OSIJEK (TU) – U Vikarijatu Osijek 10. siječnja održana je socijalna tribina, na kojoj je mr. socijalnog nauka Crkve Igor Jakobfi govorio o temi „Izazovi socijalnog poduzetništva i fundraisinga za razvoj katoličkih organizacija civilnog društva“. „Imamo neprofitne organizacije koje su socijalno aktivne (promiču socijalni nauk crkve i socijalno zagovaranje kroz verbalnu solidarnost), karitativne sa djelatnom solidarnošću (pružaju socijalne i humanitarne usluge) i one za osobnu duhovnu izgradnju, ali nemamo organizacija koje skladno spajaju proizvodnu učinkovitost i solidarnost.“
Nužno je uočiti ekonomistički mentalitet koji trči za novcem, nasuprot odgoju građana o zajedničkoj skrbi za drugoga sa sviješću solidarnosti. Izazov je socijalno poduzetništvo koje rezultira: pokretanjem procesa društvenih promjena, povećava zaposlenost, dok je profit sredstvo za postizanje socijalnih ciljeva, a socijalna osjetljivost postoji u odnosu na korisnike i kupce, te sve skupa smanjuje i ublažava konkretne socijalne probleme i prinosi izgradnji općega dobra, socijalnog kapitala i blagostanja“, rečeno je na tribini.
Nakon zajedničke molitve, uvod u tribinu bio je grafikon strukture prihoda neprofitnih organizacija, iz kojega je vidljivo kako neprofitne organizacije/udruge u Hrvatskoj preživljavaju najvećim dijelom zahvaljujući javnim sredstvima dobivenim iz proračuna jedinica lokalne i regionalne samouprave te dotacijama iz državnoga proračuna, čineći udio od 70 posto 2006. i 57 posto 2014. godine, dok od 1 do 4 posto građana donira neprofitni sektor. To govori, istaknuo je Jakobfi, o potrebi odgoja građana za civilno društvo i stjecanja znanja o prikupljanju sredstava (engl. fundraising) od potencijalnih donatora/sponzora radi uvećanja udjela donacija i vlastitih prihoda te smanjenja udjela dotacija.
„Fundrasing je sposobnost, umijeće pronalaženja planiranih sredstava za djelatnosti udruge i bitan čimbenik u socijalnom poduzetništvu koje u nas nije razvijeno. Indeks raspoloživosti građana za darivanje pokazuje da je Hrvatska 2018. bila na 132. mjestu jer samo 20 posto građana je bilo spremno staviti se u službu drugoga. Prema Word Giving Indexu (Charities Aid Foundation, 2014.), koji mjeri postotak ljudi koji barem jednom godišnje doniraju, u Hrvatskoj godišnje donira 26 posto građana, 25 posto spremno je pomoći nepoznatoj osobi (Hrvatska zauzima 141. mjesto) i toliko je spremnih donirati novac (72. mjesto), a volontirati 11 posto (121. mjesto).
„Socijalno poduzetništvo nije: socijalna/humanitarna djelatnost usmjerena potrebitima u okviru koje se jednosmjerno djeluje, a korisnici su pasivni primatelji; niti je socijalni aktivizam u okviru kojega se zagovara promjena ili utječe na druge i njihov veći doprinos u ostvarenju društvenih promjena; ni društveno odgovorno poslovanje, koje je nerijetko samo puka komercijalna aktivnost usmjerena prvenstveno na povećanje profita; ograničenog djelovanja, samo u lokalnoj zajednici, bez namjere za mijenjanjem društvenog poretka. Socijalno poduzetništvo danas se definira kao radikalna novost. Što je socijalno u socijalnom poduzetništvu? To je nastanak iz zajednice i uronjenost u zajednicu, uočavanje potreba zajednice, a dobrobit zajednice je primarni motiv djelovanja te postoji socijalna osjetljivost u odnosu na djelatnike i demokratsko upravljanje. Poduzetničko u socijalnom poduzetništvu su: uočavanje socijalnih potreba, prihvaćanje poslovnog rizika, inovativnost, proaktivnost, težnja financijskoj održivosti i primjena marketinških metoda“, razložio je Jakobfi, ističući ozbiljnost poduzetničke procjene (vlastitog i tržišnog potencijala te održivosti) u socijalnom poduzetništvu.
Naposljetku je analizirana struktura katoličkih organizacija civilnoga društva uz hvalevrijedan primjer volontiranja 350 vjeroučitelja u 2018. godini u Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji. N. Špoljarić
