašnjosti.“ Kušen ocijenio je knjigu Baština, emocija, identitet (232. str.) „povijesnim autorskim razmatranjem Hrvoja Mesića o osječkoj baštini, osječkim emocijama i osječkom identitetu“, pripominjući kako su „prije svakog povijesnog razmatranja postojali ljudi i događaji, po čijim je tragovima netko uočavao i danas uočava faktografiju kao puko nizanje činjenica koje imaju svoje mjesto u prostoru i vremenu, a baština i identitet jedno bez drugoga ne mogu jer baština pripada nekom identitetu, a identitet nužno zahtijeva kontekst u sadašnjosti i prošlosti“. Čestitao je autoru na iscrpnoj studiji koja svojim sadržajem predstavlja novi pristup starim temama, nakladniku i urednici Tomašević za novi vrijedan naslov.
Hrvoje Mesić: „Knjiga slavi opstojnost hrvatskog identiteta“
Naposljetku autor H. Mesić je razložio: „Radeći za Boga i Domovinu“, riječi su ernestinovačkog učitelja Josipa Böhma, a iste su najkraći mogući sažetak ove knjige koja slavi opstojnost hrvatskog identiteta. Stoga je knjigu potrebno razumjeti i kao podsjetnik baštinicima ove blagoslovljene zemlje u stvaranju vlastite budućnosti. Zahvaljujem svojoj obitelji za potporu koju su mi pružali i pružaju cijeloga života pa i tijekom stvaranja ove druge knjige. Zahvaljujem župniku Ivanu Vidakoviću na nesebičnom ustupanju građe iz arhiva Župe sv. Mihaela, arkanđela, i otvorenošću za daljnja znanstvena istraživanja. Zahvaljujem i Anici Kotorac, svim župljanima Župe sv. Mihaela, ark., u Tvrđi i franjevcima za svu potporu u radu i prof. dr. sc. Heleni Sablić Tomić na ukazanom povjerenju, pomoći, savjetima i prijedlozima tijekom pisanja ove knjige.“ Autor je zahvalio brojnima, nazočnima, nakladniku i djelatnicima Državnog arhiva u Osijeku za ustupanje građe i stručnu pomoć kao i leksikografu Ivanu Armandi iz Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža. Posebna zahvalnost upućena je i Ministarstvu znanosti i obrazovanja te Osječko-baranjskoj županiji za financijsku potporu, AUKOS-u te izvođačima umjetničkoga programa uz predstavljanje knjige koja je uvrštena na popis studijske literature. Nevenka Špoljarić
